Uroš Komlenović (1964–2002) kasno je ušao u novinarstvo a prerano iz njega otišao. Od 1991, kada je počeo da piše u NIN-u, sve do preranog kraja nije prestao da vodi trku sa događajima, novinskim rokovima i anđelom smrti koji ga je sve više sustizao
Matija Bećković, književnički akademik, povodom apela Društva nezavisnih književnjika Crne Gore da se u Ustav unese odredba o crnogorskom kao službenom jeziku. (Radio "Svetigora)
Kako su građani Srbije, masovno ožalivši Đinđića, teško izneverili i razočarali jednog Progresivnog Mislioca
Naivni gledaoci mogli bi pomisliti da su granate prekopale hrvatske gradove samo zato što se njihovi žitelji nisu slagali sa sugrađanima iz Srbije, da li je bolje zalivati brancina na lešo belim vinom ili lokati pivo uz roštiljske kobaje. Stvari su, na nesreću, bile mnogo složenije
"Uvek sam se bavio onim što sam verovao da me čini boljim, slobodnijim i srećnijim. Ne poznajem drugu svrhu umetnosti"
"Trenutno ne postoji bilo kakav referentni sistem koji bih uvažavao tokom onoga što radim, tako da mi preostaje ono što je jedino važno – čista potreba da se bavim onim što me zanima"
