Knjige
Šok za obrazovni sistem
Dejan Ilić: Fantastična škola.
Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horor, fantastika
Fabrika knjiga/Peščanik, Beograd 2020.
Dejan Ilić: Fantastična škola.
Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horor, fantastika
Fabrika knjiga/Peščanik, Beograd 2020.
Primetila sam da su "novinari" danas skloni da prećutkuju činjenice koje se ne uklapaju u njihovu unapred pripremljenu – obično crno-belu – tezu
"Usud politike je uništio sve, ništa više nema značaja osim politike i sporta, jer tu leži lova. Velika većina se keša za sitniš i zadovoljni su tim otpacima. Iz dana u dan tako, duranje, gubljenje snage. Diktator je veliki kradljivac snaga, krvopija, demokratska opozicija je propala, uništena je. Populacija postaje utvarna"
Predsednik Srbije kaže da vežba poput "Sadejstvo 2020" u mnogim detaljima nije mogla da bude izvedena "ni u doba velike JNA". Da li je zaista tako? Šta su oficiri Vojske Srbije propustili da mu kažu ako ih je uopšte i pitao
"U interesu svih nas, a pogotovo mladih, jeste da konačno jedan od političara koji je vršio pronevere novca bude osuđen. A to je vrlo teško. To je kao kada u vodi onaj talog, mulj, fekalije izađu na površinu. Teško to može ponovo da se vrati na dno. Vlasti su se dočepali bahati ljudi, neobrazovani, lopurde, kriminalci. I svi oni su se približili ili dograbili državnu kasu. Kako sad te ljude odvojiti od državne kase? Kako vi sada njima da oduzmete vlast"
Pridavati rutinskom hirotonisanju jednog grla iz Vučićeve služinske ergele značaj i težinu osvetničke simbolike kontra The Petom oktobru prosto je, ako ništa drugo, precenjivanje njegove političke imaginacije
Predlog Nebojše Zelenovića da se Vučićevi oponenti uključe u kosovske pregovore nije dočekan sa odobravanjem. Opozicione stranke, po svemu sudeći, ostaju na pozicijama zbog kojih ih Zapad uglavnom svrstava kao deo problema, a ne deo rešenja kosovskog problema
Da li bi Evropska unija mogla da pristane na još jednog Orbana ako Srbija prizna Kosovo
Sve je kod "Radio Valjeva" i umetnika koji ga vode sumnjivo, jedino je nesumnjivo da im za sve bljuvotine koje emituju kaplje iz budžeta
Kad se pojavljuje bez maske, Aleksandar Vučić to ne čini kao slobodan građanin koji sledi svoja uverenja i spreman je da za njih snosi konsekvence. Njemu niko ne preti globom od 5000 ili ne znam već koliko dinara, udaljavanjem iz gradskog autobusa, neulaskom u prodavnicu, pozorište ili bilo koji drugi javni prostor; ne, takve su pretnje rezervisane za mene ili vas
Kako su Boško i Stanko, kao i bezbrojne devojke koje su nam se devedesetih obraćale rečima "Ćao, ja sam XY, a ovo je City", dobili svoje naslednike
Često se čuje da do promene u državi, a i društvu, u ovakvim medijskim uslovima ne može da dođe. S druge strane, jasno je da mediji ne mogu da se profesionalizuju dokle god su na čelu države ljudi koji, svim dosadašnjim ponašanjem, pokazuju da im odgovaraju mediji isključivo kao glasnici, šta god da je poruka tog dana. Kako izaći iz ovog zatvorenog kruga
"Spoljnu politiku Srbije danas bih definisao kao pokušaj da se na neki način preživi. U njoj nema konsekventnosti. Jedan dan imaš jednog brata, drugi dan imaš drugog brata. Država mora da ima konsekventnu osnovnu spoljnu politiku"
Brojni su razlozi zbog kojih su prevremeni parlamentarni izbori u narednih najdalje osamnaest meseci u interesu Aleksandra Vučića i naprednjaka. To je ujedno klopka koju će opozicija veoma teško moći da izbegne
Mantra da je Vučić nepokolebljivi borac protiv kriminala i korupcije, čistog srca, čistog obraza, protiv koga se vodi besomučna kampanja tajkuna, opozicije i medija, ali on ipak nadljudskim naporima uspeva da pobedi, traje već osam godina. Efekti ove "borbe" takvi su da se s pravom može reći da je Vučić sredinom 2012. poveo državni aparat i sve njegove resurse, uz povezane firme i povezana lica, u borbu za korupciju, a ne u borbu protiv nje
Najveći problem nastaje onda kada diskriminacija i vređanje postanu sasvim prirodan, čak očekivan manir, koji više ni javnost ne prepoznaje
Ponovo pokrenuta priča o mogućem sukobu interesa predsednice Vlade Srbije samo joj je pomogla da u očima Aleksandra Vučića dodatno ojača i lagano dobije još jedan mandat. Njen je brat ostao običan Beograđanin kome je dobro krenulo u poslu kada i sestri u politici
Očito da je predsednik Srbije izvukao mnogo pouka iz 5. oktobra, čak više i od onih koji danas pretenduju da ga ruše. Za razliku od opozicije, ili barem većeg dela njegovih političkih oponenata koji sanjaju rimejk 5. oktobra, Vučić na ovaj događaj gleda iz sasvim drugog ugla – kako da predupredi i teorijsku mogućnost da se njemu desi nešto slično onome što se desilo te 2000. godine. I, hteli to da priznamo ili ne, za sada u tome uspeva
Ko je činio prevagu zbog koje je Milošević izgubio izbore 2000? Šta bi se desilo sa Vučićem da je opstao tadašnji režim? Da li bi umesto kod Trampa u Bijeloj kući, sada sa Šešeljem sedio u palati Bašara el Asada? I čega je na kraju dana predsednik Srbije svjesniji od bilo koga drugog
Koristi od ovog auto-puta su avansne. Odnosno, on će biti isplativ, ali tek pošto se kosovska i albanska privreda dovoljno razviju da ga učine takvim; koristiće regionalnom razvoju u Srbiji, ali tek pošto ga budu pratile i druge investicije; doprineće pomirenju Srba i Albanaca, ali tek pošto se stvore politički uslovi i, na kraju, koristiće Srbima na Kosovu, ali samo ako ih "kreativna" pregovaračka rešenja ne nateraju da se isele odande. Verovatno tim istim auto-putem
"Kroz dubinu Gazivoda možete da vidite težinu i dubinu svih naših sporova i neslaganja", poručio je sa gazivodske brane Aleksandar Vučić u septembru 2018. Nad površinom vode dve godine kasnije moglo je da se pročita da se jezero zove po Donaldu Trampu i sazna da su se Srbi i Albanci složili
"Građani su 5. oktobra 2000. pokazali kuraž i spremnost da se bore protiv jednog autoritarnog režima, a bez toga ne može da postoji republika. Utoliko je reč o važnom istorijskom događaju. No, ono što je usledilo svakako je umanjilo njegov istorijski značaj, jer ishod je kapitalistička oligarhizacija društva"
O vizuri mlade generacije nedavne prošlosti, za "Vreme" govore današnji politički aktivisti i novinari koji su bili deca 5. oktobra 2000.
Uz knjigu Kilometar od 800 metara Dragana Todorovića (Vreme, 2020)
Koga sve možete maltretirati kada uđete u SNS? Kada mandat ima najveću tržišnu vrednost? Zbog čega se isplati okrivljivanje naroda i mentaliteta za sva nepočinstva vlasti i negiranje mogućnosti promena nabolje? Kako opstajati i na strašnom mestu postojati u aktualnoj vlasti? Zašto je dobro potvrditi da je Vučić podigao i Dom Narodne skupštine
Dritan Abazović i Aleksa Bečić nova lica su samo za one koji površno prate politiku u Crnoj Gori. Žestoko su se borili i izborili za veliku scenu, napuštali stranke i osnivali nove, gubili i pobeđivali, pravili kompromise i menjali se, ali i bili drčni. U Srbiji za njih dvojicu nema pandana dok je konkurs za "našeg" Krivokapića, u susret predsedničkim izborima, otvoren
Gde smo, kada je reč o kreiranju i osetljivosti na lažne vesti? Na kome leži odgovornost za zagađenje javnosti? Koje su najopasnije posledice takvih vesti? Kako se protiv njih boriti? Koliko je naš medijski sistem propustljiv, i u kojim segmentima, a koliko su građani prijemčivi na lažne vesti? Na kome sve leži odgovornost za stvarnost u kojoj smo