Televizija u nacističkoj Nemačkoj

26.decembar 2012. Dragan Ambrozić

Pod znakom svastike

Službena istorija priznaje da je javno emitovanje televizijskog programa započeto sredinom tridesetih godina prošlog veka, nekako istovremeno u Velikoj Britaniji i Nemačkoj, a potom u Sovjetskom Savezu i SAD. Ali, to baš i nije najtačnija odrednica – posle eksperimentalnog puštanja signala 1934, prvi javni TV servis zapravo je počeo sa radom marta 1935. u Nemačkoj, čiji je predsednik vlade u to vreme bio Hitler. To je godina u kojoj se već desila paljevina Rajhstaga, efektivno je poništen višepartijski sistem, Jevreji su došli pod udar rasnih zakona, a prvi politički protivnici su već osetili čari sistema budućih koncentracionih logora. Nedavno otkriveni snimci ranih televizijskih programa iz nacističke Nemačke, daju nam važan uvid u prve dane masovnih medija i pojašnjavaju prirodu uticaja televizijske slike na stvarnosti

Privredni događaji koji su obeležili 2012. godinu

26.decembar 2012. Dimitrije Boarov

Preteška godina

Na kraju smo 2012. godine, možda najteže u poslednjoj deceniji. Procenjuje se da će bruto domaći proizvod biti manji od onog iz prethodne godine za oko dva odsto, a godišnja inflaciona stopa se opet podigla do blizu 15 odsto. Srbija je u ovoj, izbornoj godini bila blizu državnog bankrotstva, uprkos porastu javnog duga za oko dve milijarde evra i ukupnim državnim zaduženjima od oko 4,5 milijardi evra. Industrija je u recesiji, poljoprivreda se bori sa posledicama suše, vlada velika besparica, a strane investicije postaju retke. Standard građanstva je u padu za oko deset odsto. To je, u najkraćem, sumorni bilans 2012. godine u Srbiji. U takvim prilikama nije se lako odlučiti za pet "događaja godine", kad ima više loših nego dobrih. Evo šta mi smatramo da je u našoj ekonomiji obeležilo 2012. godinu

Koncert – Prljavo kazalište u Beogradu

26.decembar 2012. Dragan Kremer

P(j)esme ljubavne

Pouzdano nauljen zanat i (makar virtuelna, antidatirana) nostalgija jači su od mržnje malih razlika; lakše je podneti čak i prigovor da je današnja srpska omladina anacionalna i beslovesna nego svedočiti bilo kom ekstremizmu

Deset događaja 2012.

26.decembar 2012. Milan Milošević i Dokumentacioni centar "Vremena"

Sumnjivo lice novog režima

Love, a ulovljeni u godini izborne deobe plena, borbe protiv korupcije i satanizacije bivšeg režima, nalaženja trajnog i održivog rešenja za Kosovo i Metohiju nastavka neprekinutih i beskrajnih evropskih integracija

Matija Bećković – Kad budem još mlađi (Srpska književna zadruga 2012)

26.decembar 2012. Đorđe Matić

Oj, mladosti

Provincijalnost nije nešto što bi pesniku stajalo na putu ako ima talenta, ako je dobar, a Bećković je u svome daru i pesničkoj praksi ne dobar nego izuzetan, kao što je uvek i bio. Za razliku od najvećeg broja onih koji slažu stihove danas, Bećković je istinski pesnik. I u ovim društveno-ideološkim obračunima to je nešto što zaboravljaju (vraga zaboravljaju – ne mare!, nisu nikad ni marili), obe strane što se tuku na ovdašnjoj javnoj sceni

Intervju – Goran Bregović

26.decembar 2012. Nenad Grujić, Tamara Nikčević

Cigani, juriš!

"Vjerujem da bi neki voljeli da je neko drugi njihov najpriznatiji kompozitor; ali, šta mogu – nije. Ja sam taj."

Lični stav – Džejms Mor, prvi sekretar Britanske ambasade u Beogradu

26.decembar 2012.  

Nema svrhe poricati problem

Srpski fudbal je bio u naslovima širom sveta tokom 2012. godine. Nažalost, ne u pozitivnom svetlu, iako su zaista postojale stvari za slavlje: Partizanova peta titula zaredom, ulazak Donjeg Srema u Superligu, Avram Grant je još jednom otpušten, i pojavio se mladi talenat poput Lazara Markovića

Lični stav – Ekonomija

25.decembar 2012. Miloš Đurković

Borba za opstanak

2012. godinu smo preživeli – smak sveta se nije dogodio, a mi smo uspeli da je završimo sa izvesnim pozitivnim pomacima i dugim spiskom reformi koje u 2013. godini moramo sprovesti ukoliko želimo da poslujemo, a pre svega da živimo u boljem okruženju

Kultura sećanja – Autobiografija dr Feodora Lukača (1892–1973)

25.decembar 2012. Feodor Lukač, priredio: Milan Milošević

Burni vek u dnevniku jednog lekara

Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, narodni prosvetitelj i promoter zdravog života Feodor Lukač, unuk zemljoradnika Sima Lukača iz Vrginmosta kraj Karlovca u Hrvatskoj, sin Steve Lukača, šumarskog inženjera s bečkom diplomom, i Katinke, rođene Popović, iz Slavonskog Broda, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj autobiografiji 1972. dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu – dva svetska rata, život u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije

Ruska muzika

24.decembar 2012. Ljuba Živkov

По Смоленской дороге

U svakom ubogom gostu čuči neostvareni DJ koji kolaž pravi ne sa pločama i kompakt diskovima nego sa živim ljudima obučenim u crne pantalone i jednake košulje

1700 godina od Milanskog edikta

24.decembar 2012. Ivan Ivanji

Kako je Hristos pobedio Jupitera

Za slobodu hrišćanske veroispovesti značajniji je Galerijev edikt. Za utemeljenje hrišćanske crkve kao svetovne organizacije, za njeno unutrašnje uređenje i teološku samospoznaju, Prvi vaseljenski sabor. Ipak, Milanski edikt, potpisan u Milanu 313. godine između ta dva događaja, jedna zapravo administrativna uredba koja utvrđuje ravnopravnost veroispovesti i povraćaj imovine hrišćanskim zajednicama i pojedincima, slavi se kao značajniji miljokaz hrišćanstva. Centralna proslava godišnjice Milanskog edikta u Srbiji održaće se na jesen u Nišu, rodnom mestu, za pravoslavce, Svetog Konstantina. Očekuju se desetine hiljada hodočasnika iz čitavog sveta

Smijurijada

24.decembar 2012. Branimir Štulić

Mada sam svoju pamet mogao i na nečem značajnijem pokazati

Kako ovo, a kako ono? Najbolji odgovor dade Aca Lukas, navodeći Olivera Dragojevića, koji ne živi sa galebovima. Smisao je u tome da njega svi znaju po pjesmi Moj galebe, ča nije njegova, nego od Zuppe/Runjića, međutim, ljudi često poistovjećuju pjesmu i pjevača, pa to ovaj na umu ima i na to primjedbom cilja. Štoviše, Dragojević nije skladatelj, niti radi pjesme, Moj galebe ga je napravila, kao Kokera Mala pomoć mojih prijatelja, izuzev, naravno, nenastupanja u Srbiji, jer to mu je najveći uspjeh u životu, pošto su Dragojevići čisti Srbi. Otud Homer smatra kako se čovjek pod stare dane vlastitom bijedom napaja u nedostatku ičeg boljeg čime bi nadomjestio zonu sumraka. U svakom slučaju, Dragoević i Dean mu dođu na isto, ubace "j" i na konju su