Novi Sad: Tragedija i posledice
Ubijena dva vojnika Oružanih snaga BiH. Jedan ubijeni Bošnjak, a drugi Srbin. Pripadnik selefijskog pokreta koji je pucao, izvršio je samoubistvo kad je opkoljen u svojoj kući ANALIZE: Religijski ekstremizam i mediji Glas Amerike: Seme džihada na Balkanu
Dvojica vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine (OSBH) ubijena su u sredu 18. novembra u 19.30 u pucnjavi u kladionici „5+“ u ulici Safeta Zajke u sarajevskom naselju Rajlovac.
Direktor Državne agencije BIH za istrage i zaštitu SIPA Perica Stanić rekao je za sarajevski Avaz da jedan ubijeni vojnik Bošnjak, a drugi Srbin. Kako saznaje Avaz, ubijeni su vojnici Armin Salkić i Nedeljko Radić. Prema podacima sarajevskog lista Oslobođenje, Armin Salkić, rođen 1989. živeo je u Vitezu, a Nedeljko Radić rođen 1981. živeo je u Nevesinju. Oni su radili na formacijskim mestima vozača u bataljonu Vojne policije Brigade taktičke podrške. Kasarna se nalazi preko puta kladionice u kojoj se dogodilo dvostruko ubistvo.
Radio televizija Republike Srpske pozivajući se na izveštaje reportera s terena, napadač je ušao u kladionicu “ 5+“ koja se nalazi u ulici Safeta Zajke 241 te je otvorio vatru iz automatskog oružja. Dopisnik TV N1 izvestio je, pozivajući se na očevidce da je napadač pre neko što je počeo da puca uzviknuo «Alahu ahbar!».
Glas Srpske, pozivajući se na izvor bliske istrazi, izveštava da je ubica upao u kladionicu u kojoj su bili vojnici i uzviknuo „bismilah“ (?), a zatim počeo da puca u vojnike, potom je izašao iz kladionice i počeo da puca na trećeg vojika koji ulazio u autobus. Nije ga pogodio, ali je vojnik povređen od krhotine stakla.
I drugi mediji javljaju da je napadač, nakon što je izašao iz kladionice, pucao i na autobus koji se u tom trenutku nalazio u blizini. Tri osobe su lakše povređene, potvrdio je za BHRT glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo Irfan Nefić.
Sarajevsko Oslobođenje javlja da je mesto događaja upućeno više policijskih ekipa i da su pripadnici specijalnih jedinica MUP-a Kantona Sarajevo, naoružani dugim cevima, blokirali šire područje radi lociranja napadača.
RT BiH javlja da je napadač u bekstvu, ali sarajevski Avaz nezvanično saznaje da su pripadnici MUP-a Kantona Sarajevo locirali napadača na nekoliko stotina metara od mesta pucnjave, u naselju Sokolje blizu Rajlovca, u jednoj kući koju su u sredu kasno uveče držali pod opsadom. Reporter N1 je javio da su u subotu ko 22 sata jake policijske snage opkolile kuću osumnjičenog. Oslobođenje izveštava da jake policijske snage koje su opkolile kuću u naselju Sokolje u Ulici Ibrahima Perviza, u kojoj je bio Omeragić nisu izvršile upad jer se sumnjalo da on ima eksploziv.
Prema portalu SEEbiz, prenosi izveštaj „Glasa Amerike“ da se stotine boraca iz balkanskih zemalja do sada pridružilo pripadnicima samozvane Islamske države i drugim ekstremnim grupama u Siriji, a ID sada nastoji da osnuje novi front kalifata na Balkanu i regrutuje nove dobrovoljce iz regiona,
Strani islamski borci „Mudžahedin bataljon“ su u septembru 1993. zauzeli jedno selo u centralnoj Bosni, blizu Viteza koji je bio pod kontrolom hrvatske vojske. Mudžahedini su u selu, ubijali zarobljene i ranjene i palili kuće.
Mudžahedini su 1993. i formalno postali sastavni deo armije BiH, a njihov broj je prešao 1500. Bili su poznati po brutalnosti, mučenjima i brojnim zločinima. Strani islamski borci su koristili puno radikalniju, ekstremnu salafističku ideologiju, podsticanje islamskog buđenja među bosanskim muslimanima i širenje oblika islama koji isključuje suživot sa drugim narodima u Bosni i Hercegovini.
Većina muslimanskih vernika u Bosni, upražnjava umerenu, evropsku varijantu, sunitskog islama. Pomoćnik ministra bezbednosti zadužen za pitanja terorizma u Bosni i Hercegovini Vjekoslav Vuković kaže: „Ti strani ekstremisti govore muslimanima u Bosni i Hercegovini da se pogrešno mole, da nisu dobri muslimani i da je samo islam koji oni propovedaju pravi.“
Po završetku rata, nekoliko stotina stranih boraca je ostalo u Bosni. Osnovali su svoje vehabijske, odnosno salafističke zajednice u ruralnim, teško pristupačnim područjima. Mnogi od 200 stranih boraca iz Bosne koji su se pridružili Islamskoj državi došli su upravo iz tih zajednica.
Po broju boraca koji su se priključili redovima IS u Siriji i Iraku, balkanske države su odmah iza Jordana, Saudijske Arabije i Tunisa, piše pariski list „Ekspres“ prema izveštaju koji je nedavno objavila američka Centralna obaveštajna agencija (CIA).
Prema tom izvoru balkanske države izrazile čvrstu spremnost da reaguju pred rastućom pretnjom koju predstavlja islamizam te su počele sa hapšenjem i izmenama krivičnih zakona.
Prema izveštaju ( Radija Slobodna Evropa 28. novembra oko 300 državljana Kosova učestvovalo je u stranim ratovima u Siriji i Iraku, a da je preko 40 građana ubijeno u time borbama. Skupština Kosova je ove godine usvojila Zakon o zabrani udruživanja državljana Kosova u stranim oružanim sukobima van teritorije zemlje, na osnovu kojeg, oni koji regrutuju, finansiraju ili učestvuju u stranim sukobima mogu biti kažnjeni zatvorom od 5 do 15 godina. Policija je u saradnji sa Specijalnim tužilaštvom pokrenula istragu protiv 150 osoba, od kojih je uhapšeno 80. Kosovski stručnjak za bezbednost, Naim Maljoku, smatra da je rizik od terorizma za Kosovo veći zato što su sa Kosova na strana ratišta otišli autohtoni građani, što nije slučaj za države Zapadne Evrope.
Kosovska policija ima saznanja da su u Siriji i Iraku i žene sa Kosova sa svojom decom, čiji su bliski članovi porodice u ratnim zonama…
U ponoć 18/19. 11. TV N1 objavljuje vest da je opkoljeni Omeragić izvršio samoubisto. Blic prema nezvaničnim informacijama javlja da se Omeragić razneo bombom i da je bio već mrtav kad je specijalna policija na kraju upala u njegovu kuću. U prostorijama ukojima je nađen nije bilo drugih ljudi.
RTRS javlja da je napadač Enes Omeragić iz sarajevskog naselja Sokolje blizu Rajlovca od ranije poznat policiji. List Oslobođenje saznaje nezvanično da je se radi o pripadniku selefijskog pokreta.
.
RTS javlja, pozivajući se na informacije kojima raspolaže SIPA, a prema opisu koji su dali očevici događaja, da je ubica dvojice vojnika verovatno pripadnik vehabijskog pokreta. Još se navodi da je nekoliko bliskih Omeragićevih rođaka na ratištu u Siriji, ali da on, prema dosadašnjim saznanjima, nije bio na ratištu u toj zemlji, izveštava RTS.
Reporterka N1 javila je uživo iz Sokolja da meštani govore da je Enes Omeragić bio poznat u naselju kao narkoman, da se čudno ponašao, da se sukobljavao s meštanima i napadao devojke i družio se s pripadnicima selefijskog pokreta.
Kako je za BHRT u subotu uveče rekla glasnogovornica SIPA-e Kristina Jozić, da se još ne zna kvalifikacija dela u kojem je jedna osoba ubila dva vojnika Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ali da je SIPA stavila svoje resurse na raspolaganje.
Boris Jerinić, zamenik ministra odbrane BiH je izjavio za sarajevsko Oslobođenje da sve aludira da je reč o terorističkom napadu na instituciju, na državu, na Oružane snage, te da je u sredu uveče bila u toku vanredna sednica zajedničkog štaba Oružanih snaga BiH i Ministarstva odbrane BiH da se očekuju dodatne informacije…
Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) oformila je poseban tim koji će biti na raspolaganju MUP-u Kantona Sarajevu u slučaju potrebe.
Omeragić je bio je jedna od 3.400 osoba koje predstavljaju bezbjednosnu prijetnju u BiH, te su za njega još od 2010. godine znale bezbjednosne službe. Navodno je sa Mecom posjećivao predavanja radikalnih imama poput Bajre Ikanovića, Dževada Gološa. Postoje zasad neprovjerene informacije da je Omeragić od juna do septembra 2014. boravio na ratištu u Siriji, no to istraga tek treba da utvrdi…
Očevici iz kladionice tvrde: Imao je luđački pogled
Oslobođenje, 20. 11.
Borbena gotovost policijskih i oružanih snaga je podignuta na viši stepen.
«Veoma je izvjesno u ovom trenutku da je napad koji je počinjen sinoć u Rajlovcu teroristički čin. O onome što smatram propustima u radu agencija za provođenje zakona koji su do toga doveli, neću sada i ovdje. O tome da bi naši momci imali veće izglede da se odbrane u Afganistanu, nego u svojoj zemlji, na svom kućnom pragu, također neću sada. Sada hoću da kažem da ova zemlja ima problem terorizma i da je krajnje vrijeme da kao društvo odlučimo s koje strane linije u ovom globalnom ratu protiv terorizma koji se vodi želimo da budemo“, napisao je 19. 11. na svom Facebook profilu Emir Suljagić, zamenik ministra odbrane BIH, a prenelo Oslobođenje.
Pod naslovom SIPA pretresla kuću Omeragićevog rođaka Oslobođenje, 19. 11. piše pozivajući se na Federalnu televiziju BiH da je SIPA zbog sumnje u povezanost sa terorističkim napadom u Rajlovcu pretresla kuću Muhameda Mece, inače poznatog kao pripadnika grupe Rijada Rustempašića, s kojim je bio uhapšen u martu 2008. godine, a iz pritvora je pušten u junu iste godine. Rijada Rustempašića je Sud BiH osudio zbog terorizma na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Rustempašić je odslužio kaznu i trenutno je na slobodi. Muhamed Meca je u rodbinskoj vezi sa Enesom Omeragićem…
Glas Srpske u četvrtak, 19. novembra 2015. pod naslovom Vojnici ubijeni svjesno, namjerno i planirano
izveštava da je ministar bezbednosti u Savjetu ministara BIH Dragan Mektić na konferenciji za novinare istakao da je prilikom pretresa prostorija u kojima je Omeragić boravio izuzeto dosta dokumentacije iz koje se vidi da je reč o radikalizovanom licu koje je veličalo ISIL.
On je naglasio da bezbednosno-obaveštajne službe Omeragića nisu imale u evidenciji radikalnih lica i da se on do sada jedino povezivao sa njegovim zetom koji je registrovan kao radikalno lice.
Jasmina Tulović je jedna od posljednjih komšinica koja je Omeragića vidjela živog. Priča da joj je u srijedu prišao, pozdravio se, zatražio cigaretu i otišao kući. Ističe da se cijelo naselje iznenadilo kad su čuli za pucnjavu. Timka Zuko nam je ispričala ko je Enes. Rođen je u Parizu. Nakon povratka u BiH i samoubistva majke, odgajala ga je nena, koja ga je naučila i da klanja. Otac mu se oženio drugom ženom, dok mu se sestra navodno udala za vehabiju.
„Edin je bio momak za primjer, sa svima se lijepo ophodio. Jednom komšiji je u kafani spasio život kad su ga napali. Sa 14-15 godina uzimao je travu, ali je prestao. Bio je pobožan. Prije 10 dana sam ga vidjela kako s nanom kopa krompir. Zaposlio ga je amidža u Centralni zatvor, ali kako nije bio stabilan, nakon 15-ak dana je odustao. Ništa nije radio, ali nije krao“, rekla je Zuko, dodajući da Enesov zet još živi tu sa ženom i djecom.
Nezvanično se moglo čuti da se Omeragić povezuje sa Muhamedom Mecom, zetom njegove maćehe. Meco se povezuje sa Rijadom Rustempašićem, koji je zbog terorizma osuđen na 4,5 godine zatvora…
( Emir Suljagić: Ova zemlja ima problem terorizma , Oslobođenje, 9. 5. 2015.
( Rajlovac: Ubijena dva vojnika Oružanih snaga BiH, napadač pucao po autobusu Grasa i ranio tri osobe Oslobođenje, 18. 11.
( Drama u Sarajevu: Vehabija ubio 2 vojnika, ranio 4 osobe uz povike Alahu ekber
Nezavisne novine, 18. 11.
( Ubio dvojicu vojnika BiH, pa izvršio samoubistvo TV N1, 18/19. 11.
( Paris Bloodshed May Be the Latest of
Many ISIS Attacks Around the World New York Times, 14. 11.
( Iz SIPA-e potvrđeno: Napad ima elemente terorističkog djela
Oslobođenje, 19. 11. 2015.
Bosnu i Hercegovinu od kraja rata 1995. potreslo je desetak napada koji se mogu povezati sa radikalnim islamistima. Tokom godina, obaveštajci iz BiH i FBI-ja tvrdili su da su sprečili čitav niz terorističkih napada u BiH, poput planiranog terorističkog napada na bazu Orao kod Tuzle, planiranje napada na bazu Konor kod Srebrenika, navodni plan napada na tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona, atentat na papu Jovana Pavla Drugog tokom posete Sarajevu, pre koje su radikalni islamisti planirali da ispod podvožnjaka postave tridesetak protivtenkovskih mina.
1995. U Banovićima je krajem 1995. nestao službenik Unprofora Vilijem Džeferson. Njegovo telo je otkriveno posle serije razgovora službenika Federalnog istražnog biroa sa Ali Hamadom u zeničkom zatvoru.1997. .
1997Ali Hamad iz Bahreina, Ahmed Zuhair uhapšen u Jemenu i prebačen u američku bazu Gvantanamo na Kubi, Saleh Nedal i Vlado Popovski aktivirao je automobil-bombu u zapadnom delu Mostara. Tom prilikom ranjeno je tridesetak ljudi.
1999. Ubijen je zamenik ministra unutrašnjih poslova BiH Jozo Leutar, čiji je službeni automobil odleteo u vazduh, a nikada nije dokazano ko je to delo počinio
2002. U selu Kostajnici kod Konjica, Muamer Topalović je ubio tri člana porodice Anđelić, a sina teško ranio. Topalović je osuđen na 35 godina zatvora pošto je priznao da je porodicu Anđelić napao iz „ideološko-verskih pobuda“.
2005. Mirsad Bektašević Maksimusa neuspešno pokušao da se digne u vazduh u jednoj od zapadnih ambasada u Sarajevu. Tokom istrage je zaplenjeno oružje, 20 kilograma eksploziva, samoubilački pojasevi. Bektašević je, kako se pokazalo, bio u direktnoj vezi sa Abu Musafom el Zarkavijem, tadašnjim liderom Al Kaide u Iraku, ali i mnoštvom osoba koje su, putem interneta, regrutovale radikalne islamiste širom zapadne Evrope i Severne Amerike.
2008. U eksploziji u tržnom centru u Vitezu krajem 2008. poginula je jedna, a ranjene su tri osobe. Eksploziv je postavio Amir Ibrahimi.
2010. U Bugojnu je u junu 2010. trojica radikalnih islamista koji su kasnije osuđeni na ozbiljne zatvorske kazne, postavili su eksploziv na zid policijske stanice i aktivirali ga kada su policajci napuštali te prostorije.
2011. Mevlid Jašarević je u oktobru 2011. pucao na američku ambasadu i ranio jednog policajca.
2015. U Zvorniku naoružani vehabija dvadesetčetvorogodišnji Nerdin Ibrić iz sela Kučić Kula kod Zvornika upao je 27. aprila 2015. u policijsku stanicu i ubio pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragana Đurić i ranio njegove kolege Željka Gajića i Stevu Milovanovića. Nerdin Ibrić je ubijen u razmeni vatre.
( Hronologija napada radikalnih islamista u BiH , Rade Marojević, portal RTS, četvrtak, 19. novembar 2015.
Stotine boraca iz balkanskih zemalja, se do sada, pridružilo pripadnicima samozvane Islamske države i drugim ekstremnim grupama u Siriji, a ID sada nastoji da osnuje novi front kalifata na Balkanu i regrutuje nove dobrovoljce iz regiona
Stručnjaci za ekstremizam kažu da su disfunkcionalna politička, loša ekonomska situacija i velika nezaposlenost u Bosni i Hercegovini i na Kosovu stvorili savršen teren za regrutovanje. U drugom od tri nastavka, novinar Glasa Amerike Džef Svajkord saznaje da istorija ovih država u tome, ima važnu ulogu.
Septembra 1993. strani islamski boraci, „Mudžahedin bataljon“ zauzeli su jedno selo, u centralnoj Bosni, blizu Viteza koji je bio pod kontrolom hrvatske vojske. Mudžahedini su u selu, ubijali zarobljene i ranjene i palili kuće.
Godinu dana ranije, mudžahedini, u prevodu „borci za slobodu“, još uvek sveži, iz devetogodišnjeg sovjetsko- avganistanskog rata, počeli su da dolaze u Bosnu u „sveti rat“ džihad, u progon nevernika. Za njima su počeli da dolaze i džihadisti iz severne Afrike i sa Bliskog istoka. Među njima je bio i Ajman Dean iz Saudijske Arabije.
„Mnogi mudžahedini u Avganistanu, koji su se borili za oslobađanje te zemlje i obnovu islamske države su se osećali odbačenima zbog ishoda događaja. Zato su, kada je počeo rat u Bosni videli priliku za kanalisanje svojih džihadističkih ambicija.“
Mudžahedini su 1993. i formalno postali sastavni deo armije BiH, a njihov broj je prešao 1500. Bili su poznati po brutalnosti, mučenjima i brojnim zločinima.
„Bio sam svedok ubistava srpskih zarobljenika. Iskreno govoreći svi su oni bili borci, pripadnici milicija“, kaže Ajman.
Strani islamski borci su koristili puno radikalniju, ekstremnu salafističku ideologiju, podsticanje islamskog buđenja među bosanskim muslimanima i širenje oblika islama koji isključuje suživot sa drugim narodima u Bosni i Hercegovini. Hajrudin Somun je ekspert za islamska pitanja iz Bosne.
„Oni su videli u Bosni veoma dobru priliku da predstave tu vrstu stroge religije, krutog shvatanja i tumačenja islama.“
Većina muslimanskih vernika u Bosni, upražnjava umerenu, evropsku varijantu, sunitskog islama. Vjekoslav Vuković je pomoćnik ministra bezbednosti, zadužena za pitanja terorizma, u Bosni i Hercegovini.
„Ti strani ekstremisti, govore muslimanima u Bosni i Hercegovini da se pogrešno mole, da nisu dobri muslimani i da je samo islam, koji oni propovedaju, pravi.“
Po završetku rata, nekoliko stotina stranih boraca je ostalo u Bosni. Osnovali su svoje vehabijske odnosno salafističke zajednice u ruralnim, teško pristupačnim, područjima. Mnogi od 200 stranih boraca iz Bosne, koji su se pridružili Islamskoj državi došli su upravo iz tih zajednica.
„Bosna je samo jedna epizoda u dugačkom nizu džihadističkih sukoba koji će se širiti po muslimanskom svetu, sa ciljem da pripreme muslimane za džihad i uspostavljanje kalifata“, ističe Ajman Dean.
I dok drugi ne vide tako mračnu budućnost, posledice akcija pripadnika mudžahedinskih brigada se osećaju širom sveta već više od 20 godina. Jedan od njih je bio i Halid Šeik Mohamed, organizator napada na Sjedinjene Države 11. Septembra 2001. Stotine drugih bilo je u Al Kaidi ili su se borili u Čečeniji ili Pakistanu. Sada su se pridružili Islamskoj državi.
( Seme džihada na Balkanu , Džef Svajkord Glas Amerike,
22.11.2015.)
Dvostruko ubistvo vojnika u Rajlovcu, koje je vrlo brzo kvalifikovano kao terorizam, izazvalo je paniku kod građana. Goran Kovačević, docent na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, kaže da je sasvim jasno da je ubica dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH bio terorista.
– Enes Omeragić koji je pucao u kladionici, svjesno je odvojio civile od vojnika, a potom ubio pripadnike OSBiH. Na izlazu je primijetio osobu u uniformi koja se nalazila blizu autobusa i opet je pucao. Onda je pobjegao. Navodno, a to tvrde i očevici sa lica mjesta, Enes je imao crnu traku na glavi sa bijelim arapskim slovima i tokom pucnjave uzvikivao je Allahu ekber. Dakle, nema sumnje da je ovo teroristički napad, ocijenio je Kovačević.
Smatra da osoba koja je ubila vojnike ne mora biti striktno povezana sa nekom terorističkom organizacijom.
– Postoji opći proglas ISIL-a u kojem je rečeno da se traži pomoć od sve braće da ustanu u borbu protiv Zapada i neprijatelja ili da dođu u Islamsku državu i suprotstave se nevjerničkim vrijednostima. Dakle, Omeragić je, bez obzira na to da li je povezan ili nije sa ISIL-om, počinio terorizam. Ako nije povezan, razlog zašto je ovo terorizam je to što se osjetio pozvanim da odgovori na poziv ISIL-a, dodao je Kovačević.
Na pitanje šta dalje, smatra da vlast u BiH konačno treba prestati biti sebi svrha.
– Problem terorizma treba da se dovede barem u prihvatljive okvire. Nema smisla sada govoriti o prevenciji, jer je prekasno. Ovo je previše manifestovan problem, ne može se sada djelovati na uzroke. Na njih se trebalo djelovati prije deset godina kada je počela radikalizacija, no sve je prepušteno raznim gorljivim predstavnicima različitih vjera i sekti. Sada je teško djelovati, jer imamo generacijski prihvaćenu normu ponašanja, naveo je Kovačević.
Što se tiče događaja u Parizu i događaja kod nas, smatra da ih je itekako moguće povezati.
– Grupa terorista u Parizu se pripremala i sve izvela profesionalno. Osoba koja je izvršila napad kod nas je samo odgovorila na poziv koji je upućen od ISIL-a: da ubije nevjernike. Samo, Enes je bolje rješenje za ISIL – niti je ulagao u njega niti ga je obučavao. Očito je sam osjetio da je pravi trenutak da ubije, dodao je.
Što se tiče osjećaja sigurnosti, Kovačević smatra da on zavisi “od kaste iz koje se dolazi“.
– Ako ste iz kaste političara, onda nemate razloga za paniku, ali ako ste iz kaste običnog građanstva, onda imate razloga, jer je narod nezaštićen, rekao je.
Nelagoda na ulici…
Armin Kržalić, direktor Centra za sigurnosne studije BiH, smatra da je još rano izvoditi zaključke. Ističe da je rizično na bilo koji način dešavanja u Parizu povezivati sa onima u Rajlovcu.
– Posmatrajući motiv i način izvršenja, napad u Rajlovcu ne bih povezivao sa napadima u Parizu. I naši političari bi trebali biti oprezniji. Ne trebamo se svi igrati istražitelja. Neka se time profesionalno pozabavi Tužilaštvo, kazao je Kržalić, te dodao da je riječ o vrlo osjetljivim stvarima, te da ne treba izlaziti sa ishitrenim zaključcima.
– Građani se osjećaju nesigurno kada izađu na ulicu, uđu u autobus, stoje na semaforu… No, potrebno je da ostanemo smireni i da se svi zajednički uključimo u borbu protiv terorizma, dodao je Kržalić.
Osvrnuo se i na problem posjedovanja ilegalnog oružja. Pozvao je sve sigurnosne institucije u BiH da što hitnije počnu rješavati ovaj problem.
– Očito je da osoba koja je ubila vojnike nije posjedovala dozvolu. Potrebno je pojačati zakonske okvire ili jednostavno početi pretrese stanova, ocijenio je Kržalić.
Strah kod građana je opravdan: Političari su sigurni, ali je narod nezaštićen Oslobođenje, 20. 11.
Portparol kosovske policije Baki Keljani izjavio je da se na Kosovu trenutno nalazi oko 120 osoba, povratnika iz takozvane Islamske države.
Radi se o osobama koje su od 2011. godine učestvovale u borbama u Siriji i Iraku na strani ID, prenosi prištinski list Zeri.
Izvori lista kažu da institucije, uključujući kosovsku policiju, kosovsku obaveštajnu agenciju i druge relevantne mehanizme, detaljno prate aktivnosti osoba sa Kosova, koje su u različitim periodima bili u Siriji i Iraku, a koje su se vratile na Kosovo.
Na Kosovu su mere bezbednosti podignute na viši nivo posle nedavnih terorističkih napada u Parizu, gde je 130 ljudi ubijeno.
Pre napada u Francuskoj makedonski predsednik Đorđe Ivanov, saopštio je da se u Makedoniju vratilo 70 pripadnika ID-a.
( 120 pripadnika ID vratilo se na Kosovo RTS, 30. 11.)
***
Zapad uz postojanje na hiljade ekstremističkih snaga nema potrebe angažirati svoje snage na Bliskom istoku i u Africi. Na sjeverozapadu i sjeveroistoku Bosne postoje regioni koji za cilj imaju religijsko-vojnu obuku ekstremističkih aktivista i njihovo slanje u regione rata. I upravo se ta misija reflektira u bosanskohercegovačkim ekstremističkim religijskim medijima…
…Selefijska doktrina u svojim je temeljima problematična. Selefije odbacuju vjekovne povijesno-kulturne tradicije nazivajući ih bid’atom. Oni racionalne tradicije islamske civilizacije, kao Ibn Rushdovu i Ihvan al-safa; druge filozofske škole; eš’arije i ši’ije smatraju bid’atom. Oni tvrde kako islam ne poznaje kulturne običaje i manifestacije kao što je učenje mevluda, derviški zikr, obilježavanje povijesnih datuma i sl. Oni se nastoje predstaviti antimodernim, ali imaju „moderan“ pogled na islam koji ide pod ruku sa kapitalizmom. Selefije zijarete smatraju širkom i to im je bila izlika da poruše mezare nekih ashaba. Oni uništavaju kulturno-povijesno naslijeđe Mekke, kao kuću hazreti Hatidže, Poslanikove supruge, da bi na tom mjestu sagradili hotele i apartmane.
Selefijski mediji u Bosni i Hercegovini djeluju na tri ravni. Mnoga printana i internetska izdanja bosanskohercegovačkih muslimana imaju moderne i katkad selefijske pristupe. Ali ovi pristupi ne odaju duh nasilja i militarizma. U nekim selefijskim izdanjima može se primijetiti odsustvo tolerancije, ali ova izdanja vode računa o tome da suprotstavljanje drugačijem mišljenju i stajalištu ne prevrši mjeru. Ekstremistički mediji, međutim, imaju drugu prirodu i suštinu. Ekstremistički religijski mediji koji su uglavnom dostupni na internetu smatraju ga najbržim sredstvom plasiranja poruka. Internet stvara jedno specifično ozračje u kojem studenti teologije, promotori vehabizma i vojni dobrovoljci postaju „novinari“. Internet je opasno sredstvo u rukama religijskih ekstremista. Internet kada se radi o religijskim ekstremistima, predstavlja terorizam i u situaciji kada postoji zakonski vakuum, posebno na internetu, tada internetska pisanja muslimanskih ekstremista služe u svrhu izazivanja mržnje prema drugome, širenje sistematskih laži te za „intelektualno ispiranje“ mladih…
Militantni ekstremizam produkt je zapadne politike, dok je religijski ekstremizam produkt arapske politike. Amerikanci možda izravno ne idu za formiranjem vojnih naoružanih ekstremističkih skupina i zasigurno nemaju izvanjski kontakt sa ISIL-om, ali je politika ove velesile, posebno u vrijeme Bushova predsjedničkog mandata i prvog mandata predsjednika Obame, uvelike doprinijela pojavi i jačanju militantnog religijskog ekstremizma. Amerika u cilju svrgavanja libijskog i sirijskog režima i izvrgavanja pritisku nekih zemalja poput Irana (ne)izravno podržava radikalne religijske skupine. U svrgavanju libijskog režima upotrijebljeno je na hiljade radikalnih estremističkih plaćenika kako bi se pod krinkom „revolucije naroda“ svrgnula Gadafijeva vlast. Na hiljade naoružanih vojnih ekstremista organiziranih od al-Qaede potpomognutih vladama zapadnih zemalja upućeno je u Bengazi da ustanak protiv Gadafija učine „narodnim“. Nakon Libije, ogroman dio ovih pobunjeničkih snaga je smjesta prebačen u Mauritaniju, a potom u Siriju. Rasprostranjena svjetska vehabijska mreža je otvorila mogućnost za provođenje američke i arapske politike. Saudijska Arabija i neke druge arapske zemlje u kontekstu svoje ideološke politike šire vehabijsku misao u svijetu. Naime, ove zemlje tokom zadnjih 35 godina, u dosluhu sa američkom vanjskom politikom obučavaju vojnike i plaćenike za učešće u vojnim akcijama. Neobandije, škola „Hakani“ u Pakistanu i talibani prvi su produkti ove svjetske politike i iz ovog jezgra al-Qaede formirani su ISIL, Boko Haram i na desetine drugih vojnih organizacija…
U kontekstu ove politike pritisaka i uspostavljanja režima koji oponiraju Americi podržavaju se vehabijske i selefijske vojne skupine, a u kontekstu njihova širenja uloga BiH, Kosova i ostatka balkanskog regiona jeste osiguravanje snaga s ciljem njihova obučavanja i ekstremističkog djelovanja. Zapad uz postojanje na hiljade ekstremističkih snaga nema potrebe angažirati svoje snage na Bliskom istoku i u Africi. Na sjeverozapadu i sjeveroistoku Bosne postoje regioni koji za cilj imaju religijsko-vojnu obuku ekstremističkih aktivista i njihovo slanje u regione rata. I upravo se ta misija reflektira u bosanskohercegovačkim ekstremističkim religijskim medijima.
Aktivnost ekstremističkih muslimanskih medija Bosne i Hercegovine usmjerena je na odbranu selefijske vojne doktrine, doktrine koja oponira kulturnom i civiliziranom islamu. Selefijska teorija odbacuje savremena religijska naučavanja smatrajući ih modernom socijalističkom misli, kao i filozofsko-apologetsku islamsku misao. Na tragu ovoga najvažnija zajednička spona vehabijskih i selefijskih skupina jeste insistiranje na stajalištima Ibn Tejmije. Selefije tradicionalni bosanskohercegovački islam smatraju „iskrivljenim“ i nastoje ga „pročistiti“ od drugih kulturno-civilizacijskih elemenata. Sukob sa drugim središnja je os selefijske misli. Usprkos ovome, nisu sve selefije sklone terorizmu i militarizmu. Procentualno mali je broj militaristički orijentiranih selefija koji u sadašnjoj geopolitičkoj konstelaciji učestvuju kao plaćenici u ratovima koje im određuju drugi. Oni su neznani vojnici američke, izraelske i saudijske politike uplitanja u bliskoistočne i ratove u Africi.
Selefizam prema tumačenju Farida al-Atasa ima tri ravni. Jedna grupa selefija ne prihvata uplitanje religije u politiku i oni su veoma umjereni i spremni na kompromis. Oni ne podržavaju nasilje, štaviše uplitanje u politiku smatraju novotarijom (bid’at). Druga grupa selefija, kao selefije Egipta i Saudijske Arabije, podržava prisustvo u političkim procesima i ističe da je politika sredstvo za sticanje moći, ali ne smatra nužnim primjenu nasilja. Treća grupa koju čini manji dio selefija u medijima je poznata kao tekfirska i džihadijska grupa. Premda najmalobrojniji, oni su najekstremnija i najmoćnija selefijska grupa jer su im dostupni izvori bogatstva. Iz ove su grupe iznikli al-Qaeda, front al-Nusra i ISIL. Ekstremistički bosanski muslimanski mediji iskazuju veliku tendenciju prema diskursu treće grupe. To je grupa koja se formalno predstavlja miroljubivom, ali suštinski sadrži sva ona obilježja ekstremističkih militantnih grupa. Zadaća ekstremističkih medija je uspostava sistema za vojne skupine i „pročišćavanje“ islamskoga društva i religijske misli od novotarijskih neselefijskih elemenata. Stoga bosanski mezhepski ekstremisti u ši’izmu, tesavvufu, sekularizmu i ateizmu vide opasnost koja se nadvija nad islamom u Bosni…
(Više u tekstu: Religijski ekstremizam i mediji Saeid ABEDPOUR, naučni suradnik u Institutu Ibn Sina u Sarajevu, Oslobođenje, 9. 5. 2015
…Kad je u Siriji započeo rat svih protiv svih, bilo je kasno. Siriju su preplavili muslimanski borci s Balkana. Oko 700 njih iz ovih zemalja otišlo se boriti u redove ISIL-a i Fronte al-Nusra. Prema dostupnim podacima, Bosna i Hercegovina je četvrta u svijetu po broju njenih stanovnika koji su se pridružili ISIL-u. Samo ove godine 92 državljana BiH pridružilo se ovoj organizaciji. Odmah iza BiH je Kosovo odakle je u ISIL ove godine otišlo 83 borca.
Prema procjenama sigurnosnih stručnjaka, u posljednjih petnaestak godina na području Balkana stvorena je kvalitetna mreža ćelija radikalnih islamističkih grupa spremnih krenuti u u borbu protiv zapadne civilizacije. Ministar unutarnjih poslova BiH govori kako je samo u toj zemlji oko 3500 vehabija koje se smatraju glavnim propagatorima radikalnog islama i terorizma. No procjene govore da je broj daleko veći.
Zemlje regije sve češće se spominju u video porukama džihadista koji prijete da će ih napasti, spaliti, pozivaju domaće muslimane da krenu u sveti rat. Posljednja takva poruka pojavila se prije nekoliko dana. „To je objava rata“, kaže nam sugovornik upoznat s cijelom situacijom. Jeli dakle Balkan nova fronta ISIL-a? Razgovarali smo s više sigurnosnih stručnjaka upoznatih s djelovanjem radikalnih islamista na području cijele regije i zaključak je, bez namjere za širenjem panike, da je Balkan ugrožen.
„Najugroženiji su Bosna i Hercegovina, Kosovo i Albanija. Cilj ISIL-a i drugih radikalnih grupa je razoriti koncept zajedničkog suživota muslimana i kršćana. Ove tri države su kao stvorene za te planove“, tvrde naši sugovornici. Prema njihovim riječima, muslimani na Kosovu i u Albaniji su daleko radikalniji negoli oni u BiH. Problem je u tamošnjim islamskim zajednicama koje su podijeljene i isprepletene radikalnim elementima. Slična je situacija u Makedoniji. Prema riječima naših sugovornika, najproblematičnije je u zapadnoj Makedoniji u kojoj većinom obitavaju radikalni islamski Albanci koji surađuju sa istomišljenicima u Albaniji i u sukobu su sa sekularnim Albancima nacionalistima i makedonskom državom. U Bosni i Hercegovini Islamska je zajednica prilično jedinstvena u osudi radikalnih islamista i pokušava primiriti situaciju. No, prema dostupnim informacijama, broj radikaliziranih muslimana sve je veći. Slična je situacija na Sandžaku koji treba promatrati kao teritorijalnu cjelinu koja obuhvaća Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
„Muslimani iz Sandžaka su daleko najradikalniji“, tvrdi nam jedan od sugovornika. U tamošnjoj Islamskoj zajednici već godinama traje sukob između dviju struja što samo pogoduje daljnjoj radikalizaciji. Obavještajni podaci pak govore kako se dio vehabija iz BiH preseljava na područje Sandžaka u Srbiji…
Radikali na Kosovu
Prvi radikalni islamisti na ove prostore stigli su s ratom u Bosni kada je tadašnje bošnjačko rukovodstvo odobrilo ulazak stranih boraca iz islamskih država u Armiju BiH te je 1993. godine osnovana brigada El Mudžahid. Nakon završetka rata veći dio boraca ostao je u BiH, dobio je državljanstvo, osnovao obitelji, te su širili ideje radikalnog islama kroz obrazovne i druge ustanove u kojima su se dobro pozicionirali. Već 1998. godine radikalni islamisti nalaze novo područje djelovanja, a to je Kosovo, gdje se Albanci sukobljavaju s Miloševićevim režimom, te u Makedoniji.
Na prostoru Sandžaka u Srbiji vehabije se pojavljuju početkom 2000. te preko noći nastaju ustanove u kojima se propovijeda vehabizam. Meta vehabija su socijalno ugrožene slabo obrazovane osobe. Postojala je jaka veza s vehabijama u Bosni te su mnoge vehabije iz Sandžaka odlazile u kamp u Gornju Maoču, nekadašnjem centru za obuku vehabija. Vlasti u BiH u tome nisu vidjele problem i prešutno su štitile takva vehabijska središta. Sve dok Melvid Jašarević 2011. godine nije zapucao na zgradu veleposlanstva SAD-a u Sarajevu i ranio tri osobe. Jašarević je vehabija iz Novog Pazara i prošao je vehabijski kamp u Gornjoj Maoči. Porijeklom iz Novog Pazara je i Sead Plojović koji je u Hrvatskoj pokušao osnovati vehabijski pokret. Danas mu se sudi u Srbiji za poticanje na terorizam.
Drugi najpoznatiji lokalitet je Gornja Bočina u kojoj je glavni vođa bio imam Nusret Imamović kojeg se smatralo glavnim vođom vehabijskog pokreta u BiH. I prema njemu su tamošnje vlasti bile ambivalentne ili su ga prešutno podržavale. Imamović je izbjegao u Siriju u redove Fronte al-Nusre, a SAD ga je stavio na listu najtraženijih terorista i proglasio ga terorističkim liderom u BiH. Poznavatelji prilika u BiH tvrde kako trenutno ne postoji neko čvrsto jezgro vehabija u BiH. Imamović je u Siriji, a Bilal Bosnić, još jedan od najpoznatijih vođa vehabija u BiH, osuđen je na sedam godina zatvora zbog podsticanja na terorizam.
Povratnici iz Sirije
No zato postoje mnogobrojne manje ćelije radikalnih vehabija. Prema najnovijim podacima, u Bosni je trenutno 28 lokacija na kojima djeluje vehabijski pokret. Naši sugovornici posebno ukazuju na problem povratnika sa sirijskog ratišta. Prema dostupnim podacima u BiH ih se dosad vratilo oko 50, a u cijelu regiju njih oko 150. „Odlaze kao ekstremisti, a vraćaju se kao teroristi“, jedna je od definicija takvih povratnika. Val povratnika se ipak smanjio s obzirom na promjenu zakonske regulative te je odlazak u strane postrojbe proglašen kaznenim djelom. No svi oni se još mogu nadzirati, ali najveći problem su tzv. vukovi samotnjaci koji se radikaliziraju putem interneta i zapravo nitko iz njegove najbliže okoline, a kamoli obavještajne službe, ne znaju što se s njim događa. Prema nekim informacijama u BiH su radikalni islamisti podijeljeni na sljedbenike ISIL-a i Fronte alu-Nusre koja se smatra sljedbenikom al-Qa’ide.
( HRVATSKE TAJNE SLUŽBE U NAJVEĆEM STUPNJU PRIPRAVNOSTI ‘ISIL je pozvao vehabije iz BiH, Kosova i Albanije da nas napadnu. To je objava rata’ Jutarnji list, 30. 11.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
