
Intervju – Vojo Stanić, slikar
Živjeti i umrijeti od smijeha"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
"Volim život i žao mi je što ću umrijeti. Ako mi se to uopšte jednom dogodi. A izgleda da hoće. Mada, vazda velim da ne idemo nigdje; sve što se vidi i čuje, traje vječno"
U svakom poznatom predviđanju, od legendi sa kalendarom Maja do istorijskih analiza Momzena i Špenglera, civilizacije se na kraju ruše. Koliki je prirodan rok upotrebe posle koga se civilizacije kvare, ili pak vraćaju proizvođaču?
Katul je smatrao da nema dobre večere bez vina, doskočica i društva lepih devojaka; veza između hrane, pića i seksa je prastara i neskrivena. U tom smislu, jedno od "jela" na nekim gozbama bile su same žene, zabavljačice, glumice, igračice, pevačice i muzičarke. Kao i dečaci, uostalom
Usred bela dana čovek obučen u vehabijsku nošnju počeo je da puca na američku ambasadu u Sarajevu. Ranio je policajca, ali je uskoro savladan. Ispalo je da je Sandžaklija, da ima veze i tamo i u srednjoj Bosni, ali posredno i u Beču. Napad izgleda kao simboličan čin na ivici samoubilačkog ponašanja i nije prvi takve vrste
U noći u kojoj pišem ove redove, onoj sa prvog martovskog četvrtka na petak, ostajem bez adrese iz naslova. Ponoć već je uveliko otkucala, nikoga odavno nema ni na trećem ni na četvrtom spratu Mišarske 12-14, samo noćni portir dole drema i pita se kad li će onaj kosmati ludak poći na počinak. A ja sam još tu jer ovi redovi samo tu mogu i moraju nastati, u poslednjem trenutku u kojem kuca već opako ranjeno, ali još živo srce moje Mišarske
Kada je ubijen, Arkan je imao četrdeset osam godina i devetoro dece. Govorio je najmanje tri svetska jezika i proveo bar deset godina u zatvoru. Bio je jedan od najpoznatijih svetskih paravojnih komandanata i najmoćniji mafijaški šef u regionu. U trenutku smrti, Arkan je bio lice sa crvene poternice Interpola i Tužilaštva Haškog tribunala
Koliko god se tvrdilo da je patrijarh samo "prvi među jednakima", svi su svesni da se smrću patrijarha Pavla završava period u kome su mnogi posmatrali SPC najviše kroz njegov život i delovanje. Pred njegovim naslednikom, ko god to bude bio, biće težak zadatak da skromnost i umerenost patrijarha Pavla sačuva kao ljudske i crkvene vrednosti kojima su se njegovi poštovaoci najviše divili. Vredi se nadati da će makar godine u kojima budući patrijarh bude na čelu SPC-a biti lakše od onih u kojima je crkvu vodio patrijarh Pavle
"Svojim poslednjim, kompilacijskim CD-om, završavam svoju diskografsku priču. Nema potrebe više. Sasvim sigurno neću više snimiti ništa. Nije to zato što ti, kao što kažu, vrijeme prolazi. Nego zašto, kome još novo snimati? Sve ima na tom zadnjem CD-u, i – eto. Meni je 73 godine života i 50 godina karijere. Da, draga moja, ja sam ‘36. godište. I sad mi je od svega zaista najdraža moja Lu, moja unučica"
Kakav odnos treba da imamo prema tradicionalno prijateljskim zemljama Grčkoj, Rumuniji, Slovačkoj, Španiji... od kojih očekujemo i imamo jaku podršku iako su u NATO-u. Mislim da se o tome izvesno vreme neće voditi debata, ali će doći trenutak kada će i to važno pitanje biti postavljeno pred nas; biće potrebno dovoljno hrabrosti da se građanima objasni kakva je sve korist od bezbednosnih integracija
"'Buđav lebac' na rođendanskoj trpezi"; VREME 966
Prošlo je dvadeset godina otkako je Slobodan Milošević na Gazimestanu 28. juna 1989. na milionskom mitingu povodom šeststote godišnjice Kosovskog boja aklamovan za srpskog vođu; više od dvadeset tri godine otkako je 24. aprila 1987. u Kosovu Polju izrekao rečenicu: "Niko ne sme da bije narod"; deset godina otkako je, posle bombardovanja Srbije 1999. i potpisivanja Kumanovskog sporazuma, narodu "čestitao mir"; još malo pa devet godina od njegovog pada s vlasti; osam godina od njegovog izručenja Haškom sudu; više od tri godine od njegove smrti u ćeliji Haškog tribunala 11. marta 2006; a još malo pa godinu dana od potpisivanja DS–SPS Deklaracije o političkom pomirenju i zajedničkoj odgovornosti za ostvarivanje vizije Srbije kao demokratske, slobodne, celovite, ekonomski i kulturno razvijene i socijalno pravedne zemlje... Procenjujemo da su se strasti dovoljno smirile da bi se razložno govorilo o udesu koji je zahvatio milione ljudi i ostavio pečat na generacijama. Redakcija "Vremena" bi rado objavila gledišta čitalaca o zbivanjima u protekle dve decenije povezanim s njegovom vladavinom
Sve za šta se borio Josip Broz Tito ili se potpuno raspalo ili je do krajnosti problematizovano. Iz perspektive hiljada mrtvačkih sanduka, masovnih grobnica, razrušenih gradova, izgubljenih godina i uništenih života, slika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, maršala u belom odelu i zbratimljenih naroda, izgleda kao totalno promašena stvar
Sedamnaest rimskih imperatora poreklom je s teritorije današnje Srbije. Iza njih su ostali Sirmijum (Sremska Mitrovica), Singidunum (Beograd), Viminacijum (Kostolac), Trajanova tabla i most (Đerdap), Dijana (Kladovo), Feliks Romulijana (Zaječar), Medijana (Niš) i Justinijana Prima (Lebane) – koji će uskoro biti povezani u jedinstvenu turističku rutu
"Hajka na Vuka"; "Vreme" br. 869
Više od dve decenije "berluskonizacije" Italije izmenile su ovo društvo mnogo više nego što nam se čini. Da li će pristalice koalicije levog centra uspeti da promene politički pejzaž
Najočuvaniji kompleks rimske dvorske provincijske arhitekture na svetu, rezidencija i zadužbina rimskog imperatora Galerija nominovana je za ulazak na listu svetske kulturne baštine pod okriljem UNESCO-a
Fotografije: Goranka Matić
Delovi iz članka objavljenog u listu "Džuboks": Predrag Popović
To nije samo priča o jednoj izuzetnoj umetnici, o njenoj velikoj pobuni, o pravoj junakinji našeg doba, već je to priča i o nama u sumornim vremenima
Prvooptuženi Luković može biti koloritna ličnost i temperamentan karakter; on, međutim, nije naivan. Po podacima do kojih je "Vreme" došlo, pregovori optuženog Lukovića i nespecifikovanih "vlasti" u Srbiji trajali su danima
Sve je to moglo i bolje i brže, ama nije imao ko drugi i sa kim drugačijim. Bilo je dobro smišljeno, ali bezbednosno probušeno, pa su "žestoki momci sa vrelog beogradskog asfalta" (dripci i kriminalci) i "legalisti iz Kule" (zlikovci i profesionalne ubice) uspeli u pokušaju preventivnog kontraudara. Stradao je Zoran Đinđić, žrtva lude nade da se istorija može promeniti jednim ubistvom... Zaista: može li? Videćemo uskoro
"Verujem da članovi SPS-a i JUL-a, oni koji se u novinama i na televiziji ne pominju kao lopovi, bogataši ili da su po nekom drugom osnovu sumnjivi i odgovorni – verujem da su to oni koji su sa novim vlastima sklopili sporazum da im ta vlast zaštiti njihove materijalne i druge interese, njihovo prilično veliko bogatstvo, a da oni za uzvrat doprinesu u haranzi na svoje dojučerašnje drugove i lične prijatelje"