
Izbeglice – Regionalni stambeni program
Problemi i perspektive krova nad glavom
Nedeljnik „Vreme" je u okviru projekta „Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti" organizovao panel „Izbeglice i krov nad glavom – problemi i perspektive"
Nedeljnik „Vreme" je u okviru projekta „Pogled uprt u evropsko pravo: Izbeglice i azilanti" organizovao panel „Izbeglice i krov nad glavom – problemi i perspektive"
"Sve što sam izrekao bilo bi dobro da neko sakupi kao Vuk Karadžić, da napravi ‘dajdžest verziju’ i neka se vlada izjasni sa kojim se to delom od onoga što sam govorio ne slaže. Nemam drugi način da odgovorim na te tabloidne i spinovane manipulacije"
Kako je tekao slučaj firme "Asomacum", šta piše u dokumentima, a šta pričaju političari, kako se otvara firma i da li je moguće otvoriti je pomoću falsifikovanih isprava
O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
„Vreme" čitaocima donosi izveštaj sa konferencije „Sistem azila i migracija: dve priče" na kojoj je 26. septembra u Beogradu prezentovan i izveštaj „Izazovi sistema azila: odgovor na mešovite migracijske tokove"
Nepotrebni i blesavi incident na uglu Birčaninove i Svetozara Markovića, u nedelju 28. septembra oko 11.15, pokazao se kao mnogo važniji od događaja dana, Parade ponosa, koja je počela sat i nešto kasnije. To spada u onu staru novinarsku: vest je kad čovek ujede psa. Značaj tog incidenta sadržan je u činjenici da su se dohvatili pripadnici Žandarmerije s jedne i brat Aleksandra Vučića sa svojim obezbeđenjem s druge strane. Do toga nije smelo da dođe, samo da su se svi pridržavali pravila službe i normalnog postupka. Ovako se sve svodi na "porodicu" koju premijer ionako pominje svako malo
"Apelacioni tužilac u Novom Sadu je održao sastanak i tražio od kolega tužilaca po subordinaciji da advokate koji se pozivaju kao branioci po službenoj dužnosti i odbiju da postupaju pozivajući se na protest advokata, budu privedeni i da im bude određen pritvor"
Krmaneći između ozbiljnosti i fenseraja, intelektualnih pomodnosti i sjajnog, katarzičnog teatra, Bitef je ostvario solidan domet, što je verovatno najviše čemu imamo pravo da se nadamo
Niti godinu dana nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zorice Jovanović državni organi ne samo da nisu ustanovili tačan broj roditelja koji traže istinu o svojoj deci nestaloj iz porodilišta već se nisu potrudili da donesu poseban zakon pomoću koga bi se napokon moglo doći do istine
Možda će zvučati preterano, ali stvar baš i nije pod kontrolom. Nije najveći problem slobodnog tumačenja "BusPlusa" to što je u maju ove godine kupljeno tri puta manje karata nego u maju 2012. godine, već to što je za nepune tri godine u sistemu gradskog prevoza povređeno 136 zaposlenih, od kojih je osmoro zadobilo teže telesne povrede
Publika, iako već iskusna u konzumiranju fingirane stvarnosti s dna kace, opet nije sigurna šta je tu režirano, a šta stvarnost. Jedva da neko i stigne da pročita da je broj vozila GSP-a na beogradskim ulicama smanjen za deset odsto, ili da načuje nešto o najavljenim štrajkovima prosvetara, partijskom zapošljavanju, konačnom dogovoru o smanjenju penzija
Kompletna vlada u stavu voljno saslušala Premijera, a ondak zajedno sa njim odgledala kompletan Vitezović+Ajdačić Umetnički program. Premijeru svi dali aplauz, svi zaslužuju visoku ocenu, ali najbolje – Vulin mu ni prići, magistar Velimir načisto podbacio – za još jednu disertaciju, aplaudiro ministar dr Stefanović
"Već posle par meseci kampanje ‘Kada voziš, parkiraj telefon!’ pokazali su se rezultati – znatno se smanjio broj vozača koji su nepropisno upotrebljavali mobilni telefon tokom vožnje. Ovo je jedna od retkih kampanja koje nisu dobile nijedan negativan komentar, ni od stručne ni od šire javnosti"
Nakon nasilnih usledili su relativno mirni protesti Albanaca zbog doživotnih zatvorskih kazni izrečenih njihovim sunarodnicima koji su ubili petoricu Makedonaca pre više od dve godine. Sve to pokazuje koliko je krhak međuetnički mir u Makedoniji
"Na veliko zadovoljstvo nas iz Komesarijata, ljudi koji traže azil na teritoriji Srbije su za vreme poplava po prvi put predstavljeni kao neko ko u Srbiji čini dobro. Ja se nadam da će ovaj gest tražilaca azila doprineti da ih lokalno stanovništvo ne posmatra kao silovatelje i lopove jer oni to nikako nisu. Naprotiv"
Stiven Sigal, Sava centar, 24. VI;
Bili Ajdol, Kalemegdan, 26. VI
Uz ljubazno sasluživanje Mila Đukanovića obavešteni smo da je danas vreme kao 2003. i da se valja plašiti najgoreg. Premijer Vučić i predsednik Nikolić razvikali su se o vezama narko-barona sa policijom; Darko Šarić ukazao je na svog "generala Papaju", a ministar unutrašnjih poslova dr Stefanović požalio se da je sumnja u njegov doktorat kod Megamiće napad na reformu policije koju on samo što nije počeo da sprovodi; rutinska kuknjava policijskih sindikata proglašena je za "napad na državu". Vučić je onda posmenjivao vrh MUP-a, a jedini zadovoljan u svemu tome ostaje Darko Šarić
Jedna od prvih stranica koje su "nestale" je obaveštenje gradonačelnika Siniše Malog, sa zvaničnog sajta Grada Beograda. Radilo se o molbi građanima Obrenovca da ne napuštaju svoje domove. Sajt Peščanik.net oboren je pošto je objavio tekst u kojem se ukazuje na ozbiljne indicije da je deo doktorata ministra Nebojše Stefanovića plagijat. Tokom vanredne situacije organizacija Share Defence sistematski je pratila i prikupljala tekstove koji su mogli biti prepoznati kao sporni, i to odmah po objavljivanju
Primerke doktorata ministra unutrašnjih poslova ne poseduju ni Narodna, ni Univerzitetska biblioteka, već samo biblioteka Megatrend univerziteta. Ispostavlja se, naime, da za privatne univerzitete uopšte ne važe pravila koja važe za državne i da oni funkcionišu kao paralelni svet
Da li danas u Srbiji imamo posla sa cenzurom? Pa, kao što reče premijer Vučić, teško da mogu da nam dokažu. Ipak, danas u Srbiji nesumnjivo imamo uklonjene tekstove, onesposobljene sajtove, uhapšene i privedene pojedince, smenjene urednike, zastrašene novinare i sve druge aktere na javnoj sceni. Možda to nije cenzura u klasičnom shvatanju tog pojma, ali nešto jako loše i opasno svakako jeste
Kako se od banalne kafanske tuče može doći do mračne zavere usmerene protiv premijera i države, do korumpiranih najviših funkcionera policije u službi misterioznih i anonimnih mafijaških gazda i šta je u svemu tome donekle nejasno
Džaba nam zakoni, ako ih se ne pridržavamo. Da jesmo, još ranije bi bile preduzete preventivne mere protiv elementarnih nepogoda i razmere ove tragedije bi kud i kamo bile manje
Možda je to zbog i dalje pojačanog adrenalina, ali opšti je utisak, sem kod onih na koje se odnosi, da nadležni nisu bili na visini zadatka, da su, recimo, ozbiljno shvatili upozorenje meteorologa i reagovali onako kako Zakon o vanrednim situacijama nalaže, da bi događaji imali bolji tok. Manje-više na svim punktovima dobrovoljci su bili prinuđeni da se sami organizuju, jer je retko gde – čast izuzecima, bilo nekog koji bi znao da kaže šta konkretno treba da se radi
Iako nije vešt govornik i zato izbegava suočavanja sa političkim protivnicima na televiziji, iako ne poseduje neku naročitu harizmu, iako je beda u Makedoniji sve veća, premijer Nikola Gruevski već osam godina suvereno vlada Makedonijom. Otporan je na optužbe opozicije da manipuliše tragikomičnim izbornim spiskom, da njegov vmro-dpmne zloupotrebljava državnu administraciju i budžetska sredstva, da kupuje glasove i kontroliše medije, da projektuje slike spoljnih i unutrašnjih neprijatelja, da stvara novi nacionalni identitet, da korupcija buja. Gruevski postaje svojevrstan regionalni fenomen
Sukobi koji su kulminirali spaljivanjem ljudi u Domu sindikata u Odesi otkrivaju unutrašnju energiju građanskog rata, narastanje tenzija, erupciju besa, nekontrolisane izlive mržnje i nasilja. Neki kažu da je od rata gori samo građanski rat, a od građanskog rata naleti divljih hordi
Pre nešto više od dvanaest godina napustio nas je poslednji Miloševićev republički ministar unutrašnjih poslova, Vlajko Stojiljković. Njegov prethodnik Zoran Sokolović napustio nas je godinu dana ranije. Obojica su nas napustili svojevoljno i sopstvenom odlukom: pucali su sebi u glavu. Treba li država čija dva uzastopna ministra unutrašnjih poslova pucaju sebi u glavu, a jedan vršilac dužnosti ministra, baš nekako između njih dvojice, bude ubijen u piceriji (počinilac nepoznat) da se malo zabrine?