Evropske integracije Srbije (10)
Dve politike
Na putu Srbije ka Evropskoj uniji stoje brojni zahtevi i zakoni koje treba stvoriti i poštovati. Članstvom u Energetskoj zajednici delom je Srbija na tom putu, kome se ne nazire kraj
Na putu Srbije ka Evropskoj uniji stoje brojni zahtevi i zakoni koje treba stvoriti i poštovati. Članstvom u Energetskoj zajednici delom je Srbija na tom putu, kome se ne nazire kraj
Rusija ne može da se pomiri sa širenjem NATO-a na istok i američkom politikom "promene režima", a Sjedinjene Američke Države sa pobedom ruskog oružja u Siriji
"Srbija u ovoj fazi ima pravo da neguje posebne odnose sa Rusijom i uprkos tome može biti prva naredna zemlja koja će biti primljena u EU", kaže poslanik Evropskog parlamenta Ivo Vajgl. "Međutim, kada bude postala punopravna članica, možda će važiti drugačija pravila"
Šta su Srbija i Vojvodina naučile iz iskustva devedesetih godina prošlog veka i kako se nose sa posledicama tog iskustva
Zbog čega je osmo pregovaračko poglavlje, koje se tiče konkurencije i državne pomoći, jedno od najvažnijih u procesu pridruživanja
Poslovično "bure baruta na Balkanu" nije još eksplodiralo iz banalnog razloga: nema toga ko se nije popišao po tom buretu i ugasio uskrslu varnicu, ali ne iz namere da vatru gasi nego sve verujući da to može požar da rasplamsa
Kako je SSSR došao do stanja raspada. Kako su pučisti amnestirani i kako se u Rusiji manifestuje postimperijalni sindrom
Putin nije Hitler, ma koliko ga Zapad predstavljao kao cara nezasitog vlasti koji bi da širi životni prostor Rusa. Svet je naučen na globalnu konfrontaciju, veliki mir nakon raspada SSSR jedva da je potrajao malo duže od dve decenije
Ako bi, uopšte, bilo zakonskog osnova (doduše, ova vlast je na slučaju Savamale dokazala da ume da pogazi i zakon i Ustav) da se srpski vojnici priključe ruskoj humanitarnoj akciji u sirijskom gradu Alepu, postavlja se pitanje kako bi jedna osiromašena i neopremljena vojska (a i država) bila u stanju da pomogne jednoj ruskoj armiji? Drugim rečima – su čim ćemo pred Putina
U čemu je suštinska razlika između prethodnog i ovog sastava kabineta Aleksandra Vučića? Ko su dobitnici, a ko gubitnici? Zašto su u aprilu održani "nepravedni i ničim izazvani" izbori, te zašto se više od sto dana čekalo da mandatar sačini spisak ministara i napiše ekspoze "na karo papiru"? Da li je Vučić imao problema da pronađe dovoljan broj voljnih da simuliraju ulogu ministara i prihvate da se premijer dernja na njih kao na školarce? Da li je iko posle svega pametniji? Izvesno je samo jedno: Aleksandar Vučić ne samo da je u stalnoj kampanji – Aleksandar Vučić jeste kampanja, čovek koji je od samog sebe napravio politički projekat
Revarans zahvalnosti Redžepa Tajipa Erdogana "drugu" Vladimiru Putinu širi nervozu u zapadnim prestonicama. U zbližavanju Turske i Rusije nauštrb savezničkih odnosa Turske sa Zapadom Brisel i Vašington vide ozbiljnu pretnju. S pravom, jer Erdogan nije bez razloga odlučio da se nakon neuspelog vojnog puča prvo uputi u Rusiju. Pitanje je ko je kome u ovom trenutku više potreban, to jest ko je dokle spreman da ide
Srpski i hrvatski nacionalisti iskonstruisali su nove kolektivne identitete jedni naspram drugih, a zatim i u odnosu na susedne narode – tako da je onaj drugi negativan, tuđi i dalek, naravno – te novi identitet nasuprot same SFRJ i to da se bude sve suprotno od onog što je ona bila. Ove konstrukcije su dvadesetogodišnja noćna mora sveopšteg propadanja i frustracije u novim državama