
Istraživanje – Beograd, proleće 2021.
Političke posledice jednog »anšlusa«
Da Vučić zbilja veruje javno prezentovanim brojkama (gde SNS sam ima preko 50 i 60 odsto), ne bi se ni upuštao u "operaciju Šapić" – niti bi mu ona bila potrebna
Da Vučić zbilja veruje javno prezentovanim brojkama (gde SNS sam ima preko 50 i 60 odsto), ne bi se ni upuštao u "operaciju Šapić" – niti bi mu ona bila potrebna
Današnji mediji ne trpe skromnost, od influensera se očekuje da se, poput Kim Kardašijan, svakodnevno oglašavaju menjajući boju obrva, recimo. Ljudi sa integritetom i karijerom nemaju tu potrebu i nemaju vremena, jer se bave svojim pozivima i svojim životima
"Ljudima je postalo jasno da moraju braniti svoju prirodnu sredinu, jer to je pitanje našeg opstanka na ovoj planeti. I mislim da su ovi protesti znak da ljudi izlaze iz letargije. Kada je zaštita životne sredine u pitanju, to onda nije ni pitanje ideologije, niti pitanje političkih stranaka, već – ponavljam – stvar našeg prirodnog opstanka. To je borba za ono što ćemo da jedemo, kakvu ćemo vodu da pijemo, onu iz zdrave ili bolesne zemlje, te kakav ćemo vazduh da dišemo. A to su tri bazične stvari života"
"Mislim da ova sada situacija nikome ne odgovara, ni opoziciji ni vlasti, i da će nekih ustupaka oko izbornih uslova biti, ali kakvih, to je veliko pitanje. Ne volim tu reč ‘ustupci’ jer se ne radi ni o kakvim ustupcima nego o osnovnom pravu"
Priča o Nikoli Vraniću je jedinstvena. Nije čudo što je postala tema dokumentarnog filma Beskućnik Dendi
Priča o raznim ličnostima žene i o društvu koje ju je doživljavalo kao majku nacije ili kao osobu sumnjivog morala, ispričana je delima srpskih slikara između dva rata na izložbi Identitet(i) u Galeriji Matice srpske
U Vučićevom matriksu, u kome svako ima svoju namensku ulogu, i javnu i tajnu, koju igra u strogo kontrolisanim uslovima podaničkog ponašanja, čisto gubljenje vremena predstavljao bi trud da se razloži i razume svačija politička finesa. Za sada, makar je jedno jasno: Aleksandar Šapić se konačno odlučio na koju će stranu i to je dobro za političku scenu Srbije, a za opoziciju najviše
Neću da kažem kako su ovi pregovori unapred osuđeni na propast ili da će evroparlamentarci u njima držati Vučićevu stranu? Ni jedno ni drugo. Ali mislim da šanse za uspeh objektivno nisu velike. Odnosno, taman su tolike da ipak više opravdavaju učestvovanje nego neučestvovanje u pregovaračkom procesu. I mislim da se ljuto varaju oni među srpskim opozicionarima koji misle da će im, nezavisno od pojedinačnih simpatija ili antipatija, evropski posrednici biti automatski i apriorni saveznici
Činovi odlikovanja i počastvovanja aktuelnih predsednika ili premijera pokazatelj su sve teže utažive gladi za zadovoljenjem jedne sve bolesnije potrebe iza koje se krije ekspandirajuća nesigurnost i nestabilnost
Ako je u borilačkoj veštini aikido jedna od najvažnijih stvari prihvatiti energiju napada protivnika i okrenuti je protiv njega, onda je način na koji režim Aleksandra Vučića melje svoje protivnike pravi primer lomljenja kičme protivnicima onim što oni pripisuju Vučiću
Na poslednjim izborima lista koju je predvodio Palma gospodin, a koju su činili Jedinstvena Srbija, SPS i SNS, uzela 70 posto glasova. Naravno da ima i opozicije, u Gradsku skupštinu ušli i Grupa građana "Bunt", dva odbornika, i Grupa građana "Mita Arsić", koju u Gradskoj skupštini zastupa gospodin Mita Arsić
Palmina Jagodina, onakva kakva postoji godinama i koja je odnedavno ponešto zaljuljala javnost, u međuvremenu je postala kulturni simbol naprednjačke oligarhije, te se u nekom obliku izlila u sve krajeve zemlje. Bahatost ove vlasti postala je prihvatljiv obrazac ponašanja. Treš svih boja, moć i nasilje su u modi
"Svi da se branimo: naučnici, instituti, struka i motika, i javne ličnosti, i patrijarh Porfirije i Novak Đoković. Da stanu u odbranu svoje zemlje, njenih reka, zemlje, vode, vazduha i stanovništva koje se pretvara u nove ekološke izbeglice. Od akademika do čobanina"
Na protestu pod nazivom Ekološki ustanak ispred Narodne skupštine se okupio impozantan broj ljudi. Osim što je pokazao da u Srbiji brzo raste broj ekološki osvešćenih ljudi koji neće pasivno da posmatraju zagađenje životne sredine i uništavanje prirodnih resursa, ovaj skup je nametnuo i pitanje da li bi sve opozicione političke partije zajedno mogle na ulicu da izvedu makar pedeseti deo građana koji se u subotu okupio oko "zelene ideje"
Koliko je realna mogućnost da bi moglo doći do ostavke Krivokapića i još ozbiljnije političke krize, pa i do vanrednih izbora? Ukoliko u ovoj igri "crvenih rukavica" premijeru dosadi da prima udarce po prstima iz skupštinskih klupa na svaki predlog vlade i onda kada još nije ušao u proceduru, ta opcija se čini mogućom
Ovih dana se ponovo mnogo govori o NATO bombardovanju. To više nisu rasprave koje vode do oružanih sukoba ili pravnih sporova, ali razlike u mišljenju ostaju. Ostaje i traganje za istinom
Koliko je zaista jak antivakserski lobi u Srbiji? Zbog čega su sve ljudi zbunjeni i može li se šta učiniti da izađu iz vrtloga poluinformacija? S obzirom da je reč o univerzalnom fenomenu, šta kažu naučna istraživanja – koji psihološki razlozi leže ispod toga, odnosno zašto neki ljudi i neke grupe potežu češće za teorijama zavere? Šta ovdašnje specifičnosti, kada je reč o verovanju u te teorije, govore o našem društvu? Zašto zdravstveni radnici imaju otpor prema vakcinaciji? Kakav je odnos države prema antivakserima? I kome se isplati da tvrdi kako virus korona ne postoji
Đinđićeva vlada formirana 25. januara. 2001. je pred planinom problema koje je zatekla delovala prlično nemoćno: neformalna vlast i dalje je bila u rukama formalno poraženih grupacija; Đinđić nije mogao da računa na lojalnost policije, vojske i službi bezbednosti; država je praktično bila bankrotirala; unutar DOS-a su se odmah stvorile međusobno suprotstavljene frakcije; trebalo je nešto učiniti sa Slobodanom Miloševićem; nad Srbijom su visili trozubac i mreža Haškog tribunala…
"Žalosno je što sem tih nekoliko godina vladavine Zorana Đinđića Srbija nikad nije bila demokratska zemlja. Ni u Karađorđevića Jugoslaviji, ni u Titovoj Jugoslaviji. Ono što je usledilo posle Osme sednice u Srbiji, pored nepoštovanja vladavine prava, uvoda u ratove i autoritarni sistem najgore vrste, upali smo u nemerljive količine primitivizma koje, nažalost, i danas živimo. To je danas samo multiplikovano, pa je ova vlast daleko primitivnija i od one Miloševićeve"
"Prisluškivanje podrazumeva pristup sadržini komunikacije, dakle, slušanje u realnom vremenu ili preslušavanje snimljenog razgovora. A pristup ‘zadržanim podacima’ se ne odnosi na sadržinu, već na sve druge podatke o komunikaciji, dakle, podatke o tome ko je, s kim, odakle, kada i koliko dugo komunicirao. Ozbiljan analitičar iz ‘zadržanih podataka’ može izvući mnogo više nego iz sadržine jednog ili nekoliko telefonskih razgovora"
Zaječar zaista jeste i treba da bude primer, pouka i uzor. Pre svega, kao "živi" dokaz da SNS nije nepobediv, niti toliko jak koliko nam se, ponekad, usled naše sopstvene slabosti, to čini i izgleda
Vrlo je moguće i, zapravo, vrlo verovatno, da će se pokazati da kod prosečnog Srbina ("Pere") na odluku "vakcinisati se ili ne" daleko veći uticaj ima perspektiva olakšanog pristupa kolektivnom predmetu želje zvanom "deset dana za četiri osobe u Paraliji", nego svi mogući i nemogući argumenti srpske i svetske zdravstvene struke i apeli voljenog predsednika. To, naravno, govori mnogo o nama. Ali govori, takođe, ponešto i o "struci", politici – i o Predsedniku
Opozicioni predizbori po mađarskom modelu mogli bi da animiraju birače, približe ih političkim strankama, promovišu i kandidate i stranke. Predizbori bi mogli da povećaju legitimitet i popularnost opozicionih političkih stranaka, demokratizuju mahom liderske političke partije i omoguće opoziciji da preuzme deo medijskog prostora ili da barem diktira političku dinamiku i ukrupnjavanjem ugrozi vlast. Sve to, pored svih drugih nedaća, pod uslovom da se opozicioni lideri međusobno još više ne pokarabasaju pre pravih izbora
Zašto su građani morali sklanjati decu od televizora? U kakvu poziciju je dospeo Nebojša Stefanović posle hapšenja svog kuma Gorana Papića, bivšeg zamenika načelnika SBPOK-a? Šta su visoki policijski funkcioneri tražili u stenogramima prisluškivanih razgovora Aleksandra Vučića i članova njegove porodice sa "bezbednosno interesantnim osobama"? Zbog čega istaknuti naprednjaci govore o zaveri unutar svojih redova protiv predsednika Republike? I kakve će političke posledice imati borba protiv organizovanog kriminala
Od lidera opozicije sa početka devedesetih neki više nisu živi, neki nisu na javnoj sceni, a i oni koji jesu, bolje bi bilo da nisu. Kako stvari stoje, kada se jednog dana nešto u ovoj zemlji bude temeljno menjalo, to će učiniti oni koji su dovoljno mladi da 9. mart u sećanju i nemaju. Što možda i nije loše, ostali su previše zatrovani istorijom
Zašto predsednik Srbije po prvi put kriminalizuje ljude iz svojih struktura? Na koji je to način povezano sa fotografijama Danila Vučića? Zbog čega nijedna naprednjačka frakcija ne sme dominirati nad ostalima? Kako je politički interes pretegao nad ličnom odanošću? I šta se svim time dobija
"Juna 1968. sve je počelo od incidenta u studentskoj menzi na Novom Beogradu, Devetog marta okidač je bio jedan glupavo osion TV Dnevnik, 1996-97. bahatost u pokušaju da se prikrije krađa na lokalnim izborima, a Petog oktobra drzak zahtev za drugim krugom izgubljenih izbora. Tu lekciju Vučić je naučio bolje nego Sociologiju sporta (iz koje ima čistu desetku), što se vidi po tome kako prikoči na vreme čim namiriše opasnost od ‘ulice’. Tako je bilo jula prošle godine kada je u roku od 15 minuta povukao odluku da zatvori studentske domove ili nedavno kad se odustalo od likvidacije studentskih poliklinika. Nešto slično se dogodilo i posle Balaševićeve smrti, kad se neustrašivi predsednik ućutao kao miš jer se setio svoje izjave o ‘jeftinoj fukari’, posle koje bi paradiranje saučešćem moglo da razjari iskreno ožalošćene ljude na ulicama"