Izjava nedelje
„Trebalo je ovako – jedna treća strana bi tu bila umešana, a mesto bi bilo bilo gde.“
Daut Dauti, portparol kosovske vlade, kao primedbu na predlog za susret premijera srpske i kosovske vlade ("B92")
Daut Dauti, portparol kosovske vlade, kao primedbu na predlog za susret premijera srpske i kosovske vlade ("B92")
Od devetog Samita nesvrstanih zemalja 1989. godine do danas, Beograd nije bio domaćin toliko velikog i važnog skupa kao što je godišnja skupština Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD)
Branislav Maričić, instruktor pamćenja i učenja u školi za razvoj intelektualnih veština koja organizuje tečajeve brzog čitanja, savršenog pamćenja, kreativnog učenja i strategijskog mišljenja. ("Glas")
Za svedoka tog vremena biramo neobičnu ličnost: Đorđe Lobačev, Rus, rođen u Skadru 1909, gde mu je otac bio ruski carski vicekonzul; krstio ga vojvoda grahovski i zetski knez Dimitrije Petrović Njegoš; detinjstvo i ranu mladost proveo je u Novom Sadu; diplomirao je Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu; bio ilustrator "Politike", nacrtao je prvog srpskog strip junaka. Od oktobra 1944. do maja 1945. bio je prevodilac u štabu general-lajtanta Vladimira Ivanoviča Ždanova i s Crvenom armijom išao do Beča. Po zakonu iz 1946, izabrao je sovjetsko državljanstvo, a ostao da živi u Beogradu. (Jedan član PK Srbije, možda Pribićević, tada je rekao: "Mislim da onaj koji danas ne bi hteo da postane sovjetski građanin, ne bi mogao da bude ni jugoslovenski građanin.") U vreme Informbiroa prognan u Rumuniju, gde je crtao političku karikaturu u nedeljnom listu Kominforma "Za trajni mir i međunarodnu saradnju". Tek posle Staljinove smrti odlazi u Rusiju, jer ranije nije smeo, živeo je u Sankt Peterburgu, gde je nacrtao prvi sovjetski strip. Povremeno dolazi u Beograd posle 1964, gde je 1997. štampana knjiga njegovih sećanja Kad se Volga ulivala u Savu. Iz te knjige biramo nekoliko detalja – zato što opisuju kako je oslobađan deo grada u kome se nalazi naša redakcija i zato što lapidarno, a plastično i upečatljivo osvetljavaju mešavinu straha i egzaltacije, kovitlac Oslobođenja, kad "seku šumu, a iverje leti"
Prošlo je petnaest uglavnom mučnih sezona otkad je Arsen Dedić, najvažniji kantautor jugoslovenskog prostora, poslednji put nastupao u Srbiji. Sledeće nedelje će u Beogradu nastupiti bar dve večeri, i to u dvorani Doma sindikata, gde je pre četiri decenije održao svoj prvi solistički koncert, i u Novom Sadu. Ovo što sledi je pregled Dedićeve karijere u poslednjih petnaest godina
Ja pišem o svojim osećanjima, košmarima, snovima, o svojim prvim borama, o ožiljcima koji zarastaju na svima nama, a da ih nikada niko ne leči, o svojim razočarenjima i promašenim iluzijama