Verovatno niste ni primetili da trenutno na repertoaru boravi film pod nazivom Ćudljivioblak, u jednom jedinom bioskopu sa samo jednim terminom dnevno i to negde pred ponoć i bez ikakve propratne marketinške kampanje u medijima. Ako ste ga i primetili skrajnutog na toj debeloj margini, sigurno ne biste pomislili da je reč o delu jednog priznatog reditelja, koji je za svoje prethodne radove osvojio nagradu FIPRESCI 1998. u Kanu za film Rupa, zatim Srebrnog medveda 1996. godine u Berlinu za Reku, i Zlatnog lava 1994. godine u Veneciji za Živelaljubav. Ne samo to, Caj Minglijang stekao je priznanje kritičara i čitavu armiju poštovalaca širom sveta pa i u Beogradu, s obzirom na to da je nekoliko njegovih filmova prikazavano na FEST-u. Nemojte misliti da pokušavam da ispravim nepravdu, štaviše pravo je čudo da ga je distributer uopšte prikazao i u tom jednom terminu. Naime, reč je o jednom sporom, zahtevnom, poprilično bolesnom, povremeno urnebesnom, frustrirajućem, pornografskom, u svakom smislu neprijatnom, romantičnom mjuziklu!?
Caj Minglijang nije izuzetak, i u slučaju drugih bitnih azijskih reditelja koji su se pojavili u poslednjih deset-petnaest godina, kao što su Kim Kiduk, Takaši Miike, Vong Karvaj, Apičatpong Veerasethakul, Tran Anhung ili recimo Iranac Abas Kijarostami, zapadnom pogledu kao da nedostaje referencijalni okvir iz kog bi razumeo njihove filmove. Bilo da ih vole ili ne, gledaoci ih i dalje posmatraju kao primerke bizarne egzotike ili kao defile cirkuskih nakaza koji će zadovoljiti izvesnu morbidnu radoznalost njihovih mozgova istreniranih na nekolicini žanrovskih modela koji se besomučno repliciraju. Umesto prepričavanja filma, evo malog doprinosa razumevanju razlika ovih dveju tradicija. Zapadna, aristotelovsko-čehovljevska dramaturgija, sa sve onom legendarnom puškom iznad kamina koja mora da opali, predstavlja zapravo princip ekonomije u dramaturgiji, baš kao što aktuelni ekonomsko-ideološki model takođe zahteva maksimalno iskorišćavanje proizvodnih sredstava uz minimalne gubitke i troškove. Mi smo izdrilovani za jednu kapitalističku dramaturgiju u kojoj su dinamika radnje i katarzično-narkotička svrha imperativi. Zbog toga je najčešći prigovor azijskim filmovima da su razvučeni, spori, dosadni čak. A dosada je kontrapunkt zabavi. Ostvarenja azijskih reditelja su indiferentna spram ove opozicije. Možemo čak trvditi da ona ne poznaju dramaturgiju uopšte, već počivaju na narativnim modelima iz sopstvenih tradicija koji opet imaju neke druge, nama strane, interese. U filmovima Caja Minglijanga se ispituje nemogućnost emotivne komunikacije. U Ćudljivomoblaku i još nekim filmovima to se odigrava u konkretnom prostoru jedne zgrade. Taj lokalitet je bitan deo pripovesti, a ne tek mesto gde se radnja dešava. Zbog toga kod njega ima toliko komunalnih i fizioloških momenata. Kim Kiduk se bavi postulatima budističke filozofije života. U njegovom poslednjem ostvarenju Provalnik glavni junak vežba da potpuno nestane, da bude nevidljiv za druge ljude. Abas Kijarostami u Ukusu trešanja sve vreme drži kameru na jednom liku čak i kada njegov sagovornik ima reč, dakle, pola filma mu je u off-u. U Mirisuzelenepapaje Trana Anhunga jedan od glavnih junaka skoro da nema teksta, već svoje emocije izražava načinom na koji svira klavir. Genijalni horor Audicija Takašija Miikea je, zapravo, metafora usamljenosti u savremenom Japanu itd.
Početak razumevanja azijske kinematografije je prepoznavanje različitosti. Možda najvredniji aspekt sedme umetnosti sa ovog podneblja je pomeranje interesovanja filmskog medija na fenomene proterane iz zapadne dramaturgije terorom logičkog sleda radnje. Azijati imaju presudno dugačiji odnos ka filmskom vremenu. Oni nigde ne žure i mogu da ga gube. Zato mogu sebi da dozvole da se bave nekim elementarnim stvarima ljudske egzistencije koje su nevidljive u Zapadnom filmu kao što su: ćutanje, slušanje, mimoilaženje, nestajanje ili pak pišanje, jebanje, žeđ, pripremanje hrane i slično. Ćudljivioblak je odličan egzemplar ovog principa. Ako prihvatite savet i pogledate ovaj film, veoma je verovatno da ćete iz sale izaći zbunjeni, ljuti ili smoreni, ali garantujem vam da ga nikada nećete zaboraviti.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Netačna je teza izneta ovih dana da nema preciznog uvida u stanje hala Beogradskog sajma, te da je procena troškova njihovog privođenja novoj nameni zbog toga neizvesna, kaže profesor Građevinskog fakulteta u Beogradu Dušan Najdanović
Ove godine najposećeniji dan Sajma knjiga pada 1. novembra, na godišnjicu smrtonosnog pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu. Da li je, praveći raspored jesenjih manifestacija, uprava Beogradskog sajma zaboravila na to
Narodno pozorište demantuje da je iz teksta kojim objavljuje vest o nagradama na festivalu „Purgatorije“ u Tivtu izostavilo fotografiju glumice Vanju Milačić
Film Vladimira Tagića je aktuelan, promišljen, pažljivo urađen, nežan i grub istovremeno, protkan odličnim humorom, što ga, uz prvorazredan glumački rad, smešta na sam vrh domaćih i regionalnih filmskih poduhvata
Često mi čitaoci kažu da im knjiga izaziva nelagodu, ponekad košmare. Moj cilj, naravno, nije da se iko oseća loše, ali istovremeno ne znam koja je svrha pisanja koje samo sklizne i ne ostavi nikakav utisak, nikakav miris, nikakvo sećanje. U tom smislu drago mi je što Naprsline pobuđuju emocije, pitanja. Nelagodu
Ima li Aleksandar Vučić vojsku? Nešto ponaprednjačenih kadrova sigurno bi u „datom trenutku“ stalo iza svog „vrhovnog komandanta“. Ali šta je sa trupom? Pa ništa – velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila. Oni su tu samo zbog para
„Jurićemo ih po ulicama“, proricao je Jovo Bakić i mnogi su mu davali za pravo. Sada se dešava obrnuto – naprednjački Šturmabtajlung mlati narod po ulicama, kućama i lokalima. A naša čaršija se dobrim delom gnuša „svakog nasilja“
Nije nelogično da se malo pribojavaš tuđih navijača kada odeš na utakmicu, pa i reprezentacije. Ali da strepiš da će te tvoji prebiti - to samo u Srbiji postoji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!