Intervju – Nikola Jurišić, McKinsey&Company
Srbiji treba novih 1300 kaplara
Kvantni skok srpske privrede, ili, kako razvoj Srbije vide u kompaniji koja je od 2000. godine dala trojicu visokih državnih funkcionera
Kvantni skok srpske privrede, ili, kako razvoj Srbije vide u kompaniji koja je od 2000. godine dala trojicu visokih državnih funkcionera
Političke postavke novih direktora očekivane su, takoreći normalne i ne izazivaju više nikakvo uzbuđenje. Afera je tamo gde direktor ostane isti. Pet članova Upravnog odbora u Ginekološko akušerskoj klinici (GAK) "Narodni front" odbacilo je direktivu vlasti, i to je nesumnjivo vest
Zašto su policajci poslednjih meseci među predvodnicima junaka crnih hronika
Potpredsednik Vlade Srbije i koordinator svih službi bezbednosti Aleksandar Vučić je 19. septembra, odgovarajući na pitanje kako ocenjuje stanje u policiji nakon niza afera otvorenih u medijima i smena visokih policijskih funkcionera, priznao da odnosi u policiji "jesu loši", ali da se radi na njihovom "ispravljanju". Poznavaoci prilika u policiji tvrde da su priče o optužbama policije i medijske kriminalizacije vrha policije vidljivi deo političkog sukoba i odmeravanja političke moći. Podsećamo na neke od afera u kojima su akteri policijski funkcioneri
Dobrovoljna predaja šefa Radne grupe za borbu protiv korupcije pred napadom tabloida otvorila je temu uticaja neformalnih krugova moći u većoj meri od toga da li u srpskoj policiji postoje ikakva koordinacija i upravljanje
Izveštaj Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji "Populizam: urušavanje demokratskih vrednosti": Nereformisani sektor bezbednosti i sam zahvaćen korupcijom, nedovršen i pravno neusaglašen sistem demokratske kontrole i kompromitovani kadrovi. Borba protiv korupcije, koja se, pre svega, preko medija, koje kontrolišu delovi ili cele službe bezbednosti, koristi za političke obračune i eliminaciju poslovne konkurencije
Ako policija zaista ima saznanja o horor-planovima za sprečavanje Parade ponosa, logično je da zna i ko je te planove kovao, pa bi bio red da iste i privede pravdi. Makar radi odbrane sopstvene časti i ono malo dostojanstva države što je preostalo nakon tri uzastopne godine zabranjivanja Parade ponosa iz bezbednosnih razloga
Suviše indicija upućuje na zaključak da je Matijević, trenutno najuspešniji mesar, pa i samostalni industrijalac Srbije, uhapšen u sklopu ciljane političke ofanzive vladajuće koalicije u državi, a dalja istraga i medijska prezentacija ovog slučaja možda će ponuditi i odgovor na pitanje – ko je zapravo bio krajnja meta ove policijske akcije, a ko se tu našao kao "kolateralna" žrtva, koja se nije mogla mimoići, na putu ostvarivanja nekog političkog interesa? I da li je taj politički interes bio pretežno "dnevne naravi" ili, kao i neki drugi slučajevi, ima i "demonstracionu svrhu" na duži rok
Parada ponosa koja je zakazana za 28. septembar zapravo je prvi veliki test na kom će biti provereno ono o čemu je Aleksandar Vučić do sada govorio: evropska opredeljenost Srbije, odlučnost u poštovanju ljudskih prava, snaga države da se obračuna sa kriminalnim strukturama koje stoje iza huligana
Gospodin Stros-Kan je rekao da će raditi tri meseca besplatno jer, kako je rekao, "voli Srbiju". Bilo bi korisnije reći punu istinu. Vlada nije angažovala g. Stros-Kana, već njegovog poslodavca, malu francusku investicionu banku "Aržil" (Arjil & Associés). To mi je potvrdio predsednik te banke. Teško je poverovati da g. Stros-Kan tamo radi bez nadoknade, dok je banka možda odlučila da "investira" tri meseca u Srbiji jer želi referencu na savetodavnom tržištu
Smena Dragana Đilasa s mesta gradonačelnika Beograda, baš sad, u ovom trenutku, još je jedna od priča koja treba ovoj vladi da "kupi vreme" do nekih novih izbora. Zato ćemo se narednih meseci zabavljati pričama o prezaduženom Beogradu, zloupotrebama i starim političkim šlagerima na temu pošto košta Most na Adi, previranjima u DS-u, mogućim promenama na Studiju B i ostalim gradskim firmama sad kad je otišao Đilas i, naravno, spekulacijama o kandidatima za gradonačelnika Beograda na izborima koji se već najavljuju za mart sledeće godine
"Ova vlast ne razume šta su evropske integracije. Oduševljeni su, skoro na nivou deteta, što sada neko iz Evrope hoće da priča s njima. Trebalo im je 20 godina da shvate da su evropske integracije nužne za Srbiju, ali su ostali zarobljeni u vremenu. Oni misle da je ovo 1990, da u Evropi postoji onaj entuzijazam za proširenje. Ne, Evropa je danas drugačija"
Dok se na jednoj strani u tabloidima vodio obračun različitih frakcija u MUP-a Srbije, javnost je zatrpavana beskrupuloznim primerima svakovrsnog nasilja. Utisak je samo jedan: država se neprestano u vanrednom stanju, kao i da je iz dana u dan moguće očekivati samo još gore vesti
Prvi potpredsednik Vlade pomenuo je da Zvezda i Partizan moraju da budu privatizovani ako žele da opstanu. Svi su potvrdno klimnuli glavom i nastavili da rade isto što i do sada
Srpski mediji i političari predvođeni Aleksandrom Vučićem postali su preko noći vrsni poznavaoci arapskog mentaliteta, sa tvrdnjom da je deo tog mentaliteta lično poverenje pri investiranju novca. Reklo bi se da je to nova činjenica o navikama u arapskom svetu, naročito poslovnom. Arapi jesu gostoljubivi, vole da se druže, pozivaju u kuću, reč brat ili prijatelj izgovara se gotovo odmah, ali kada dođe do pregovora o poslu, važe drugačija pravila
Ako bilo šta može da sruši u narodu rašireno uverenje da ova vlast vodi reformsku politiku, onda je to aktuelno prepucavanje prvih pendreka Srbije koji su isukani kao sablje u nekom jeftinom dramoletu i neće biti vraćeni u kanije dok nekog ne poseku
Ministar pravde bi morao znati ustavnu odredbu da poslanik koji iznese svoje, kakvo god bilo, mišljenje i stav za skupštinskom govornicom za to ne može odgovarati, taman tu bilo i govora mržnje ili bilo čega sličnog
Rado zamišljam duše pokojnika kako zuje okolo i raduju se gledajući nas preživele pre nego što se otvore ona vrata, kao na filmu, koja vode na Poslednji Informativni Razgovor. Bog je, kažu, milostiv
Sa juga krenu poklič, skandiranje, hiljade glasova se sudari, to obiđe tribine, ne mogu savatam, kolega prevede, skontam, Ubij Hrvata, da Šiptar nema brata, Kakve to veze ima, pitam, Šta ćeš, odgovara moj stručnjak za sport, Takva nam je strategija taktike
Po oprobanoj formuli "obećavaj i preti" vladajuća koalicija ubrzano otvara političku krizu u Beogradu
Moja ilustracija članova rekonstruisane vlade s Tasovčevom frizurom proširila se Srbijom kao golicav trač, brzo i svuda, na sve internet portale i sve društvene mreže, čak i u hard copy izdanju jednih novina, pa sam mislio da je objašnjenje šta sam njome hteo da kažem stvarno nepotrebno. A onda mi je palo na pamet da možda grešim. Da nisam siguran da li ljudi na slici ministara sa smešnim frizurama vide samo ministre sa smešnim frizurama? To i ništa drugo? Ili bar velika većina njih? Da li Vučić sa frizurom prođe ispod oka kao porno-snimak bivše devojke Kim Džong Una ili smešnog videa mačke koja je pala sa dvadesetog sprata i nije preživela? Zato, evo šta sam u stvari hteo da kažem
Izbor Vanje Udovičića za ministra omladine i sporta bilo je iznenađenje, jer je reč o aktivnom vrhunskom sportisti kome se gaće nisu još osušile od poslednjeg svetskog prvenstva, ali to ne znači da on nema sposobnost da u administrativnoj areni poentira kao što je radio u bazenu. U raspravi u parlamentu mu je poručeno da ulazi u bazen sa krokodilima vezanih ruku, pa ćemo videti kako će mladi ministar da pliva u takvim okolnostima. Pored toga što je simbol Srbiji važnog sporta – vaterpola – i sporadična zvezda tabloida, Udovičić bi trebalo da pokaže da zna da organizuje rad dela Vlade i da donese neke važne odluke koje će reformisati sistem sporta. U daljem tekstu je predstavljeno pet celina za koje verujemo da su najvažnije kada je reč o ovom ministarstvu
Vrhovni zapovednik reformskih snaga rekonstruisane Srbije – što je titula jednako nepostojeća kao i titula prvog potpredsednika Vlade – dakle, sveprisutni Aleksandar Vučić svaki dan napreduje u svakom pogledu i postavlja nove ciljeve
Nestranačka ličnost kao ministar ima manje političkog prostora da pravi kompromise ili da obezbeđuje potrebne ustupke od koalicionih partnera. Generalno, problem je u tome što u parlamentarnoj demokratiji, za razliku od predsedničke sa podelom vlasti, ministar ne radi za predsednika vlade ili za vladu, već za glasače. Dakle, pretpostavlja se da je bio, na jedan ili drugi način, biran kako bi za svoj rad odgovarao glasačima na sledećim izborima
"Smestili smo šljivu u ljude, i u čašu, i u fl ašu, i u teglu, pa na parče hleba, smestili smo je i u sušaru, i u kolač, i pesmu, i u frulu, neko bi rek’o, smestili smo šljivu u srpsku dušu..."