Koncerti
Poslednji krici iz teretane
Stiven Sigal, Sava centar, 24. VI;
Bili Ajdol, Kalemegdan, 26. VI
Stiven Sigal, Sava centar, 24. VI;
Bili Ajdol, Kalemegdan, 26. VI
Uz ljubazno sasluživanje Mila Đukanovića obavešteni smo da je danas vreme kao 2003. i da se valja plašiti najgoreg. Premijer Vučić i predsednik Nikolić razvikali su se o vezama narko-barona sa policijom; Darko Šarić ukazao je na svog "generala Papaju", a ministar unutrašnjih poslova dr Stefanović požalio se da je sumnja u njegov doktorat kod Megamiće napad na reformu policije koju on samo što nije počeo da sprovodi; rutinska kuknjava policijskih sindikata proglašena je za "napad na državu". Vučić je onda posmenjivao vrh MUP-a, a jedini zadovoljan u svemu tome ostaje Darko Šarić
Jedna od prvih stranica koje su "nestale" je obaveštenje gradonačelnika Siniše Malog, sa zvaničnog sajta Grada Beograda. Radilo se o molbi građanima Obrenovca da ne napuštaju svoje domove. Sajt Peščanik.net oboren je pošto je objavio tekst u kojem se ukazuje na ozbiljne indicije da je deo doktorata ministra Nebojše Stefanovića plagijat. Tokom vanredne situacije organizacija Share Defence sistematski je pratila i prikupljala tekstove koji su mogli biti prepoznati kao sporni, i to odmah po objavljivanju
Primerke doktorata ministra unutrašnjih poslova ne poseduju ni Narodna, ni Univerzitetska biblioteka, već samo biblioteka Megatrend univerziteta. Ispostavlja se, naime, da za privatne univerzitete uopšte ne važe pravila koja važe za državne i da oni funkcionišu kao paralelni svet
Da li danas u Srbiji imamo posla sa cenzurom? Pa, kao što reče premijer Vučić, teško da mogu da nam dokažu. Ipak, danas u Srbiji nesumnjivo imamo uklonjene tekstove, onesposobljene sajtove, uhapšene i privedene pojedince, smenjene urednike, zastrašene novinare i sve druge aktere na javnoj sceni. Možda to nije cenzura u klasičnom shvatanju tog pojma, ali nešto jako loše i opasno svakako jeste
Kako se od banalne kafanske tuče može doći do mračne zavere usmerene protiv premijera i države, do korumpiranih najviših funkcionera policije u službi misterioznih i anonimnih mafijaških gazda i šta je u svemu tome donekle nejasno
Džaba nam zakoni, ako ih se ne pridržavamo. Da jesmo, još ranije bi bile preduzete preventivne mere protiv elementarnih nepogoda i razmere ove tragedije bi kud i kamo bile manje
Možda je to zbog i dalje pojačanog adrenalina, ali opšti je utisak, sem kod onih na koje se odnosi, da nadležni nisu bili na visini zadatka, da su, recimo, ozbiljno shvatili upozorenje meteorologa i reagovali onako kako Zakon o vanrednim situacijama nalaže, da bi događaji imali bolji tok. Manje-više na svim punktovima dobrovoljci su bili prinuđeni da se sami organizuju, jer je retko gde – čast izuzecima, bilo nekog koji bi znao da kaže šta konkretno treba da se radi
Iako nije vešt govornik i zato izbegava suočavanja sa političkim protivnicima na televiziji, iako ne poseduje neku naročitu harizmu, iako je beda u Makedoniji sve veća, premijer Nikola Gruevski već osam godina suvereno vlada Makedonijom. Otporan je na optužbe opozicije da manipuliše tragikomičnim izbornim spiskom, da njegov vmro-dpmne zloupotrebljava državnu administraciju i budžetska sredstva, da kupuje glasove i kontroliše medije, da projektuje slike spoljnih i unutrašnjih neprijatelja, da stvara novi nacionalni identitet, da korupcija buja. Gruevski postaje svojevrstan regionalni fenomen
Sukobi koji su kulminirali spaljivanjem ljudi u Domu sindikata u Odesi otkrivaju unutrašnju energiju građanskog rata, narastanje tenzija, erupciju besa, nekontrolisane izlive mržnje i nasilja. Neki kažu da je od rata gori samo građanski rat, a od građanskog rata naleti divljih hordi
Pre nešto više od dvanaest godina napustio nas je poslednji Miloševićev republički ministar unutrašnjih poslova, Vlajko Stojiljković. Njegov prethodnik Zoran Sokolović napustio nas je godinu dana ranije. Obojica su nas napustili svojevoljno i sopstvenom odlukom: pucali su sebi u glavu. Treba li država čija dva uzastopna ministra unutrašnjih poslova pucaju sebi u glavu, a jedan vršilac dužnosti ministra, baš nekako između njih dvojice, bude ubijen u piceriji (počinilac nepoznat) da se malo zabrine?
Priča o Radetu Rakonjcu ubijenom 2. aprila u Beogradu priča je o najpoznatijem srpskom paravojnom komandantu, ikoni podzemlja i njegovoj privatnoj armiji; o osvedočenim kriminalacima, ratnim profiterima i ljudima svojevremeno hipnotisanim ratnom propagandom. Priča je to krvavija i mračnija od poslednjeg obračuna kriminalnih klanova
Od novembarskog "curenja" do martovskih hapšenja: da li je reč o obračunu sa korupcijom ili o kozmetičkom "brisanju" palih i prilično onemoćalih
Ekipa "Vremena" posetila je Banju Koviljaču, dve i po godine nakon protesta nezadovoljstva lokalnih meštana zbog ogromnog broja tražilaca azila u njihovom mestu
Silni milioni evra sasvim su sigurno čvrsta tačka u optužnicama: o tom novcu Šarić nekonzistentno priča, kako o onom što ga priznaje tako i o milionima za koje kaže da ih je zatajio od "drugova iz CK" – ma šta mu to značilo
Građanima Srbije se plasira da prava i autentična moć ne leži u zakonima i institucijama, već da je imaju oni koji su u stanju da od bilo koga za dan naprave superheroja ili najgoreg kriminalca – sve u zavisnosti od toga kakvi su njihovi trenutni interesi. Svako od nas samo za dan može da bude zaodenut u odelo heroja ili da bude izvrgnut ruglu kao "antiheroj nacije"
Pojavila se ideja o opštoj amnestiji za sve zablude i zločine i ko će se usprotiviti ideji da su Sloba i Mira sve to pobili, a da oni, korisnici tog ubilačkog režima, nemaju veze s tim
Kako je zamenik direktora BIA sebi mogao da dozvoli da ga uhvate kako sedi sa licem osumnjičenim za traženje i primanje mita, da zatim pristane na poligrafsko ispitivanje kod konkurencije, pa onda na njemu padne? Svačega smo se nagledali u našoj državnoj bezbednosti, ali ovo je nezapamćen slučaj
Niko od onih koji misle da ga dobro poznaju ne isključuje da bi Vučić mogao da odluči da napravi vladu samo od naprednjaka, tj. koalicije oko SNS-a i eventualno pojedinaca koji nisu ni u jednoj političkoj partiji, ili su u strankama koje nisu prešle cenzus, jer ga, kako reče jedan bliski mu saradnik, "posebno nerviraju priče kako je njegova otvorenost prema svima u stvari strah da preuzme odgovornost"
Aleksandar Vučić kaže da je Darko Šarić osetio da je lociran i pritešnjen; možda i jeste. Može se takođe pretpostaviti da su njegovi latinoamerički poslovni partneri osetili izvesni svrab zbog njegove slabe bezbednosne kulture, a oni nisu poznati po sentimentalnosti. Ako je tako, onda ne bi bilo čudno da je Darko Šarić zaključio da je bolje biti živ u Ustaničkoj ulici nego mrtav u nekoj Bogoti ili Kaliju. A koliko para je ostalo u štekovima – nećemo saznati nikada, pogotovo ako je nekima bio ostao dužan
Četiri meseca od paljenja baraka i protesta protiv smeštaja tražilaca azila u barake na obodu Obrenovca, ekipa nedeljnika "Vreme" posetila je hotel "Obrenovac", jedan od novih privremenih centara za smeštaj tražilaca azila u Srbiji
Razvoj afere oko uloge Branka Lazarevića, bivšeg šefa kabineta ministra unutrašnjih poslova i trenutnog otpravnika poslova Ambasade Srbije u Atini, u obaveštavanju narko-barona Darka Šarića o policijskim akcijama prema njemu postaje veoma zanimljiv. Naizgled, sve se odvija po proceduri
Propustio sam priliku da čujem dva kratka pitanja Vučićevog izbornog štaba i dam lični doprinos istraživačkom novinarstvu. Ali, stvar je zbilja za razmišljanje. Ne moje, koliko za razmišljanje Tomislava Nikolića. Vodi li Vučić ličnu, predsedničku ili parlamentarnu kampanju?
Kako niko nije očekivao da će u Jaruzi biti bilo kakvog dostojanstva, jednostavno nije se računalo na izbornu pacifikaciju "desnih infantilaca", svečanost u Marićevića jaruzi je ignorisana kako od raznih Vladinih biroa tako i od pripadajućih medija. Šteta, dan je bio lep
Slučaj cenzure satiričnog klipa o Aleksandru Vučiću indikativan je za to kakva nas kampanja čeka. Dalje, slučaj Srđana Miletića pokazuje da mi ovde više nemamo posla sa, za izborne kampanje tipičnim, pritiskom vlasti na medije, nego i sa pritiskom na pojedince, građane koji ne participiraju aktivno u političkom životu. Nije potrebna velika pamet da se zaključi koliko je to opasno
Od 1990. do danas najmanje trideset očigledno političkih ubistava u Srbiji ostalo je nerasvetljeno i – zaboravljeno. Očekivanja da će sada preporođeni Legija Ulemek (na slici) tu nešto pomoći svojim budućim iskazima donekle su preterana. Pre svega, jedva da više ikoga – osim porodica žrtava – to uopšte zanima; decenije su prošle, a vlast bi najviše volela da se te priče zaborave. Naime, mnogo je njih koji radije ne bi da se to sada otvara