Selo u Srbiji (2)
Sitan posed i odumiranje
Ni u jednoj oblasti nije tako izraženo da je Srbija u potencijalima među prvima u Evropi, a realno – među poslednjima
Ni u jednoj oblasti nije tako izraženo da je Srbija u potencijalima među prvima u Evropi, a realno – među poslednjima
"Bilo je to sasvim izvan grada. Pošto smo prešli most na Savi, pošli smo duž dve staze sve do jednog komada zemlje okruženog šipražjem, gde se uzdizalo nekoliko oronulih paviljona", napisao je Nikola Buvije u knjizi Upotreba sveta. Šezdeset godina kasnije krajolik se nije promenio, samo što se grad spustio nadomak nekadašnjeg nacističkog logora, preteći da pregazi sve znakove smrti o kojima svedoči neprimetna mermerna ploča na kojoj piše da je ovde "uz pomoć domaćih izdajnika, svirepo mučeno i ubijeno preko 40.000 ljudi iz svih krajeva naše zemlje"
Skupilo se oko ovog projekta letenja od Pariza do Grenlanda i nazad oko petnaest posada i petnaest jednomotornih aviona. Ukupno tridesetak zaluđenika. Ali to se uvek prizna na kraju, kad se završi ekspedicija, to da smo zaluđenici. Već dve godine sanjam o ovom putu. Cilj je da stignemo u mesto Ilulisat, na sredini zapadne obale Grenlanda
Represivno oduzimanje neotuđivih građanskih prava (a "za naše dobro") kreće uvek od "malih stvari"; dok dođe do "velikih", već je prekasno za sve
"Svet bi svakako bio bolje mesto kad bismo malo više vodili računa jedni o drugima, to je svakom jasno. Kad osnova politike ne bi bila pohlepa, nego istinska briga za ljude, imali bismo manje problema – onda bi svako vodio računa o svom ponašanju, jer bi znao da neko negde brine o njemu, i ne bismo morali da imamo policiju, niti vladu, a posebno ne političare koji nas sistematski i namerno stalno lažu. S obzirom na to kako se politika danas vodi, teško je razlikovati jednog lažova od drugog – svi su oni deo istog, kako volim da kažem – shitstema"
Jedna beogradska umetnička grupa uputila se u tipičan beogradski soliter – onaj na Banjici – s namerom da s njegovim stanarima pokuša da organizuje zajednički umetnički program. Ispostavilo se da u soliteru živi niz tihih, talentovanih, vrednih, pametnih i posvećenih ljudi koji su za kratko u holu zgrade otvorili galeriju i u njoj počeli da organizuju izložbe svojih radova, književne večeri, revije, tribine, predavanja i da se međusobno upoznaju i druže
Osim što su sredu, 10. april, proglasili za Dan žalosti i izjavili saučešće porodicama, državni zvaničnici povodom masovnog ubistva koje je izvršio Ljubiša Bogdanović sada ne mogu da urade ništa. Jedan od meštana Velike Ivanče kaže za "Vreme": "Pa ko Ljubiši ne bi ovorio vrata? Ja bih otvorio. Možda se krava teli." Ipak, ostaju dva pitanja: da li su se ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i direktor policije Milorad Veljović kasno setili da treba "preispitati sve odredbe Zakona o oružju i municiji", odnosno "treba li uvesti veću kontrolu i periodične lekarske preglede ljudi koji imaju dozvolu za držanje oružja"
"Plakali smo za izgubljenim domovima 1974. Zar ćemo danas plakati za vilama? Tada smo plakali za našim spaljenim selima. Zar ćemo danas plakati za bankama? Plakali smo zbog grobova naših roditelja. Pa, zar ćemo tako plakati zbog dugova? Plakali smo zbog izgubljenih života, a danas plačemo zbog izgubljenih poslova? Ne, ne mogu da verujem..." Alkion Loanidis, kiparski kantautor
Beda, nezaposlenost, štrajkovi, život bez struje i lož ulja, socijalni neredi, napadi neonacista na imigrante: dok društvo i narod propadaju, vlada u Atini likuje, zato što se brojke po diktatu Trojke na papiru popravljaju