Izložba
„Magi kao da se rodila sa muzikom u sebi“
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Samba Tzigane (2007, Enja – B92), Duško Gojković
Uz zagrebačkog vibrafonistu Boška Petrovića, svakako džezer iz najveće Jugoslavije koji je najviše postigao u svetu jeste trubač Duško Gojković (r. Jajce, 1931). Međutim – za razliku od Petrovićevih uspešnih prodora od kuće, od sredine šezdesetih s platforme za domaći džez kapitalnog Zagrebačkog jazz kvarteta – posle školovanja i kraćeg rada u Beogradu Gojković se čak ’55. otisnuo u (SR) Nemačku. Ubrzo je u SAD: nastupa na legendarnom festivalu u Njuportu, snima za vodeću disko-kuću džeza Blue Note, prati Četa Bejkera i Stena Geca, prihvata stipendiju da studira kompoziciju i aranžiranje (potom i fliglhornu/krilnicu) na kasnije mnogo poznatijem koledžu Berkli, a među kolegama u univerzitetskom sastavu mu je i Geri Barton! Posvetivši se opet učenju, odbija ponude zbog kojih bi mnogi crkli, a ’63. stupa u orkestar čuvenog Majnarda Fergusona, zatim u sličnu formaciju ništa manje slavnog Vudija Hermana, s kojim je prvo i gostovao u SFRJ, dok ga je prestižni džez-magazin „Down Beat“ stavio na treće mesto Talenata koji najviše obećavaju! Ipak, vraća se na Azurnu obalu, pravi svoj studio/klub koji će nažalost izgoreti, pa se ’68. smiruje u Minhenu.
No, veze Duška Gojkovića i Balkana bile su i ostale jake, višestruke: u sopstvene kompozicije često je uvrštavao i time propagirao folklor svog zavičaja, neretko eminentne strane muzičare učeći da sviraju naški, počevši od albuma Swinging Macedonia (1966, Philips – PGP RTB) do npr. slabije zapaženog Slavic Mood (1974, Vista), dugo pre nego što je iko skovao World Music, etno-džez i sl. Iz ogromne internacionalne diskografije, mnoga značajna Gojkovićeva izdanja digitalizovana su, ponekad prepakovana, i obnovljena uglavnom s londonskom etiketom Cosmic Sounds Željka Kerlete, kao npr. kultni Belgrade Blues (’66, PGP RTB) koji izgleda ima života kao mačka. Ipak, Duško nikad nije pobrkao lončiće pa kad je hteo a la Goocha, u Vranju je ukrstio trube s kolegama limenjacima, nije kontaminirao svoj stil nego izvanredno gostovao na Rivers Of Happiness (2002, Enja) Ekrem (Sajdić) & Gipsy Groovz.
Takođe, stoički podnoseći krive Drine jugo-organizacije, Goykovich je često gostovao po festivalima i klubovima ovih prostora. U najboljoj tradiciji džeza brzo menjajući položaje, uloge i formacije, tako je jeseni 2005. u okviru BEMUS-a na Kolarcu krasnim koncertom promovisao tada još mu aktuelni album Samba Do Mar (2003, Enja), a na obnovljeni Beogradski džez festival izveo je podmlađenu postavu Trumpets & Rhythm Unit 2, repliku neobičnog sastava koji je krajem 70-ih predvodio s takođe gastarbajterom, bubnjarem Lalom Kovačevim. Godinu kasnije u Sava centru s gostima je proslavio svoj 75. rođendan i 50 godina međunarodne karijere, ujedno najavljujući/promovišući Samba Tzigane koji se pojavio ove, 2007.
Latino-džez, posebno brazilska sekcija tj. samba i bosa-nova još od komercijalnog buma s Gecom ranih 60-ih pruža sigurno pribežište mnogim džezerima, ali je s vremenom sve manje onih koji tu nešto i suštinski doprinose. S druge strane, od ’93. s trilogijom Soul Connection ustalivši se pod diskografskim okriljem nemačke kuće Enja, D. Gojković je u svoj katalog – redovno filovan bi-bapom, baladama i Balkanom – dodao i izlet Connexion Latina – Mambo Nights (2000). No, kad se to baš i nije očekivalo, žilavo odmičući u sopstvene sedamdesete, Duško je ozbiljno ušao u teritorijalne vode Brazila. CD Samba Do Mar je besprekorna stilska vežba prvorazrednog majstora standardnog džeza, glavne struje i bap-preferenci. Uz nezaobilazne Žobima i Vilja-Lobosa, i par svojih kompozicija, Gojković iznenađuje (opravdanim) favorizovanjem poznatog argentinskog autora Serđa Mihanovića sa čak četiri numere. (Uzgred, Mihanovićeva ćerka Sandra je u Argentini popularna pevačica/glumica.)
Divan ton i uglađeno Duškovo fraziranje nepogrešivo i vazdušasto podržavaju kontrabasista Martin Gjakonovski (r. 1970, Skoplje, sin jednog od prvih makedonskih džezera) i sličnih mu godina američki, etno-naslušani bubnjar Džerod Kegvin, a malo otkrovenje je akustični gitarista Ferenc Snetberger koga smo slušali i u dvorani KNU-a. Rođen ’57. u Mađarskoj, poreklom Sinti/Rom s ciganske gitarske svirke prešao je na klasičnu pa na akademsku/džez, postavši još originalniji kad je sebi prilagodio brazilske i španske stilove; i on je već dugo naturalizovani Nemac. Ovakav instrumentalni kvartet s takvim materijalom zvuči isključivo kul, te je prava šteta da je i ovaj Gojkovićev CD kod nas još uvek – povremeno i ograničeno – dostupan samo kao uvezen. Na svu sreću, najzad je neko opet licencno objavio Duškov album i za publiku u njegovoj postojbini (u širem smislu reči), pa se Samba Tzigane u izdanju B92 ovde može kupiti po doslovno pristupačnoj ceni, upola nižoj negoli svetska on-line. To je sramota piratizovati, ali je sevap pokloniti!
Jer, ovih 57 minuta pitke, virtuoznom lakoćom sročene i izvedene muzike opet je producirao Enja-gazda Matias Vinkelman a da nema ni trunke prizvuka ičega nemačkog. Za Gojkovića tipična „regionalna postava“ proširena je flautistom stručnim konsultantom Marsiom Tubinom koji živi, pogađate, u Alemanji, a tu je i gostujuća pevačica, stilski (pa i izgledom) dosledna Selin Rudolf, takođe gošća Beograda. Oboje Brazilaca doprineli su po kompoziciju, a zanimljivo da je njena A Descoberta De Lentidao – uz tri tuđe koje peva sa stihovima (Vilja-Lobosova Melodia Sentimental, Pauelova Samba Triste, Tubinova Coracao Do Sul) – vokaliza/bez teksta. Žobim je opet uknjižio dva pogotka, a osim naslovne koja nema baš nečeg tzigane, Duško briljira i sporim Five O’Clock In The Morning i Every Day And Every Night I Dream Of You, koje bez braz-ritmova samim prefinjenim harmonijama dokazuju na kojim se sve nivoima može prići nekoj etno-muzici.
Ovaj par samba-albuma već je i bezličnim, uniformnim omotima upućen onim naraštajima koji su u brazilsko nasleđe dosad najdublje zadrli čuvši Bebel Žilberto a još ne njene roditelje, koji misle da samba i bossa služe prvenstveno za miksovanje s elektronikom te da je Suba/Rex Ilusivii završio šta je tu imalo da se radi. Varka! Osetljivijim i pametnijim ovo su zvučne ulaznice u nepregledna bogatstva i uživanja muzike Brazila, ali i u opus našeg čoveka kome nije najviši domet što je svirao s Majlsom, Dizijem i Sonijem. Uvek vredi istražiti takve rudnike.
Izložba „Magi – Kad krenem ka“, posvećena jedinstvenoj Margiti Magi Stefanović donosi do sada neviđene fotografije iz života članice kultne Ekatarine Velike
Razlog posve nenadanom fenomenu filma "Za danas toliko" Marka Đorđevića, koji je za kratko vreme videlo 41 i kusur hiljada ljudi, je zato što govori prvenstveno o emocijama i načinu na kojima se nosimo sa emocijama kada one nahrupe
Juče je ispražnjen prostor biblioteke „Fontana“ iz istoimenog kulturno-trgovačkog centra na Novom Beogradu, knjige su odnete kamionom, a danas je objavljeno da je to za njeno dobro
Za 6,6 miliona stanovnika, izdavači Srbije objave 12.470 knjiga, a u 1.988 biblioteka, učlani se njih 1.377,797. Na obeležavanje Svetskog dana knjige, osim biblioteka i izdavača, pozvala je i jedna stranka – Zeleno levi front
Grupa „Bajaga i instruktori“ predstavila je svoj kultni album prvenac „Pozitivna geografija“ pre 40 godina u tadašnjem Domu sindikata, a sadašnjoj MTS dvorani. Tim povodom su u nedelju napravili „rimejk“ nastupa, svirajući samo pesme sa debitantskog albuma
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve