Roman
Stvarnost fikcije (i obratno)
Havijer Serkas, Salaminski vojnici, Arhipelag, 2017; Hohštapler, Arhipelag, 2018, prevod Biljana Isailović
Havijer Serkas, Salaminski vojnici, Arhipelag, 2017; Hohštapler, Arhipelag, 2018, prevod Biljana Isailović
"Što se Nebojša Stefanović toliko uznemirio na reč glupost i najgluplji kad je njegov šef rekao za ove što su rušili u Savamali da su ‘kompletni idioti’? Pa na KTV Šešelj je u svom poznatom stilu izjavio da je Stefanović kreten, imam sačuvan snimak. Predsednik države naziva novinare ološem, ove druge žutim lopovima, javni govor je toliko radikalski ogrubeo da upotreba reči glupost, i to u kontekstu suspendovanja države, zvuči skoro nežno"
Iguman manastira Visoki Dečani razljutio je zvanični Beograd objavom na Fejsbuku u kojoj je upozorio na moguće "dogovorene akcije na severu KiM kojima bi moglo da se krene u ‘konačno rešenje’". Niti je Sava Janjić prvi koji upozorava na ovakav scenario, niti je ovo prvi put da se spekuliše o dogovorenim akcijama Beograda i Prištine u cilju proizvodnje krize i odugovlačenja sa pregovorima. Ipak, nije isto kada nezavisni beogradski mediji i analitičari nagađaju da je hapšenje Marka Đurića predstava u režiji Aleksandra Vučića i Hašima Tačija, i kad o dogovorenim akcijama govori Sava Janjić, koji važi za retko umerenu i razumnu figuru u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, sedi u Visokim Dečanima još od 1994, ima svakodnevni direktan uvid u život Srba južno od Ibra, i sam živi taj život, a još i uživa autoritet u gotovo svim krugovima ovdašnjeg, inače po raznim osnovama duboko podeljenog društva
Tramp se baš razmahao. Posle carina Kanadi, Meksiku, Evropljanima i ne zna se više kojih po redu sankcija Rusiji, udario je posle Turske i na Iran, čiji se "slučaj" tiče mnogih globalnih igrača i naravno cene nafte
U moru letnjih pseudotema ponovo je na vrh izbilo "uterivanje ćirilice", ali ovaj put s pompeznim akademskim pokrićem žalosnog dometa
I posle Bregzita u institucijama Evropske unije nastaviće da se koristi engleski kao lingua franca, samo što neće biti Britanaca da im kažu da govore pogrešno. Borba za ravnopravnost jezika unutar EU nalikuje borbi za nacionalni identitet i ravnopravnost malih zemalja. Kao što ni za šta u EU ne postoji jednostavno rešenje, tako se i "jezičko pitanje" nakon Bregzita prilično iskomplikovalo
Navodno je šest haubica NORA u upotrebi u Vojsci Srbije, kao i šest borbenih oklopnih točkaša "Lazar". Ali prema onom što se videlo u Nikincima, očigledno je da su još u vlasništvu SDPR-a, jer posade nisu činila vojnici, već zaposleni u tom javnom preduzeću. Zašto je tako, razlog je vrlo prost – NORA i "Lazar" nisu dobili verifikaciju Tehničkog opitnog centra, pa niko u Vojsci nije smeo da potpiše naredbu da se ta sredstva upotrebe. Mada su formalno stigli kao donacija, Ministarstvo odbrane je u zamenu poklonilo SDPR-u kasarnu "Jakub Kuburović" u Zemunu
Filmski centar Srbije ne želi da gledate sat i po ili dva filma 2020. Možda zato što već postoji besplatna dvadesetčetvoročasovna verzija
Aleksandar Vučić je simbol svega u ovoj zemlji, personifikacija autokratskog režima. On je i Beograd na vodi i Er Srbija i firme u kojima ljudi rade za dvesta evra i Kosovo i autoputevi i poljoprivreda – rečju, on je sve. I onda nam kažu – Savez je protiv Vučića. Ama, ljudi, nismo mi protiv njega lično, nego protiv onoga što on i njegov režim rade. Kada kažemo Vučić, mi kažemo i Rističević, Vulin, Stefanović, Zelja... Jer, između njih nema razlike. Savez je promena shvatanja politike u Srbiji – seli su ljudi koji ne misle o svemu isto i rekli – čekajte, ima nešto važnije od naših razlika. Ne možemo građanima da ponudimo da jedna vlast zameni drugu jer je zemlja podeljena, nego moramo da formiramo vladu uglednih, nestranačkih, stručnih ljudi da upravo oni pomognu i uvedu zemlju u normalu da bi Đilas, Obradović, Jeremić, Stefanović, Janković, Lutovac i drugi mogli jednog dana izaći na normalne izbore sa svojim stavovima
Pre sedamdeset godina u svet je pošla junakinja Astrid Lindgren, da ga zauvek promeni
Tačno pre šest godina i jedan dan od izlaska ovog broja "Vremena" – 27. jula 2012. – formirana je vlada Ivice Dačića sa naprednjačkom većinom i Aleksandrom Vučićem kao prvim potpredsednikom, poznatijim kao PPV. Od tada u Srbiji više ništa nije isto – da ne kažemo nešto drugo. Uglavnom, u čast ovog jubileja, a povedeni primerom otvaranja renoviranih Muzeja savremene umetnosti i Narodnog muzeja, te planovima za pretvaranje zgrade železničke stanice u Beogradu u muzej istorije Srbije, pokrećemo inicijativu da najveći deo ovog prostora zauzme stalna postavka naprednjačkih dostignuća. To što se pravimo da izložba postoji i o njoj tako pišemo, samo je još jedan od klasičnih i široko prihvaćenih manira aktuelne vlasti
Neformalni ministar za Kosovo i Metohiju poslednji je u nizu političara iz Srbije kome je zapalo da se čeliči na temi koja lomi kičmu i mnogo krupnijim političkim figurama kroz istoriju. Njemu za sada dobro ide samo što u poslednje vreme ne govori o rezultatu nadmetanja sa kosovskom vladom
Okupljanje opozicije u organizaciju koja će biti "više od koalicije, a manje od partije" i dogovor o 30 ciljeva ovog saveza (od kojih je rešavanje problema Kosova samo jedan), sveli su se na priču da srpska opozicija – bar ova koja se okuplja u Savezu za Srbiju – neće dati podršku Aleksandru Vučiću da potpiše taj pravno-obavezujući sporazum sa Kosovom. Te da je SZS "desničarski", "antievropski", "antigrađanski" i "s primesama fašizma". Da li to onda znači da je svako ko se ne slaže sa potpisivanjem pravno-obavezujućeg sporazuma sa Kosovom – fašista? I da ćemo se na referendumu izjašnjavati za ili protiv fašizma
Svašta je napisano i izgovoreno na račun Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Švajcarski istoričar i ekonomista Andrej Zgonjanin u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Haški tribunal kritikuje nepristrasno, naučno utemeljeno, svoje teze potkrepljuje detaljnim i mnogobrojnim primerima. Njegovi zaključci svakako će se svideti onima koji relativizuju srpske zločine, ali to ne znači da su netačni, već da bi, naprotiv, trebalo da se shvate kao podstrek da domaće zakonodavstvo ne prestane da procesuira zločine koji nikada ne zastarevaju
Ma koliko da ste, možda, s razlogom skeptični prema aktuelnoj opozicionoj ponudi, kao i trenutnim formama opozicionog organizovanja – strateško objedinjavanje "prave opozicije" zapravo nema realnu alternativu. Jer, na kraju krajeva, samo od tih 10-15 odsto, doduše, kolebljivih glasača, ali tvrdih antinaprednjaka, zavisi da li će na sledećim parlamentarnim izborima antivučićevska opozicija imati pristojnih i u datim okolnostima respektabilnih 35-37 odsto. Za sve više od toga potrebno je pravo i ne mnogo verovatno čudo
"Davanje stolice u UN uz pristanak Vlade Srbije jeste nešto što mi se čini da se Vučić priprema da uradi, jer mi deluje da je nekom obećao da će to da uradi. To bi bilo vrhunsko poniženje i ukidanje Srbije kao suverene države, a ako ćemo to tako uraditi, onda Vučić treba da ode kod Putina i Si Đinpinga i da im on saopšti da treba da dignu svoj veto u Savetu bezbednosti i omoguće Kosovu članstvo, jer bez dizanja tog veta Kosovo ne može biti članica UN"
Uz Da se objasnimo, odabrane tekstove ukletog pesnika Dušana Jaglikina
"Premijerkin nastup se svodi na te tehnike koje se nauče na seminarima za nevladine organizacije. Te neemotivne, do dosade politički korektne izjave, rečenice koje te ne dodiruju i sa kojima ne znaš šta bi. Kako da vam kažem, nikad od nje Vučić umesto Vučića. No, valjda je zato i dovedena"
"Putin će nam dati S-300, ali stvarno", samo je jedan od mnogih naslova iz "Informera" u protekle dve godine koji su na sličan način ponavljali režimski mediji. A onda je ovo glasilo objavilo Vulinov demanti da je Srbija poslala zvaničan zahtev za isporuku ovog raketnog sistema kao da prvi put čuje za njega
Četiri trgovinska rata Donalda Trampa, evropska nervoza zbog para za NATO, uznemireni živci Engleza zbog njegovog susreta s ruskim predsednikom, rizici iranske krize
Vreme je da prestanete da se ritualno zgražavate što nas vedete tzv. režima otvoreno preziru: poštovanje se zaslužuje
Otvoreno pismo Slaviše Ristića upućeno Vladimiru Putinu samo je pokušaj jednog doslednog političara da ukaže na neistine i poluistine kojima se ovaj režim služi, i da objasni, svakako ne samo Putinu, nego pre svega zainteresovanoj srpskoj javnosti, posebno onoj na Kosovu, da nisu prethodnici Vučićevi oni koji su "sve izgubili" na Kosovu, i ostavili Vučiću ništa, kako on to uporno tvrdi
Teritorija koja se danas naziva Zapadnim Balkanom oduvek je zbog svog geostrateškog položaja bila na meti interesa velikih sila. Trend koji je bio dominantan tokom cele istorije ovog podneblja, nije se promenio do danas, što bitno utiče i na politiku koju vode vlade zemalja koje su nastale raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Zbog svega ovoga, kao i u svetlu obeležavanja sedamdesetogodišnjice donošenja Rezolucije Informbiroa, nedeljnik "Vreme" i Centar za međunarodne odnose i održivi razvoj (CIRSD) organizovali su 26. juna diskusiju pod nazivom "Srbija između Rusije i Zapada". Učesnici panela su bili profesori Ivan Vujačić, Vladeta Janković i Dejan Jović, te Vuk Jeremić, predsednik CIRSD-a i bivši ministar spoljnih poslova Republike Srbije. Razgovor je vodio Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
Nikada, naravno, nećemo znati da li je Vučićev "imperativ" da se Švajcarska "mora pobediti" dodatno opteretio trenera i igrače i uticao na to da, suprotno svim fudbalskim rezonima, naša grogirana reprezentacija pred kraj krene u neke smušene napade i tako pokuša izboriti "zacrtanu" pobedu. Ali sve ono što je toj utakmici prethodilo i sve što se dešavalo tokom i posle nje, apsolutno potvrđuje da politiku i sport (i rat!) ne treba mešati više nego što je to već po prirodi stvari – pogotovo kada su nacionalne reprezentacije u pitanju – povezano
Plašenje naroda ratom deo je predreferendumske taktike ovih što su sada na vlasti. Taj strah je indukovan uz svesrdnu podršku medija koji služe režimu, uz svakodnevne udarne naslove i vesti o planiranom upadu Šiptara – u različitim formacijama i uz različite oblike asistencije – na severni deo Kosova
Glasom pisana istorija Dragoslava Simića, knjiga njegovih transkribovanih radijskih emisija u kojima poznati i nepoznati, pričajući o sebi, svedoče o prošlom veku kakvog ne znamo
"Ako sudimo o 1948. i njenim posledicama, vidimo da je tada došlo do guranja u stranu emocionalnog shvatanja politike i prihvatanja novih pravila igre. Jer, ko to ne uradi, taj je potpuno propao. Jugoslovenski komunisti bili su prinuđeni da pronađu racionalno rešenje da bi opstali i da to nisu uradili, završili bi oduvani sa istorijske scene uz ko zna kakve posledice po stanovništvo. Njihov ideološki otklon nikad nije bio potpun, ali je 1948. dovela do umekšavanja i reformisanja sistema. Uradili su nešto što je do tada bilo nezamislivo – presekli su pupčanu vrpcu koja ih je tako čvrsto vezivala za sovjetski model"