Dragan Šutanovac kaže za "Vreme" da postoji tehnički način da se utvrdi ko je i kako "presreo" komunikaciju između njega i glavnog urednika "Nedeljnika" Veljka Lalića, ali da nije uveren da kod nadležnih organa postoji volja da se to uradi, jer bi to bio skandal planetarnih razmera. Istakao je i da očekuje da ga nadležni organi pozovu na razgovor i da im dokumentuje kad je razmenio elektronsku poštu sa Lalićem, kao i njegov odgovor preko "jedne druge aplikacije" da tekst neće biti objavljen
foto: zoran mrđa / fonet…A. Vulin čita
Poseta Šojgua protekla je bez obraćanja novinarima. Javnost je tako uskraćena za odgovore na mnoga pitanja. To je bilo unapred javljeno medijima, ali je igrom slučaja, veče uoči dolaska ruskog ministra u javnosti „pukla“ afera koja bi mogla imati dalekosežne posledice ukoliko se istraje na njenom rasvetljavanju.
Vulin je u nedelju popodne oštro reagovao na autorski tekst bivšeg ministra odbrane Dragana Šutanovca u „Nedeljniku“. A onda je nastao problem – taj tekst uopšte nije objavljen u ovom magazinu niti igde drugde. Izvor koji je mogao dostaviti neobjavljeni tekst Vulinu mogla je biti neka služba bezbednosti – najverovatnije vojna, ali nije isključena ni BIA.
Upućeni se slažu da je čitav slučaj vrlo lako razjasniti i utvrditi sve detalje ukoliko postoji politička volja. Međutim, gotovo je sigurno da nje neće biti. Od tužioca i tužilaštva nema vajde, kao ni od skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, a pitanje je šta će i da li će išta uraditi Zaštitnik građana i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, koji bi po službenoj dužnosti (kao i tužilaštvo) morali reagovati. Nije teško pretpostaviti da neće, osim ako ne dođe do većeg pritiska javnosti.
Pokušaj Vulina i njegovih saradnika da se opravdaju „grubom greškom“ i navodnom zamenom imena novina naišao je na ismevanje, pa je ministar u gostovanju u ponedeljak ujutro na „kumovskom“ Pinku primenio novu taktiku – rekao je da je poslaniku svoje partije u parlamentu advokatu Đorđu Komlenskom naložio da podnese krivičnu prijavu protiv njega (kao što je potpredsednik SNS Miloš Vučević uradio protiv braće Vučić u „slučaju Jovanjica“), te da je dao nalog generalnom inspektoru vojnih službi bezbednosti da pokrene istragu. Kako će se sve to završiti, nije teško pretpostaviti. Takođe i da će Vulin narednih nedelja i meseci izbegavati novinare i mogućnost da mu neko postavi neko nezgodno pitanje o tome. Postoje Pink, Tanjug i Uprava za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane, koji šire njegove stavove, a mediji prenose.
Da bi skrenuo temu na sporedni kolosek, Vulin optužuje Šutanovca da je, dok je bio ministar, čitao presretnutu komunikaciju glavne urednice „Naše Borbe“ (projekat napravljen za jednokratnu izbornu upotrebu, koji je ostao dužan mnogim novinarima) Olivere Zekić i da je od nje tražio da ne pusti kolumnu bivšeg načelnika Resora javne bezbednosti Gorana Petrovića.
Šutanovac kaže za „Vreme“ da nema nikakve veze sa time i da se radi o izmišljotini i gluposti „pajaca Vulina, koji se brani besmislenim napadima“.
„Apsolutno nikada u svom političkom životu, a pogotovo kao ministar odbrane, nisam imao uvid ni u čiju elektronsku komunikaciju, niti uvid u transkripte razgovora koji je bio pod prismotrom, niti mi je to palo na pamet da činim“, nastavlja Šutanovac i poručuje Vulinu da bi mu „bilo bolje da se brani kao zaštićeni svedok“.
„Umesto da objasni odakle mu tekst i potpuno saznanje o tome šta u njemu piše, on pribegava spinu i pokušaju da se teret priče prebaci na prošlo vreme i mene“, konstatuje dalje. Šutanovac je poručio da prihvata da dâ odgovore nadležnim po pitanju optužbi da je tražio od Zekićeve da ne objavi Petrovićevu kolumnu i da je spreman i da ide na poligraf: „Ali da ide i Vulin, pa da ga pitaju da li mu je ženina tetka i dalje dobrog zdravlja i da li su one preplaćene kamere na Kosovu instalirane ili nisu“.
Prema rečima Šutanovca, postoji tehnički način da se utvrdi ko je i kako „presreo“ komunikaciju između njega i glavnog urednika „Nedeljnika“ Veljka Lalića, ali da nije uveren da kod nadležnih organa postoji volja da se to uradi jer bi to bio skandal planetarnih razmera. Istakao je i da očekuje da ga nadležni organi pozovu na razgovor i da im dokumentuje kad je razmenio elektronsku poštu sa Lalićem, kao i njegov odgovor preko „jedne druge aplikacije“ da tekst neće biti objavljen.
„Oni (Vulin i oni koji su mu dostavili tekst) nisu se ni potrudili da pogledaju da li je tekst objavljen“, rekao je Šutanovac, koji sumnja da to nije prvi put da se slične stvari dešavaju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.