U nedeljniku "Vreme" je od 2008. godine, kao novinarka, a od 2023. godine kao pomoćnica glavnog urednika. Završila je osnovne studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, master studije Teorije kulture na istom fakultetu, master studije Religiologije na Univerzitetu u Erfurtu (Nemačka), a sada je doktorantkinja na Univerzitetu Regensburg (takođe
Nemačka). Dobitnica je više novinarskih nagrada. Autorka je nekoliko knjiga, kao i više naučnih članaka u stranim časopisima i zbornicima. Potpredsednica je Međunarodnog udruženja novinara koji se bave religijom (IARJ).
“I u Holandiji ima mnogo ljudi poput mene, mi smo mešavina Indonežana i Holanđana, a ima, naravno, i Indonežana. A ljudi teško razumeju kakva je razlika između nas. Razlika je u našoj istoriji”
“Nije problem u odnosu kazanog i prećutanog u izveštaju ODIHR-a. Ne treba da krivimo autore izveštaja misleći da su ostavili prostor za međusobno isključujuća tumačenja. Jer nisu. Problem je u našem dvorištu, u tome što se ustalila praksa da se domaća javnost ubeđuje da ne vidi ono što joj je sasvim očigledno (…) Najkraće i koliko je moguće pojednostavljeno, to brisanje granice između države i partije koje ODIHR ističe, znači da izbori dolaze do tačke u kojoj može da ih dobije samo vlast koja ih i raspisuje”
Kakva je religijska situacija danas u Ukrajini? Koje su i koje će biti posledice verske podele među pravoslavnima po društvo i ljudske odnose? Koliko je i kakvih veza i odanosti tu isprepletano? Koliki je broj vernika i parohija prešao iz Ukrajinske pravoslavne crkve u Pravoslavnu crkvu Ukrajine i šta je sa onima koji to nisu i neće učiniti? Šta će biti sa jazom između Moskve i Carigrada? Kako sve ovo vide i šta za “Vreme” kažu mitropolit Pravoslavne crkve Ukrajine Jevstratij Zorja, đakon Ukrajinske pravoslavne crkve koji je, strahujući za svoju bezbednost, želeo da ostane anoniman, ruska istoričarka Nadežda Beljakova, koja je morala da ode iz Moskve da bi zaštitila svoju ćerku, i profesor Univerziteta u Regensburgu Klaus Buhenau
Vučić je posle tragedije u „Ribnikaru“ govorio o 1200 policajaca za škole. Sada se zazivaju detektori za metal na ulazima, dodatno obezbeđenje, pretres dece… A možda je samo trebalo slušati stručnjake, pričati sa decom i baviti se prevencijom
Mnoge vrednosti – solidarnost, suživot sa prirodom, odnosi među komšijama, zdrava socijalizacija i zdrav razvoj dece – vezane su jednom delom za životni prostor. A njega nam otimaju. Betonirajući zele površine, betoniraju nam život
Čemu se Srbi na Kosovu mogu nadati narednih meseci? Kako najave svih izbora – od američkih, preko onih za evropski parlament, do moguće kosovskih – utiču na njihov položaj? U kojoj meri su napadi na srpsku zajednicu deo predizborne kampanje Samoopredeljenja, a u kojoj pokušaj da se stanje na terenu izmeni do te mere da moguće promene geopolitičkih okolnosti i ne bi imale nikakav uticaj? Koje su sve nijanse u dešavanjima na KiM koje se iz Beograda mahom ne vide
“Danas se snima na desetine domaćih filmova i serija, a jedva da je bilo šta od toga namenjeno najmlađima. Takođe, primetila sam da naša deca odrastaju uz muzičke hitove iz našeg detinjstva. To govori o tome da se veoma malo autora ozbiljno bavi komponovanjem novih dečjih pesama čiji bi predložak bila savremena poezija za decu”
Ako se to dešava „jako popularnoj i imućnoj“ pevačici, kako reče sudija Vrhovnog suda Hrvatske, šta onda „mala i nemoćna ženica“ može da očekuje? Šta će biti kada se suočite sa nekim moćnikom koji pliva kao riba u vodi u ovim i ovakvim sistemima
Vučićevo „izvinite“ je ilustrativan primer celokupne njegove vladavine, pa i ličnosti – kakvo mu je „izvinite“, toliko je i iskren, odgovoran, spreman za pokajanje i spreman da se menja