U Srbiji je predviđeno 26 regionalnih deponija koje će biti centri za skladištenje celokupnog komunalnog otpada, ali ih trenutno ima samo deset, a najveći problem predstavlja odlaganje komunalnog otpada na mesta koja nemaju adekvatnu infrastrukturu i nisu predviđena za to. Ukoliko se komunalni otpad skladišti na nesanitarnim i nekontrolisanim deponijama, to može dodatno zagaditi podzemne vode i okolna izvorišta.
Dobra vest je da se u okviru aktivnosti Ministarstva zaštite životne sredine radi na izgradnji novih šest regionalnih deponija, pa bi to donekle moglo da popravi situaciju. Ono što završi u prirodi, na nesanitarnim deponijama i smetlištima, to potencijalno postaje ozbiljan rizik za život i zdravlje ljudi. U našem komunalnom otpadu, zbog nedostatka primarne selekcije, vrlo često možemo naći i druge komponente, a to su metali, građevinski, medicinski i farmaceutski otpad.
Zato je veoma važno da radimo na razvijanju sistema primarne selekcije, što podrazumeva sakupljanje i odvajanje otpada na samom izvoru. Srbija u oblasti upravljanja komunalnim otpadom dobro stoji što se tiče propisa i njihove usklađenosti sa regulativom Evropske unije, ali sporno je njihovo sprovođenje.
Stanje na terenu ne odgovara onome što je propisano u samim zakonima. Problem su nedostajuća infrastruktura i nedovoljna svest građana. Primetni su i nedovoljni kapaciteti lokalnih samouprava da sve što im je delegirano sprovedu na dobar način sa resursima i finansijama kojima raspolažu. Zato pilot projekti i evropski fondovi mogu da budu veliki podsticaj, posebno za manje sredine.
Kao uspešan se izdvaja projekat prekogranične saradnje “BEST Saradnja u upravljanju otpadom – do održive životne sredine” koji finansira Evropska unija, a sprovodi NALED u saradnji sa Centrom za ekotoksikološka ispitivanja. U njemu su učestvovali Grad Novi Pazar i Opština Tutin iz Srbije i opštine Mojkovac, Bijelo Polje i Kolašin u Crnoj Gori.
Opštine su ostvarile i konkretne benefite – priručnike, kao i infrastrukturu koja im omogućava da kvalitetnije upravljaju komunalnim otpadom. Novi Pazar je dobio 1.500 kanti i vozilo za sakupljanje otpada. Mojkovac je dobio 500 kanti i presu za baliranje otpada, a rezultati sa terena pokazuju da ljudi u tim sredinama razvijaju ekološku svest i više vode računa o očuvanju svoje okoline.
Kao dobri primeri upravljanja otpadom izdvajaju se i deponije koje su ranije bile problematične, a sada mogu da budu uzor. Imamo i neke centre koji funkcionišu po najvećim standardima i primenjene su najbolje dostupne tehnologije. Recimo, deponija Vinča je sada na dobar način regulisala prikupljanje komunalnog otpada u Beogradu, a sledeći korak trebalo bi da bude i upotreba komunalnog otpada kao energenta.
Kao bitna mera izdvaja se i unapređenje depozitnog sistema za sakupljanje ambalažnog otpada, što NALED zagovara već godinama. Postoje najave da će od 2027. godine taj sistem zaživeti. Za početak, depozitni sistem bi trebalo da tretira plastiku i limenke. To je, zapravo, povratni sistem koji predviđa da, kada se proizvodi potroše, ambalaža više neće završavati na komunalnoj deponiji nego će ponovo biti u procesu proizvodnje.
NALED se zalaže i za upotrebu novih digitalna rešenja, aplikacija koje će omogućiti savremeni sistem upravljanja ambalažnim otpadom u Srbiji.
Autor je direktor za održivi razvoj u NALED-u
Ovaj projekat sufinansira Evropska unija u okviru finansijskog instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) kroz Program prekogranične saradnje Srbija – Crna Gora 2014–2020. Ugovor za sufinansiranje sredstvima Evropske unije potpisan je sa Ministarstvom finansija Republike Srbije – Sektorom za ugovaranje i finansiranje programa iz sredstava Evropske unije.