img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Plavojke

26. октобар 2011, 21:29 Đorđe Matić
Copied

Pustimo sad marlboro, makar ga onomad jedan sarajevski pisac, s pravom vjerojatno, nazvao „kraljicom cigara“ i bez obzira na to što je u našoj mitologiji najpoznatija američka i svjetska marka stvarno dugo vrijedila kao znak i potvrda svega što se kod nas narodski podrazumijevalo pod uspjeh i pare. To je doduše bilo u naivnija vremena, no nešto od vrijednosti i poimanja stečenih tada, tu i tamo se još drži donekle. Jer, iako je marlboro u međuvremenu izguran ponešto, i koliko god ona ruski zvučeća marka dugih cigara bila novi status simbol – to ipak nije za ozbiljne ljude: tko bi htio biti u grupi koja puši isti duvan kao Zveki ili Ceca?

Gauloises caporal iliti „les Bleues“ – „Plavojke“ – impliciraju pak drugačiju ambiciju i narativ, onoliko koliko se francuska kultura i njeno poimanje razlikuju od američkih i ostalih. Zato je originalni, svijetloplavi galoaz u kulturnom čitanju odavna daleko najrelevantnija cigara i, uopće, marka koja je, kako bi novoevropskim babilonskim jezikom rekao Umberto Eko – le très cool.

A evo, sto joj je godina.

Kod nas, po frankofilskoj liniji, uvijek je doduše poznatiji bio njen jedini nacionalni takmac žitan (Gitanes), patentiran u isto vrijeme. Unatoč tome i s respektom pak za legendarni omot s crno izvučenom ciganskom plesačicom na tamnomodroj podlozi (tamno na tamno!) – galoazova plavka ipak ima raznolikiju i zanimljiviju historiju i implikacije.

Prije svega, ona je najartističkija cigareta. Dizajn njene kutije već, koji je tridesetih godina uradio grafičar i tipograf Marsel Žakno, upravo je savršen po svojoj jednostavnosti i svedenosti – s divnom svjetloplavom bazom omota (umjesto dotadašnjeg braon), s francuski lakim, bazičnim crtežom galskog šljema s krilima (prvo Asterix pa duvan! – baš onako kako smo rasli), i naročitim originalnim fontom na grubom papiru meke pakle.

A tu tek počinje skoro neiscrpna serija pripadajućih kultur-historijskih asocijacija. Galoaz je, na Monmartru, četrdesetih, na vrhuncu svoje kreativnosti pušio Pikaso, simbol svih jakih, bikovski potentnih, fizičkih umjetnika te, nasuprot, usukani kratkovidi intelektualni mršavci Sartr i Kami, kašljući po terasama kafea na Sen Žermen de Preu na lijevoj obali Sene, kao i novajlija Orvel, bez pare u džepu, down and out in Paris. Potom, galoaz su otkrili američki džezeri stigli poslije rata, velikani koji su se u Gradu Svjetlosti po prvi put osjećali kao ljudi – nediskriminirano, prihvaćeno, slobodno.

Da je cigareta, vajldovski, neodvojiva od mislilaca i stvaratelja, to je valjda jasno. Ali nije ovdje slučajna ni gornja veza između slobode i ovih cigara. Od početka pušenje je tu, da izvinete, i patriotski akt – kaporale trošili su francuski vojnici između dva rata kao znak pripadnosti domaćim, narodskim vrijednostima. Njihov je slogan, vojnički, u kulturi koja sebe voli više od ostalih a svoju historiju i dostignuća vaja u mramoru, prešao poslije kao hommage i na paklicu galoaza: „Liberté toujours„. („Sloboda zauvijek„).

Otud su možda čak i tvrdoglavi, slobodoljubivi Englezi, ponosni na svoju otočku nezavisnost, u jednom trenu popustili (u ime postratne savezničke alijanse?) pa je čak i prvi Džems Bond, onaj iz Flemingovih romana a ne filmski, Konerijev, pripaljivao plavi kaporal.

Kasnije, kad je francuska sofistikacija već posvuda bila pojam, Lenon i Morison, rokeri i buntovnici, uvlačili su ih (!) dublje u anglosaksonski svijet. Džim, pušeći u Kaliforniji uvozni galoaz, vjerojatno je zamišljao kako u fatalnom Parizu kod Pitera Bruka postavlja Brehta, ili tako nešto, a pročitao sam davno da je za snimanja prvih solo-albuma u Los Anđelesu, Lenonu, zbog dvije kutije kaporala dnevno, pucao glas u studiju, grebalo ga grlo i stezale glasnice.

Napravljena od mješavine crnog turskog i sirijskog duvana, nešto kraća i deblja u promjeru u odnosu na većinu (takva je, uz dodatak filtra, ostala do danas) – uz to čvrsto napunjena pa zato s malo dima, galoazova plavojka svakako je i test izdržljivosti za pušače: jaka k’o đavo i prilično „kolje“ s početka. Ali ako se primi, poslije nje sve druge djeluju kao da su greškom pravljene u parfimeriji.

Plavojke su kulturno dobro Republike – jednako kao stari spaček, kao vino, kao Aznavur i Karla Bruni (uzgred, i sama divno promuklog, pušačkog timbra) – makar i ovako nagrđene upozorenjem u obliku mini-čitulje, kakve su odnedavno. Pa sad, ko volio a ko ne, ko pušio a ko bio protiv.

Cigareta je danas na Zapadu i inače gotovo postala akt slobode, stav protiv cenzure koja je pak planiranom ideološkom ofenzivom stigla od tamo, ironično, gdje je duhan i pronađen. Kad se tome pribroji da je jedan američki multikoncern prije koju godinu kupio tvornicu koja proizvodi galoaz – šta je onda ostalo nego da se još jednom stane kontra puritanizmu Novoga i, kao u Kazablanki, zapjeva nostalgično (Marseljezu!), makar i promuklo, a u slavu vrijednosti i stečevina Staroga Svijeta?

Zato: da se pripali – dok još može, dok dozvoljavaju.

Liberté. Toujours.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Vreme uživanja
04.јун 2025. Nebojša Broćić

Moj komunizam

28.мај 2025. Aleksandar Marković

Portugal Unplugged

21.мај 2025. Ivan Ristić

Kizina garaža

15.мај 2025. Vesna Marjanović

Bašta, tišina, otadžbina

07.мај 2025. Milica Srejić

Ima jedno mesto

Komentar

Komentar

Sto studenata za Miloša Pavlovića

Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Da li je Srbija slobodarska zemlja

Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga

Filip Švarm

Komentar

Može se biti ćaci, ali to ima cenu

Miloš Pavlović je napadnut jer nije shvatio da u naprednjačkoj Srbiji učešće u javnom životu ima neformalnu cenu. I da nju sada plaćaju i ćaciji

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1796
Poslednje izdanje

Intervju: Tužiteljka Bojana Savović

Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati se
Lokalni izbori i Srbija

Ne veruj naprednjacima ni kad darove nose

Hoće li biti izbora i kada

Predsednikov strah od glasačke kutije

Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije

REM, laži i video-trake

70. Sterijino pozorje

Paradoksi našeg pozorišta

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure