
Portret savremenika – Kristofer Hil, novi ambasador SAD u Srbiji
Robusniji kadar na Dedinju
Hoće li Hil, kada dođe u Srbiju, doneti neku promenu ili samo izazivati (pod)sećanja
Hoće li Hil, kada dođe u Srbiju, doneti neku promenu ili samo izazivati (pod)sećanja
Pošto sebe vidi kao izumitelja, Željko Mitrović staje rame uz rame milijarderima poput Džefa Bezosa, Ilona Maska ili Ričarda Brensona, koji razvijaju svoje svemirske programe. Fazon je da se leti u kosmos, pa onda Mitrović može da parira lebdenjem iznad Šimanovaca
Kada se u podaničko moralisanje uvede "Vučićev račun" na koji tobože jedu i piju neki stari ljudi koji su odslužili ceo svoj radni vek, onda regresiramo ispod istorijskog nivoa shvatanja mesta i uloge feudalnog gospodara
Malte Hervig: Majstor svitanja. Peter Handke, biografija prevela s nemačkog Meral Tarar Tutuš; Laguna 2021.
U našoj politici životna sredina i zaštita životne sredine nisu prioritet, što se najbolje vidi u budžetu, ali i kada se sluša ono šta naši donosioci odluka govore. O zagađenju vazduha pričamo kada ne možemo da otvorimo prozor, o vodi kada skoro da je nema. A u međuvremenu zaboravljamo da prerađujemo manje od 10 odsto otpadnih voda. Niko ne misli o zaštiti vazduha, vode i zemljišta na integralan način, već vlada princip "nije moja nadležnost"
"Danas imamo duplo više akreditovanih programa u visokom obrazovanju nego 2012. kada ih je već bilo previše, a s druge strane, smanjio se broj dece koja se rađaju. Svaka beba ima unapred dva mesta rezervisana za upis na fakultet. A kada imate u vidu broj onih koji izlaze iz srednjeg obrazovanja a mogu da studiraju, otprilike svako od njih imaće na raspolaganju oko 3,5 mesta. Ta visokoobrazovna hipertrofija rezultat je, naravno, profitnog interesa visokoškolskih ustanova, a ne potrebe društva"
Ako sutra neko bude pitao Vladimira Đukanovića šta je u životu radio osim odbrane ratnih zločinaca i pokušaja da bude doktor nauka i direktor Lutrije Srbije, moći će da kaže kako je jedini uspeo da kao advokat dovede svog klijenta Predraga Koluviju pred kamere i dâ mu mogućnost da se uživo "brani". U tom je dobio i dalekometnu podršku Aleksandra Vučića iz Dubaija
Prošle sedmice su se u Budimpešti sastali bećari, odnosno oni strani državnici koje Viktor Orban na dubokoj periferiji desnog esktremizma još uvek može da izvede na binu, među njima i Aleksandar Vučić. Ostali u Evropi su sa gađenjem okretali glavu na drugu stranu u stilu koleginice Maje iz Zagreba koja je napisala: "Koji vi bal vampira imate danas tamo… Čitam izjave i citate govora, pa se štipam… još samo da se počnu dizati i pjevati Tomorrow belongs to me… i eto ti kabarea"
S obzirom da su kustoski posao radili umetnici kojima ovo nije primarno zanimanje, možemo reći da i nisu uradili tako loš posao. Unatoč svim zamerkama i lutanjima koja su najvidljivija u kompleksno postavljenom zadatku, izložba je vredna naše pažnje
Krizni štab je dužan u svakom smislu, pa tako i moralnom, da se javnosti najzad obrati, da objasni zašto je do ovakvih razmera epidemije kod nas došlo i šta je učinjeno da do toga ne dođe. I kako i šta raditi nadalje
"Šta mladi misle o ovom režimu, najbolje pokazuje to što svake godine ogroman broj njih ode iz Srbije. To nije samo demografski gubitak, već i gubitak izuzetno važne socijalne, političke i kulturne energije. Cilj je da svi ovi mladi ljudi koji ‘glasaju s pasošima’ na graničnim prelazima, počnu da ‘glasaju s ličnim kartama’ na biračkim mestima. Ali, za to je neophodno pronaći prave teme i pravi način komunikacije"
O Sutorini, nekadašnjoj "otomanskoj obali" u Boki gde je sramota bila da deca čak i leti idu golišava, o hrabroj borbi i pogibiji pet Danica i dva balkona kuće Ive Andrića sa kojih slavni nobelovac danas ne bi prepoznao vidik o kojem je ushićeno pisao
Da li će Memorijalni centar Jasenovac čiju su izgradnju najavili Vučić i Dodik biti u službi odavanja pošte žrtvama, istorijskog pamćenja, nauke i otkrivanja istine, ili mesto za okupljanje nacionalističkih hodočasnika i potkosurivanje neraščišćenih računa sa Hrvatima, sve u duhu "srpskog sveta" koji bi trebalo da se okreće oko aktuelnog predsednika Srbije
Možda nije videla drugi izbor, možda nije umela bolje, tek Angela Merkel je protežirala Aleksandra Vučića kao svog najboljeg đaka iako nije naučio nemački, što joj je obećao. Oproštajna poseta Beogradu nosila je u sebi mnogo simbolike, a malo suštine. Kada se podvuče crta, bilans kancelarke u regionu teško da zaslužuje prelaznu ocenu
Ne mogu vam ih preporučiti za gledanje, ali dozvolite sebi nekoliko minuta, naročito u dobrom društvu, može da bude super zezanje
"Ono što je blizu realnosti jeste da je predsednik razgovarao sa licima koja su prisluškivana, da teme nisu bile vezane za fudbalsku igru, ali jesu za lica koja se motaju oko stadiona, a povereno im je fizičko sprovođenje političkih naređenja. U trenutku kad bilo ko od aktera "padne" iz razloga koje vlast ne kontroliše ili to čini samo delimično – kao što je to slučaj sa Jovanjicom, Belivukom ili Nebojšom Stefanovićem – otkriva se afera, redovno je obelodanjuje predsednik i gradi se manje ili više fantastična priča čiji je cilj da se predsednik zaštiti koliko je moguće, na način u koji će najveći broj birača poverovati"
Ovakvo uterivanje patriotizma – i to, u suštini, manje državnog, "ustavnog", po američkom ili francuskom modelu, a više etnički i konfesionalno ekskluzivnog – u i kroz javne institucije, samo je jedan od simptoma neokonzervativnog kulturnog rata
Maske su opasne po zdravlje, vakcina izaziva sterilitet, Bil Gejts je izmislio koronu da bi čipovao čovečanstvo, a u pi-si-ar testovima kriju se opasni mikroorganizmi… Sve ovo je u opticaju od početka pandemije, a sa pojavom vakcina, još je gore. Ono što javnost donedavno nije znala jesu imena ljudi ( na slikama) koji stoje iza ovih teorija zavera, ali i koliko su se obogatili na industriji laži i manipulacijama ljudskim strahom za zdravlje i život
Kako je u Splitu "zaražen 101 Dalmatinac", šta se posle ponoći dešava na plaži Bačvice i zašto ni spomenik Franji Tuđmanu na Rivi više nije bezbedan
Znamo da nas Dragan J. Vučićević i slični iz okruženja Aleksandra Vučića – ali i on sam – stalno časte neistinama, poluistinama i lažima. U devet godina na vlasti, zatrovali su javno mnenje Srbije toliko da je ono danas gotovo nevidljivo od taloga i smeća nagomilanih laži, uvreda i podmetanja
Iz prethodnih iskustava, jasno je da režim "zna posao" i da posle svakog masovnog antivladinog protesta izlazi kao pobednik, sve jači i osioniji, i sve manje spreman na bilo kakav ozbiljan dijalog. Građani, opet, posle njih bivaju sve bezvoljniji
Svi su uvek pričali o miru, kakav bi svet trebalo da bude, da bi ljudi trebalo da žive u miru, ali šta sad? Niko se ne oglašava, čak ni ti silni selebritiji po svetu koji uvek pričaju o miru. Kako mogu to da rade? Kako mogu samo da gledaju ljude koji umiru u Avganistanu? Kako je moguće samo ćutati i posmatrati tako nešto, posmatrati toliko dece, njihovih roditelja kako umiru, napuštaju svoje domove, zaista uplašeni?
Iako svaka od njih na svom posebnom putu, države nastale raspadom SFRJ streme ka evrointegracijama i pripadnosti zapadnom svetu. Čak i ako bi uspele da se integrišu, one koje nisu postale članice Evropske unije, a ni one koje već jesu (Slovenija i Hrvatska), čini se da nisu dostigle evropske standarde u punom obimu i na način da su prevaziđeni problemi iz prošlosti. Sve to trpi običan čovek – građanin
"Misija demografa je da širi istinu o procesima u stanovništvu, da se ne lamentira nad stanjem, pronalaze krivci za nedovoljno obnavljanje i da se razume da Srbija deli sudbinu većine zemalja evropskog kontinenta"
Kada se ima u vidu da na istoku i zapadu Partizanovog stadiona ima dosta gledalaca i navijača koji su van navijačkih/huliganskih grupa, koji žive normalnim i mirnim životom, ne pripadaju nijednoj bandi, nisu ni reketaši ni narko-dileri, moguće je poverovati da je došlo vreme da se vlast posredno s njima obračuna pokrivajući svoje delovanje borbom protiv nasilja na tribinama
"Bojsovo izlaganje pratili su gosti iz inostranstva, Zagreba, Ljubljane i drugih mesta, a iz Beograda manji broj umetnika i prijatelja. Jedan umetnik mi je rekao: ‘Došao sam do SKC-a, ali za inat nisam ušao, sedeo sam na stepenicama’"