Početak suđenja Slobodanu Miloševiću

Završni račun

Džefri Najs se odlucio da pred kamerama globalnih TV stanica, koje su citav dan pratile sulcenje Miloševicu kao ubedljivo najveci svetski dogacaj, razmatra noviju politicku istoriju ovih prostora. U tom nedovršenom pokušaju, Slobodan Milošević je prečesto ostajao da visi u nekom bezvazdušnom prostoru van stvarnog istorijskog i političkog konteksta u kome su ratovi u bivšoj SFRJ zaista počinjali. Ispalo je nekako da je raspad bivše Jugoslavije gotovo isključivo "srpska stvar", posledica njegovog lošeg karaktera, neutoljive želje za vlašću i genocidne prirode. U slici koju je ponudio tužilac Najs gotovo da i ne postoji druga strana u tim ratovima, činjenica da su nacionalne vođe sasvim lepo sarađivale među sobom, još manje se prepoznaje i nazire ono što je međunarodna zajednica takođe učinila na ovim prostorima

Tajne službe

Velika braća

Okolnost da se politički život u Srbiji sve više vrti oko afera u koje su umešane tajne službe – i paraslužbe – trebalo bi da zabrinjava. Vojne službe i obaveštajna služba SID bile su marginalizovane; od milicije je stvorena armija građanskog rata, a Služba državne bezbednosti narasla je preko svake mere kao isključivo i svemoćno oruđe jednog čoveka. Nezdrava fascinacija stranaka DOS-a tajnim službama glavni je razlog što na tom planu još nije uspostavljena prirodna i poželjna ravnoteža

Meridijani

Početak suđenja Slobodanu Miloševiću

Sam svoj advokat

Pred početak ovog sudskog procesa Slobodan Milošević je nabavio kompjuter za kojim ovih dana vredno radi. Karla del Ponte iščekuje da joj iz Beograda što pre pošalju nekog od njegovih bivših saradnika. Nekoga ko bi poneo diskete s virusom za Miloševićevu odbranu i potvrdio kako je za vreme ratova na ovim prostorima sve uvek i isključivo išlo u smeru njegovog kažiprsta

Selo Ba, a pod Suvoborom

Lov na besnu lisicu

Kad su, kako nego organizovano, pobili mačke i pse, lovci, opet organizovano i u velikom broju, krenuli da ‘vataju besne lisice. Lisica nije bilo, ali je, po srpski, bilo svega ostalog, a ponajviše "jooj"

Izjava nedelje

„Mihajlović sada za premijera Srbije Zorana Đinđića obavlja isti onaj posao koji je ranije obavljao za Tita i Slobodana Miloševića.“

Dejan Mihajlov, šef poslaničke grupe DSS, na konferenciji za novinare (BETA)

Drugi pišu - "Globus"

Stenogrami prisluškivanja porodice Milošević

Prvi sam put za "Miloševićeve transkripte", zapravo prijepise telefonskih razgovora srpskog predsjednika njegove najbliže obitelji, supruge Mire Marković, sina Marka i kćeri Marije, čuo u proljeće prošle godine od visoko rangiranog dužnosnika hrvatske obavještajne zajednice. Nakon intervjua za "Globus", koji nikad nije objavljen, taj mi je čovjek, inače bivši policajac koji se u struku vratio dolaskom koalicije na vlast, usput kazao da su hrvatske obavještajne službe Miloševića redovito prisluškivale od siječnja (januara) 1996. do svibnja (maja) 1998. Na moj začuđen pogled ovaj je kazao "...je, je hrvatska vojska ga je slušala svaki put kad je boravio u predsjedničkoj rezidenciji u Karađorđevu. Postoje negdje zapisi. Ja ih nisam vidio ali su im kazali da su to stotine stranica službenih i privatnih razgovora cijele obitelji..." Prošle subote, 26. siječnja (januara), otvorio sam prvu stranicu jedne od sedam bijelim kartonom ukoričenih knjiga Miloševićevih zapisa. Naslov je kratak: "Karađorđevo" piše crnim verzalom na sredini korica a ispod toga "boravak srpskog predsjednika" i "podaci prikupljeni elektroničkim izviđanjem", eufemizam za presretanje telefonskog signala. U mnoštvu prijepisa razgovora najzanimljivije i svakako su najbizarnije privatne konverzacije obitelji Milošević. Po prvi put se može steći autentičan dojam kakvi su bili stvarni odnosi u obitelji bivšeg srpskoga predsjednika i kakav je zapravo bio "life-style" obitelji što je cijelo jedno desetljeće vladala susjednom državom i bila na čelu političkog sustava koji je pokrenuo sve ratove na području bivše Jugoslavije. Jedan dio Miloševićevih telefonskih razgovora, onih "političkih", ugrađen je kao dokazni materijal u tužbu Republike Hrvatske protiv SRJ zbog genocida i agresije pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Tih dijelova nema u dokumentima što su dostupni "Globusu". Očito da su transkripti "očišćeni" jer na otprilike 1000 stranica materijala Hrvatska i hrvatski političari spominju se tek na nekoliko mjesta. Svejedno, "Globusov" digest telefonskih razgovora Slobodana Miloševića i njegove obitelji predstavlja jedinstveni te ekskluzivni prikaz jednog vremena i ljudi koji su, nasreću, sada tek dio političke povijesti ali još uvijek, dok se glavi kuće Milošević sudi u Haagu, neizmjerno intrigiraju svjetsku javnost.

Meridijani

Budućnost Evropske unije

Džinovska država – u stvaranju

Fišer je prvi napravio iskorak rasplamsavši debatu o konačnom izgledu Unije, i to na veoma nekonvencionalan način. Ako bi se prihvatio njegov predlog, ispunio bi se skriveni san Roberta Šumana i Žana Monea. Evropa bi konačno postala istinska zajednička država. Treba joj samo podariti mudar ustavnopravni akt koji će poput ustava Sjedinjenih Američkih Država biti pogodan za prilagođavanje veoma različitim političkim i društvenim situacijama

Nuspojave

Redov i komentari

"Privilegije", stvarne ili imaginarne, priznate ili tajne, samo su erzac za pravi problem; a Pravi Problem je Vojska sama, ukoliko nije svedena na striktno profesionalizovanu državnu "službu za vanredne situacije"

Vojnici i civili

Zimski manevri

Epilozi priča o reformi i o vojnom udaru za sada još nisu poznati jer su iznenađenja i kopernikanski obrti mogući i kad su u pitanju manje važne stvari. Jedino izvesno jeste da glavni akter, general Nebojša Pavković, ostaje na svom mestu

Intervju - Zoran Lilić

Svedok najveće greške Miloševića

"Sastanak sa Kolom je održan 3. maja 1999. i mogao je da ima istorijsko značenje za ovu zemlju. Bili smo na pragu da zaustavimo bombardovanje. Od nas se tražilo da u veoma kratkom roku prihvatimo trupe UN-a na Kosovu, ali tako da napravimo izbor. Plan je predviđao da na Kosovu ostane onaj broj naših vojnika i policijaca dogovoren sporazumom Milošević–Holbruk, a to je 12.000 ljudi. I poredite to sa onim što danas imamo na Kosovu. U Bonu smo dobili 48 sati za hitan odgovor. Nije bilo razloga da bar ne pokušamo. Ponekad mi se čini da je Milošević odustao zbog lične surevnjivosti. U svakom slučaju, 'kućni savet' je u tom trenutku doneo jednu od najpogrešnijih odluka za sudbinu ove zemlje"