Voda

29.jun 2005. Miša BrkićAntrfile: Slobodan Bubnjević

Virus na tržištu

Kako se dogodilo da pod firmom srpsko-crnogorskog trgovinskog rata državna administracija Srbije, zloupotrebom institucija sistema, lobira na tržištu mineralne vode

Suđenje za Ibarsku magistralu

29.jun 2005. Miloš Vasić

Nervoza, zastrašivanje i presuda

Prvi započeti postupak za politička ubistva prvi se približava kraju. U trenutku kada čitalac bude imao u rukama ovaj broj "Vremena", prvostepena presuda u ponovljenom suđenju za zločin na Ibarskoj magistrali biće poznata. Bio je to težak proces, opterećen politikom i drugim postupcima protiv istih ljudi, ali je dokazni postupak izneo i neoborive činjenice

Izjava nedelje

08.jun 2005. Redakcija Vremena

„Kod mene…“

"Kod mene na tretman već nekoliko meseci dolazi dvadesetsedmogodišnja lezbijka... Devojku je na homoseksualnost navela nastavnica. Posle desetak godina takvog života, ona ima strašnu grižu savesti i pita se da li će je bog hteti takvu..." Protojerej Petar Lukić, direktor Pravoslavnog pastirsko-savetodavnog centra ("Nacional")

Pravosuđe i politika

08.jun 2005. Tamara Skrozza

Povratak sa garancijom

Poternica za Mirjanom Marković ukinuta je 15. aprila, a vest o tome objavljena je 31. maja, samo dan pre objavljivanja snimaka iz Srebrenice. Da li su novinari suviše kasno otkrili čitavu stvar ili je takav tajming nekome odgovarao

Tribina na Pravnom fakultetu

25.maj 2005. Slobodan Kostić

Cena uvreda i pljuvanja

Sami govornici, imenom i prezimenom, najmanje su zaslužni za ekstazu koju je doživela većina konzumenata razgovora o "oslobođenju Srebrenice". Njihova izlaganja bila su samo tribute, posveta glavnim organizatorima srebreničkog pokolja, koji više nisu u prilici da javno izvode svoja dela. Oni koji još ne shvataju šta se događalo u tom gradu 1995, moći će vrlo brzo da se uvere u pravu prirodu zločina

60 godina od sloma fašizma - jedno sećanje na Oslobođenje

12.maj 2005. Izbor - M. Milošević

Za pobedu, ili „Ljes rubjat, šćepki letjat“

Za svedoka tog vremena biramo neobičnu ličnost: Đorđe Lobačev, Rus, rođen u Skadru 1909, gde mu je otac bio ruski carski vicekonzul; krstio ga vojvoda grahovski i zetski knez Dimitrije Petrović Njegoš; detinjstvo i ranu mladost proveo je u Novom Sadu; diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu; bio ilustrator "Politike", nacrtao je prvog srpskog strip junaka. Od oktobra 1944. do maja 1945. bio je prevodilac u štabu general-lajtanta Vladimira Ivanoviča Ždanova i s Crvenom armijom išao do Beča. Po zakonu iz 1946, izabrao je sovjetsko državljanstvo, a ostao da živi u Beogradu. (Jedan član PK Srbije, možda Pribićević, tada je rekao: "Mislim da onaj koji danas ne bi hteo da postane sovjetski građanin, ne bi mogao da bude ni jugoslovenski građanin.") U vreme Informbiroa prognan u Rumuniju, gde je crtao političku karikaturu u nedeljnom listu Kominforma "Za trajni mir i međunarodnu saradnju". Tek posle Staljinove smrti odlazi u Rusiju, jer ranije nije smeo, živeo je u Sankt Peterburgu, gde je nacrtao prvi sovjetski strip. Povremeno dolazi u Beograd posle 1964, gde je 1997. štampana knjiga njegovih sećanja Kad se Volga ulivala u Savu. Iz te knjige biramo nekoliko detalja – zato što opisuju kako je oslobađan deo grada u kome se nalazi naša redakcija i zato što lapidarno, a plastično i upečatljivo osvetljavaju mešavinu straha i egzaltacije, kovitlac Oslobođenja, kad "seku šumu, a iverje leti"

Lisica i ždral

05.maj 2005. Ljubomir Živkov

Ispravka i još ponešto

Što nisam Slobin školski drug ili njegova razredna pa da ispričam štogod iz njegovih đačkih dana