Intervju - Laslo Blašković, pisac

14.januar 2004. Slobodan Kostić

Priča o istinitim anđelima

Nemam sklonosti ni ka navijačkom bratstvu i bedno aristokratski se gnušam svakakve gomile. Ali, na sreću ili na žalost, čovek se na kraju na sve navikne. I ravnodušno sluša onaj jedan zvuk. Uostalom, dojadila su mi i patetična građanska vajkanja nad sveopštom prostotom

Savremena klasika - Dušan Kovačević u Narodnom pozorištu

14.januar 2004. Ivan Medenica

Robna marka srpskog teatra

Predstava Sabirni centar Narodnog pozorišta u Beogradu uvodi Dušana Kovačevića i formalno u red nacionalnih klasika, a predstava Profesionalac Teatra Vidy iz Lozane, koja skoro koincidira s beogradskom premijerom, predstavlja Kovačevića kao evropskog pisca

Podsećanje - radikali na vlasti

14.januar 2004. Tamara Skrozza

Oni se nisu promenili

Grobovi, pretnje zarđalim kašikama, dobrovoljci na ratištima, premlaćivanja, finansijske zloupotrebe, radikalni nacionalizam, potezanje pištolja na taksiste i studente, gušenje slobode Univerziteta, uništavanje medija, bezobzirni cinizam vladara, verbalni i fizički obračuni u obe skupštine, devastacija kulturne baštine i sve ostalo što su radikali činili, izgleda da su zaboravili i "razočarani birači"

Demokratska stranka

14.januar 2004. Nenad Lj. Stefanović

Izborio se

Boris Tadić je vodio izbornu kampanju za bolji život i evropsku Srbiju, nazvanu "Budućnost, odmah". Rezultat glasanja na sednici GO DS-a ne znači da je za samog Tadića budućnost odmah počela. On, koji se svojevremeno hvalio i svojim vaterpolo umećem, svakako zna da između vaterpola i politike ima mnogo sličnosti - oni najtežći udarci obično ostaju nevidljivi. Rezultat glasanja na sednici GO DS-a ne znači da je za samog Tadića budućnost odmah počela. On, koji se svojevremeno hvalio i svojim vaterpolo umećem, svakako zna da između vaterpola i politike ima mnogo sličnosti – oni najteži udarci obično ostaju nevidljivi

Otvaranje španskog kulturnog centra u Beogradu

08.januar 2004. Sonja Ćirić

„Servantes“ u Knez Mihailovoj

Na mestu na kojem je nekada bio Američki kulturni centar, u najstrožem centru Beograda, ubrzano se završavaju pripreme za otvaranje još jednog kulturnog centra – i to španskog. Institut "Servantes" počeće s radom polovinom sledećeg meseca

Oto Bihalji – Merin (1904–1993)

08.januar 2004. Andrej Ivanji

Lepi život u paklu

Na današnji dan pre 120 godina rođen je pisac, likovni kritičar, komunista Oto Bihalji, jedna od legendarnih ličnosti Pariza i Berlina 1930-tih. Bio je svedok pakla i ideala koji su obeležili XX. vek

Iskaz atentatora

08.januar 2004. Miloš Vasić

Devet pitanja za Zvezdana Jovanovića

Jovanovićev iskaz, ovakav kakav je na zapisniku, nelogičan je i nepotpun. Ako se Zvezdan Jovanović ne predomisli i ne objasni sudu sve ono što fali – ostaju svedoci na one okolnosti koje on pominje u ovom iskazu, a ti svedoci imaju svoje interese koji se ne poklapaju nužno sa interesima pravde; pre će biti obrnuto

Ličnost godine - Ljiljana Raičević, izvršna direktorka Sigurne ženske kuće u Podgorici

08.januar 2004. Vera Didanović

Demontiranje patrijarhalne države

Mi se ne plašimo, pogotovo se ne plašimo prijetnji koje idu sa govornica visokog nivoa. Mislimo da se i sam premijer upetljava u neke svoje izjave. Potpuno mirno ćemo i dalje govoriti narodu Crne Gore – da u Crnoj Gori postoji domaće, ili porodično nasilje, da u Crnoj Gori postoji trafiking, postoji preprodaja djevojaka. Reagovaćemo na svaku anomaliju koju budjemo vidjeli u ovom društvu, bićemo glasne i vrlo jasno ćemo se izražavati da nas svako razumije. Odstupanja nema. Na njima je da dokažu da je ovo sve iskonstruisano, a mi čiste savjesti čekamo

Demokratska stranka

30.decembar 2003. Tamara Skrozza

Manjak aspirina

Vidno neraspoložen, Boris Tadić je prvo zatražio čašu vode. Pola sata kasnije, izrazio je zadovoljstvo i optimizam. Malo nakon toga, rekao je da ide da popije aspirin. Atmosfera tokom izborne noći u DS-u u potpunosti je odgovarala Tadićevom psihofizičkom stanju: najpre tmurna, potom ekstatična, a u konačnom zbiru nikom jasna

Nevladine organizacije pre i posle 5. oktobra 2000

Nepotrebni prijatelji

U novu 2004. građani Srbije ulaze sa dve nove političke stranke na sceni. Otpor i G17 plus su do pre nekoliko meseci uživali ugled – ili bili potcenjivani – kao nevladine organizacije. Otpor je, prvo "studentski", potom kao "narodni" u poslednjoj godini režima Slobodana Miloševića znatno doprineo njegovom rušenju. Posle toga, pomalo haotično, nastavio je delovanje zalaganjem za suzbijanje korupcije pod sloganom upozoravajućim za nove vlasti: "Samo vas gledamo". S druge strane, ekspertska grupa G17 plus predstavlja neku vrstu logistike DOS-a – ali očekuje i traži više uticaja na javnoj sceni od priznanja da su "zaslužni teoretičari". Miroljub Labus, Mlađan Dinkić i Božidar Đelić kao eksperti s funkcijama posle 5. oktobra zauzimaju gotovo neprikosnoveno mesto najpopularnijih u javnosti – odmah iza Vojislava Koštunice. Posle rascepa vladajućeg DOS-a u leto 2001, pozicija NVO eksperata postaje klimava; Miroljub Labus ne uspeva ni uz "podršku" Demokratske stranke da pobedi na prošlogodišnjim predsedničkim izborima u Srbiji; Mlađan Dinkić smenjen je s mesta guvernera pod okolnostima koje će na kraju dovesti do prevremenih parlamentarnih izbora; Božidar Đelić upisuje se kao poslanički kandidat na listu Demokratske stranke... U međuvremenu, Otpor i G17 plus postaju političke stranke, u oba slučaja kao razlog za promenu profila i načina delovanja navodi se nemogućnost da kao NVO ozbiljno utiču na društvene i političke promene. Šta se promenilo? Zašto su Otpor i G17 plus pre 5. oktobra 2000. bili zadovoljni svojim uticajem, a posle se razočarali? Da li to znači da bi većina od trenutno registrovanih 1790 NVO-a u Srbiji trebalo da se registruju kao političke stranke? Da li bi tako bile ozbiljnije shvaćene i efikasnije delovale u društvu?

Karnevalska monarhija

30.decembar 2003. Sonja Kovač

Mršavi kralj

Retko će Karioke kada čuju muziku, bilo koje vrste, stajati mirno. Za njih je sve, uz neke korekcije, manje-više Samba. Jedan, dva, tri, s tim što je ovo tri kratko, naizmenično leva pa desna noga. Jednostavno, kako bi rekli Brazilci, pokušavajući da nakon ko zna kog pokušaja obeshrabljenom ostatku sveta pokažu kako se pleše