Loader

Osuđen Đovani di Stefano

28.mart,21:50

Britanski sud u Sautvarku ga proglasio krivim po 25 tačaka optužnice za obmanu, prevaru, pranje novca i krivotvorenje

Đovanija Di Stefana (57) iz Kanterberija Kraljevski sud u Sautvarku (Southwark Crown Court) proglasio je krivim po 25 tačaka optužnice za obmanu, prevaru, pranje novca i krivotvorenje u periodu od 2004. do 2012.

Upotrebljavao je italijansku reč „avvocato“ na biznis vizitkarticama, zaglavljima pisama i dokumentima da bi klijente i sud naveo na impresiju da je bio advokat, a sud je utvrdio da se on predstavljao kao advokat, a da nije imao pravne kvalifikacije i da nije bio registrovan da se bavi advokaturom ni u Italiji, ni u i Britaniji, izveštavaju 27. marta agencije Rojters, Pres asosiejšn i londonski BBC.

Poroti u kojoj je bilo osam žena i četiri muškarca trebalo je četiri sata i deset minuta da donese odluku:

da je Di Stefano kriv po devet tačaka optužnice za transfer novca prevarom,

po osam tačaka za prevaru,

po tri za posedovanje imovine kriminalnog porekla,

NA SVADBI: Đovani Di Stefano u Srbiji devedesetih

po dve za upotrebu lažnih dokumenata,

po jednoj za pokušaj transfera novca prevarom,

po jednoj za sticanje imovine prevarom

i po jednoj za upotrebu imovine kriminalnog porekla.

Kazna će biti izrečena kasnije.

Tokom suđenja, sud je čuo da je Di Stefano imao veze sa predsednikom Zimbabvea Robertom Mugabeom, sa osnivačem Al Kaide Osamom bin Ladenom, koga je likvidirala CIA u Pakistanu 2012, sa bivšim predsednikom Srbije koji je umro tokom suđenja u Hagu Slobodanom Miloševićem, te da je bio prijatelj i s njegovom ćerkom…

Sud je upoznat s izjavama Di Stefana u kojima je Sadama Husejina, obešenog odlukom suda nakon invazije Iraka, nazvao „nice guy“.

Pred sudomu Sautvarku prikazan je i dokumentarni film BBC iz 2004. o Di Stefanu. Kako je Vreme pisalo u tekstu

Čudesni svet Đovanija di Stefana (2): Sužanj gravitacije, VREME | BR 710 | 12. AVGUST 2004., Bi-Bi-Si je o Di Stefanu snimio dokumentarac pod naslovom Đavolov advokat u kome je ga je opisao kao profesionalnog prevaranta koji za sobom vuče niz sudskih osuda, od Amerike do Novog Zelanda (jedno vreme je bio ugošćen i u beogradskom CZ-u). Di Stefano se pojavio u tom filmu, mada je tvrdio da je sve što je o njemu rečeno laž, i da su svi predočeni dokumenti falsifikati.

Tužilac Dejvid Aronberg je, na sudu, rekao da je Di Stefano stekao reputaciju koja mu je donala „slavu ili ozloglašenost“ da je bio voljan da pruži pravne usluge klijentima, čije slučajeve su drugi smatrali isuviše teškim za odbranu.

U filmu se Đovani hvalio da je od njega traženo da brani i serijskog ubicu drHarolda Šipmana, osuđenog 31. januara 2000. na doživotnu kaznu zbog 15 ubistava, kao i Džeremija Nevila Bambera, avgusta 1985. osuđenog na doživotnu robiju zbog serijskog ubistva očuha, majke, sestre i njena dva šestogodišnja sina-blizanca u Eseksu u Engleskoj.

Agencije prenose i da se hvalio da su ga zvali da brani Keneta Nojea, gangstera osuđenog na doživotnu kaznu zbog ubistva i Lindu Kelvej (nazvanu «Crna udovica», zbog toga što je nekoliko njenih partnera ili poginulo, ili dopalo zatvora), koja je odležala 18 godina u zatvoru zbog ubistva svog ljubavnika Ronija Kuka, čije je ubistvo najpre naručila po ceni od 10.000 funti, a onda izgubila živce i ubila ga pištoljem na licu mesta…

U agencijskim vestima kaže se da je Di Stefano, rođen u malom gradu Petrela Tifernina (Petrella Tifernina) u centralnom delu Italije, da se preselio u Britaniju kao dečak, da je pohađao školu u Volastonu (Wollaston), u Nortamptonširu, a i da je bio bivši direktor fudbalskog kluba Dandi (Dundee).

Đovani di Stefano se pojavio u Beogradu u drugoj polovini 1992, kratko vreme nakon što su Jugoslaviji zavedene ekonomske sankcije. Tadašnja režimska štampa ga je opisivala kao «srpskog zeta» i prijatelja, koji se predstavio kao milioner i suvlasnik holivudske filmske kompanije Metro Goldvin Majer (MGM), i objavio da namerava da preseli ovu firmu u Beograd, jer je ogorčen neprincipijelnom politikom Vašingtona prema Jugoslaviji.

Pisano je i o tome da mu je u to vreme izdat jugoslovenski pasoš sa upisanom adresom u Tolstojevoj ulici 32, odmah do tadašnje rezidencije Slobodana Miloševića, da je bio kum komanddanta Srpske dobrovoljačke garde Željka Ražnatovića Arkana (koji je ubijen 2000), itd…

Poslednje izdanje

Intervju: Ivan Ergić

Individualni otpori su jalovi i samodopadni Pretplati se
Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve