Komentar
Masovno ubistvo u „Ribnikaru“: Tri meseca kao tri godine
Prošlo je samo tri meseca od kada je jedno dete u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ubilo devetoro dece i čuvara škole. Čini se kao da je prošlo tri godine
Prošlo je samo tri meseca od kada je jedno dete u osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ubilo devetoro dece i čuvara škole. Čini se kao da je prošlo tri godine
Na današnji dan pre tri meseca jedno dete je ubilo devetoro dece i čuvara osnovne škole “Vladislav Ribnikar”. Dan kasnije desilo se masovno ubistvo u okolini Mladenovca. Reči i gestovi predstavnika vlasti nakon te tragedije bili su toliko neupriličeni i besramni da su izazvali masovne proteste koji i danas traju
“Određivanje pritvora maloletnicima mora da bude u skladu sa zakonom i da se koristi kao poslednja mera, na najkraći mogući vremenski period, uz poštovanje najboljeg interesa deteta”, kaže za portal “Vremena” direktorka Centra za prava deteta Jelena Paunović. Organizacije za prava deteta pozivaju nadležne organe, medije i društvo u celini da budu svesni dugotrajnih i često nepopravljivih posledica pritvora na decu i da svojim postupcima ne otežavaju njihov položaj tokom tog procesa
Mi smo se našli u svojevrsnoj medijskoj metarealnosti, gde se praktično odvija kompletna polemika, istraga, manipulacija i komercijalizacija ova dva masakra u kojima su stradala deca i mladi ljudi bez ikakve krivice. Upravo tu se krije jeziv paradoks medija u Srbiji, koji bilo da brane ili napadaju rijaliti koncept, zapravo ulaze u svojevrsnu metarealnost, koja u mnogo čemu neobično podseća na rijaliti
Obišao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić tri nedelje nakon tragedije mesta zločina i porodice stradalih u selima oko Mladenovca „bez kamera“, ali je isto veče u „Dnevniku“ RTS-a detaljno o tome pričao. Poverio se tom prilikom i da je bio i u „Ribnikaru“, pre pet, šest, ne zna ni on sad pre koliko dana, da oda poštu žrtvama, ali inkognito, tako da to niko ne sazna
Dve tragedije u Srbiji u sebi nose sveljudski gen: užas je zajednički, tugu delimo svi. Ovom užasu i ovoj tuzi ne prethode političke podele. No, uprkos tome, priroda Vučićeve vladavine, kao i mentalni sklop ljudi okupljenih na dvoru, ne dopušta univerzalni model koji je direktni učinak civilizacije. Vučić i njegova ekipa nisu u stanju da se nose ni sa čim univerzalnim, ni sa čim što se ne tiče njih, samo njih i nikoga osim njih. Zbog toga su pokušali da monopolizuju bol. Zbog toga su se okomili na univerzalno
Patrijarh Porfirije izjavio je juče da on i arhijereji Srpske pravoslavne crkve osećaju Predsedništvo Republike Srbije kao svoju kuću i da podržavaju sve što se radi u toj instituciji za dobro naroda i Srbije. Porfirije je besedio Aleksandru Vučiću dva dana pred novi protest opozicije 19. maja u Beogradu
“Vučićeva namera da on bude taj koji će okupljati ljude u trenucima opšte žalosti ne može da uspe. On, izgubljen u predugom i u stvari nepodnošljivom monologu, dahćući i kolutajući očima kao da je on najveća žrtva u celoj tragediji, i ministri postrojeni iz njegovih leđa nisu prizor koji se uopšte može povezati sa nezaboravnom slikom ljudi koji u povorkama stižu na mesta gde će položiti cveće i upaliti sveću. Ova dva snimka, ova dva prizora, pokazuju dva sveta”
Politička propaganda je dostigla najniži nivo od TV Bastilje, u histeričnom strahu od gubitka rejtinga
Dramaturškinja smatra da nema tog gradiva, tog kontrolnog i pismenog zadatka, te ocene i tog novog znanja koje je u ovom trenutku važnije od psihičkog i emotivnog stanja dece
Iako prema zakonu nije krivično odgovoran, to ne znači da će učenik koji je ubio devet osoba biti pušten na slobodu. Krivično pravo ne može da se primenjuje retroaktivno, tako da mu se neće suditi kad napuni 18 godina
Stav većine očeva i majki iz Saveta roditelja je da je isuviše rano za povratak đaka u školske klupe, jer je prošlo samo nekoliko dana od masakra tokom kojeg je Kosta K. usmrtio osmoro dece i školskog čuvara