
Beograd i Novi Sad
Baletski umetnici traže smenu svojih uprava
Baletski ansambli Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu traže smenu svojih direkcija, Ane Pavlović i Aje Jung
Ako vas je, kao mene, ovih dana sustigao virus stomačnog gripa, imali ste zanimljivu tv-nedelju. Znate situaciju, kada jedete keks, pijete čaj i imate konstantan osećaj mučnine. E, televizijski program uz nekoliko svetlih izuzetaka, nije mogao mnogo da pomogne.
Dr Savo Bojović je u svojoj edukativnoj emisiji na BN televiziji demantovao tvrdnje da se polni ud kod muškaraca sa starošću smanjuje. Eto, pade još jedna predrasuda, uz naučno objašnjenje dahtanja pri odnosu. Jedan je Savo, jedni su Banovci.
Na RTS-u se u emisiji „Kaži, narode’’ govorilo o porodici, uz Žikinu šarenicu u pozadini. Čovek je postao simbol za pirotsku šaru, a na najavljenu temu (porodicu) nije bilo sagovornika. Narod tako ustreptao čeka pred malim ekranima svakog popodneva, onda voditeljka samo treba da vikne – KAŽI, NARODE, PORODICA! i svi će da pojure do telefona. Štaviše, pregled događaja u Srbiji se zove onako po starinski – Srbijom, šorom i sokakom! Dakle, ni traga asfaltu, ma ni u najavi, samo prteni putići, blato do kolena, eventualno makadam i po varošima kaldrma. Struje neće biti još sledećih par stotina godina. Ovaj romantičarsko-bećarski pristup televiziji jasno pokazuje suštinski promašaj u planiranju javnog servisa. Sve staro je bilo bolje, najsrećniji smo bili u porodičnim zajednicama gde se znao red. Da se razumemo, nismo usamljeni u ovom retro-tripu. U nedeljnom popodnevu HRT-a, obavezno pitanje za goste u neobaveznoj atmosferi leksikona je – kojim biste redom poređali pojmove bog, domovina, prijatelji? Kao neki domoljubni psiho test. Kod nas mu to dođe kao trik pitanje – ko je znamenitiji Srbin, sveti Sava ili Nikola Tesla?
Te divne porodice i njihove sudbine omiljena su tema svakojakih tv-programa. Kada sam rekao da mi nešto duboko ne valja u emisiji „Sve za ljubav’’, nisam mislio isključivo na voditeljski par. Istina, ona stalno gladi pramičak kose, gotovo opsesivno, a on je opušteeeen do jaja, dok recimo pokušava da pomiri devojčicu od 17 godina i dečka koji bi da joj se vrati. Istina, jedno dve godine maltretirao ju je, malo je i mlatio, srećom devojčica je skapirala i odjavila mamlaza i tv-ekipu. U emisiji ¨B92 istražuje¨ autorka Jasmina Seferović samo nas je suočila sa tri sudbine, tri žene koje su posle višegodišnjeg maltretiranja ubile svoje muževe i sa jedne robije otišle na drugu. Verovali ili ne, prema tadašnjem zakonu (koji je tek od 2003. modifikovan) osuđivane su po pravilu na maksimalnu kaznu od 15 godina, kao ratni zločinci. Gotovo po pravilu, deca su smeštana u muževljevu familiju, a kontakt sa majkama im je ukinut ili strašno redukovan. Dakle, postali smo svesni činjenice da u našim zatvorima trenutno robijaju žene koje su verovatno braneći sebe ili decu počinile ubistvo u samoodbrani. Neću zaboraviti njihova lica i strah koji se i danas vidi na njima.
U virulentnom lutanju tv-programima otišao sam do daleke, ali nama tako bliske Narodne Republike Kine, gde su u toku Prolećnje svečanosti, iliti Kineska nova godina. Tamo slave skoro mesec dana, posebno se radujući što nam predstoji godina psa. Kineski astrolozi kažu: „Pas će biti odličan poslovni čovek, aktivista, učitelj ili tajni agent. Najbolje se slaže sa Tigrom i Konjem, ali ima vrlo loše odnose sa Zmajem.“ Gledao sam i doček Kineskog novaka na CCTV–u sve sa prevodom na engleski i objašnjenjem skečeva. Ne bih da zvučim kao biblijski prorok, ali budućnost televizije će u mnogo čemu zavisiti od ukusa istočnjačkog auditorijuma koji broji više milijardi, pa će prema zakonima tržišta, početi da traži svoje omiljene programe. U ponoć su se kazaljke poklopile, poleteli baloni i zapucale petarde (koje je vlast posle višegodišnje zabrane dozvolila). Prve čestitke su upućene starijima, zatim majčici zemlji – rodnoj Kini, a onda je muško-ženski duet zapevao pesmu o porodici koja se okuplja oko trpeze. Pominju se i oni koji su na privremenom radu (u bloku 70 na Novom Beogradu) i počinju zdravice. Ima mnooogo klope, a koreografija se sastoji u tome što plesači (frajeri) velikim štapićima kobajagi hrane plesačice (cice). E pa, srećna nam Godina Psa, u Beogradu se pojavilo besnilo.
Baletski ansambli Narodnog pozorišta u Beogradu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu traže smenu svojih direkcija, Ane Pavlović i Aje Jung
Ministarstvo kulture traži sankcije protiv Andreja Josifovskog Pijaniste, zbog njegove intervencije na spomeniku Stefanu Nemanji. Umetnik kaže – boli ih što sam to uradio njima ispred nosa
Pojedini članovi Komisija su dali ostavke, glasi obrazloženje zašto je Skupština Grada donela odluku da se stave van snage svi ovogodišnji konkursi za sufinansiranje projekata u kulturi
Ni Ministarstvo ni Gradski sekretarijat za kulturu nisu objavili rezultate konkursa za sufinansiranje projekata, iako su rokovi odavno prekoračeni, pa se nameće pitanje da li u budžetu uopšte ima novca za kulturu
Autor poslanice za ovogodišnji Svetski dan igre, Mihail Barišnjikov, poručuje da je „umetnost je i dalje najbolji način da se odredi oblik neizrečenom, i postavi pitanja: Gde je moja istina? Kako da poštujem sebe i svoju zajednicu? Kome ili čemu dugujem odgovornost?“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve