
Pregled nedelje
Srbija pred izbore: Zemlja mržnje i tenisa
Dokle se stiglo u duboko podeljenom društvu pod naprednjacima, osetio je na svojoj koži i Novak Đoković
Dokle se stiglo u duboko podeljenom društvu pod naprednjacima, osetio je na svojoj koži i Novak Đoković
Specijalni izaslanici EU i SAD, Miroslav Lajčak i Gabrijel Eskobar, poručili su da Beograd i Priština moraju sprovesti sve ono što je do sada dogovoreno. Kažu da više nije pitanje da li, već kada će do novog sastanka između Kurtija i Vučića doći. Vlasti u Beogradu i Prištini, uz poruke da su posvećeni dijalogu, kao i obično za zastoj u pregovorima okrivljuju jedni druge
Tamo gde ima politike i političkog života, kao fundamentalnih delova zdrave društvene dinamike, tamo ima i smene vlasti
“Građani Srbije treba da uzmu sudbinu u svoje ruke. To se radi na izborima. Reći ću im – ništa vi ne dugujete državi, država duguje vama. Nemojte da vam neko nešto uzima, mažući vam oči da ima to pravo. Niko nema pravo da vam uzme mladost, niko nema pravo da vam otima kuću i njivu zbog litijuma, niko nema pravo da vam uzme penziju – to je vaše. Niko nema pravo da vam uzme budućnost. Kakva god vlast bila, imate pravo da uzmete stvari u svoje ruke. Država je vaše vlasništvo, a niste vi vlasništvo korumpirane i privatne države. I da vam uzeto nikad više niko ne vraća na kašičicu govoreći ‘ja sam ti dao’. Nisi mi ništa dao, nego si mi oteo”
Medijski stručnjaci su mahom skloni da kažu da postojeći legilsativni okvir već omogućava profesionalno i uravnoteženo izveštavanje o izbornim procesima. Sa druge strane, dovoljno je prelistati domaće televizijske kanale ili proći pored kioska, pa videti u kakvoj medijskoj kloaci obitavamo. A upravo su mediji i medijske slobode “16 mera”, što je doduše u skladu sa zahtevima opozicije koja se upravo najviše i žalila na medijske slobode
“Demonstracije protiv Rio Tinta ne treba da se posmatraju kao izolovan događaj, već kao deo šire slike – slike u kojoj se nalaze Stara planina i male hidroelektrane, kvalitet vazduha, kineski krediti i investicije, poput onih u Boru i Smederevu. Rio Tinto predstavlja tačku ključanja, deo u mozaiku ekološke degradacije u Srbiji. Ljudima je od toga muka i protestuju zato, a ne zato što ih finansiraju strane organizacije”
Poslednje što je Europol mogao da očekuje je to da neko obelodani informacije koje šalje na sva zvona i u medijima “razrađuje” detalje, preko raznoraznih nazovibezbednosnih analitičara koji se informišu iz onoga što objave režimski tabloidi i njihovi urednici, sa kojima gostuju u jutarnjim programima raznoraznih televizija
Građani Srbije treba da uzmu sudbinu u svoje ruke. To se radi na izborima. Reći ću im – ništa vi ne dugujete državi, država duguje vama. Nemojte da vam neko nešto uzima, mažući vam oči da na to ima pravo. Niko nema pravo da vam uzme mladost, niko nema pravo da vam otima kuću i njivu zbog litijuma, niko nema pravo da vam uzme penziju – to je vaše
Na beogradskim izborima trčaće u trci za gradonačelnika ispred zeleno-leve koalicije Moramo. Politikolog je po zanimanju, ekolog po uverenju, a urbanista po opredeljenju. Sebe na tviteru naziva “dobrinačelnik”. U javnosti je postao poznat kada je Ne da(vi)mo Beograd u aprilu 2015. organizovao proteste poriv Beograda na vodi pod sloganom „Pokažimo im patku“. Velika žuta patka od stiropora bila je simbol protesta
U sredu u podne Ujedinjena Srbija je predstavila trojku koja će je predvoditi na parlamentarnim, predsedničkim i beogradskim izborima 3. aprila 2022. godine: prvu na listi za parlamentarne izbore Mariniku Tepić, predsedničkog kandidata Zdravka Ponoša i kandidata za gradonačelnika Beograda Vladetu Jankovića
Na ideologiju ne troši vreme, demokratija i pravna država se podrazumevaju. Govorio je da „ovna treba uhvatiti za rogove“, da opozicija ne sme da se iscrpljuje u međusobnim nadmetanjima i bavljenjima režimskim brabonjcima, da je ova vlast bezbednosno kontaminirana, podložna ucenama sa svih strana i kao takva ekstremno opasan rizik za nacionalnu bezbednost Srbije. Govorio je da je vreme za promene
Hoće da pokaže da se može biti „i patriota i demokrata“, njegova Srbija nije ni „Vučićeva ni Đilasova“, ni Quo vadis, Aida, pravna država mora da se poštuje, a Srbije bez Kosova nema. Program koji zastupa veran je svetonazorima osnivača Demokratske stranke Srbije Vojislava Koštunice
Niko nije više razmišljao o životnoj sredini od vlasti SNS-a, lideri ekoloških organizacija nisu ljudi od reči, zapravo vode politiku protiv Vučića i samo su protiv svega i svačega, a nemaju plan ni za šta. Izbori još nisu ni raspisani, a izborna kampanje se zahuktava
Još pre nego što su izbori uopšte raspisani, kandidatura Zdravka Ponoša za predsednika Srbije unela je neočekivan optimizam u opozicione redove. Od bivšeg načelnika Generalštaba svi očekuju hrabru borbu u uslovima koji mu nimalo ne idu u prilog. Što više stranaka stane iza njega, to je veća šansa da uđe u drugi krug predsedničkih izbora
Vladeta Janković je spreman „da podrži borbu protiv ovog, ne samo trulog, već i klijentelističkog režima“. Razlikuje „dobro od zla, lepo od ružnog“ i može da okupi stručnu „ekipu koja bi raščistila ove gomile đubreta i nanosa koje ostaju posle Vesića“. Janković će biti kandidat za gradonačelnika ispred koalicije okupljene oko Stranke slobode i pravde, Narodne i Demokratske stranke
Kandidovao se za predsednika Srbije kako bi „čestiti i obespravljeni ljudi“ imali za koga da glasaju. Kao svoju prednost navodi da "nije na platnom spisku ni Vučića ni Đilasa“. Srbiju vidi kao „okupiranu zemlju“ u kojoj „pravila određuju Vučić i EU“. Iza njegove kandidature je stao pokret Da se struka pita
Dobrica Veselinović i Vladeta Janković su veoma različiti, ali obojica „smeju da vas pogledaju u oči“, Beograđanima ulivaju poverenje da bi nakon izbora mogli brzo i lako da se dogovore o postizbornoj koaliciji i biračima pružaju mogućnost izbora iz ubeđenja. Na predsedničkoj sceni opozicija ne deluje nimalo usaglašeno, ali bi Zdravko Ponoš mogao da pokrene ljude. Mimo prethodnih očekivanja, izbori 3. aprila bi mogli da budu veoma zanimljivi
Gubitak glavnog grada kod svih autokratskih režima zakonomerno dovodi do pada i otuda toliki strah vlasti od gubitka Beograda. Strah je velik i izbog toga što i Vučić i njegovo okruženje znaju šta su sve radili i kakve su sve tragove ostavili za sobom u prestonici
Anarhija nije puko bezvlašće, već nešto još gore: vladanje bez principa. Da bi se ustanovio princip vladavine volje Jednog, dakle princip bez principa, potrebno je odstraniti stvarni uticaj ustanove koja počiva na principima i koja proizvodi principe – zakone. I potpuna uzurpacija javnog prostora takođe doprinosi anarhičnim tendecijam u službi lične, proizvoljne vladavine
Na izborima 3. aprila predsednički su se činili najmanje neizvesnim. Očekivala se ubdeljiva pobeda Aleksandra Vučića u prvom krugu. Ulaskom Ponoša u trku, i spletom još nekih okolnosti, stvari su se malo zakomplikovale
Vladeta Janković je rekao da bi „vratio železničku stanicu na staro mesto, gde i pripada“. Svesno ili ne on je ovom izjavom dramatično podigao ulog svoje moguće kandidature, ali i očekivani standard za neke druge. Svako ko bi, nakon ovoga, išao ispod toga, ne bi bio dostojan nikakve pažnje, a kamoli budućeg glasa
Boris Tadić je predstavnicima Evropskog parlamenta predočio da je vlast izvitoperila mere dogovorene Sporazumom o međustranačkom dijalogu. Sa druge strane smatra da njegove opozicione kolege pogrešno očekuju da će im EP rešavati probleme. Kaže još i da je u toku medijska akcija sa ciljem da se stvori utisak da je Zdravko Ponoš protivkandidat Aleksandru Vučiću
Premijerka Ana Brnabić praktično je optužila vlade SAD, Velike Britanije, Nemačke i Austrije da stoje iza ekoloških protesta u Srbiji koji su ozbiljno uzdrmali Vučićev režim i, bar privremeno, oterali Rio Tinto sa ovih prostora. Rekla je da „nema reči za licemerje“ ovih zemalja
Pregovori velikih sila o situaciji u i oko Ukrajine ne daju rezultate. Blokovska podela na „Zapad“ i „Istok“ podseća na najbolje dane Hladnog rata. Konsolidacija na nivou NATO-a i EU oko jedinstvenog odgovora Rusiji još uvek traje. U sve podeljenijem svetu i Srbija će u nekom trenutku morati da se svrsta na jednu stranu
Epilog poslednje posete Beogradu Evropskih posrednika u međusrtranačkom dijalogu pred izbore je da će bilo kakvo odlaganje implemetacije ugroziti efikasnost dogovorenih mera
Šta se forsira u optužnici protiv Veljka Belivuka i čalnova njegove kriminalne grupe, a šta se uopšte ne pominje? U kom pravcu može ići odbrana optuženih i šta bi mogli da kažu u sudnici? Kako je teklo prikupljanje dokaza za suđenje i da li je uopšte utvrđivana politička pozadina delovanja ove bande