
Mediji
»Sarapin problem« u »Vremenu«
Poznati politički tok-šou održan u prostorijama UNS-a, uz direktan prenos na internetu
Poznati politički tok-šou održan u prostorijama UNS-a, uz direktan prenos na internetu
Mi, u stvari, moramo da budemo jako zahvalni gospodinu Nikoli Selakoviću: mi ga zovemo Nikola Ujedinitelj. Zašto: zaista nikad, ne u Srbiji, nego u bivšoj Jugoslaviji u kojoj smo imali 20 i nešto miliona žitelja i, u toj državi, negde između 12.000 i 20.000 advokata, nikada nismo uspeli da imamo skup na kojem bi bilo više od 500 do 600 kolega. Na nedavnom kongresu smo imali oko 4500 advokata, sala u Sava centru je do poslednjeg mesta bila ispunjena i potpuno je normalno da je skup toliko visokoobrazovanih ljudi sa položenim pravosudnim ispitom prošao nezapaženo u medijima, s obzirom na to da smo saznali iz izveštaja Evropske komisije da su mediji pod potpunom kontrolom
Stevan Filipović je naizgled "privoleo" Vesnu Pešić na autorefleksiju, ali tako da se, govoreći "o svemu", ne kaže ništa o jedino spornom i jedino važnom
Kroz ono što se dešava sudiji Vladimiru Vučiniću provlači se mnogo toga što karakteriše ne samo pravni sistem u Srbiji, već i trenutno stanje na onome što se zove "javna scena", u bilo kojoj oblasti – medijima, sudstvu, kulturi, politici… To stanje podrazumeva tabloidne hajke, optužbe i presude, provlačenje ljudi kroz blato, uz malo ili nimalo "cehovskih" i drugih reakcija
Dugovečan sam svedok javnog života, posebno medijske scene, i rekao bih da nikad nije bila jadnija, uplašenija i sklonija okretanju ka vetru koji duva iz jednog centra moći. Ne postoji ozbiljna rasprava o pitanjima od opšteg značaja gde bi se sučelila različita mišljenja, a udvorištvo je preraslo granice izdržljivosti
U sandžačkoj prestonici sve je moguće. Na apsurdnoj političkoj pozornici, decenijama su u glavnim ulogama nezamenljivi statisti, što na život gledaju baterijskom lampom iz tamnog vilajeta. Iz mapirane zone sumraka, jer mrak je njihovo sunce, a ideologija koju očajnički nameću klasična je patologija
Brojke su porasle sa manje od 400 tražilaca azila u regionu koliko ih je bilo 2008. na približno 12.000 u 2013. godini. Čini se da se ova tendencija rasta nastavlja i tokom 2014. U periodu januar–avgust 2014, ukupno 8474 lica zatražila su azil u regionu, od kojih 82 odsto u Srbiji
Fragmenti video-snimka Žandarmerije koji su se pojavili u utorak na sajtu "Blica" otvorili su više pitanja nego odgovora oko incidenta od nedelje 28. septembra, kada su se dohvatili žandarmi, Andrej Vučić i vojni policajci. Taj snimak je musav, loše montiran i ne odgovara na ključno pitanje: kako je incident započeo. Zato, međutim, otvara neka druga pitanja
Nepotrebni i blesavi incident na uglu Birčaninove i Svetozara Markovića, u nedelju 28. septembra oko 11.15, pokazao se kao mnogo važniji od događaja dana, Parade ponosa, koja je počela sat i nešto kasnije. To spada u onu staru novinarsku: vest je kad čovek ujede psa. Značaj tog incidenta sadržan je u činjenici da su se dohvatili pripadnici Žandarmerije s jedne i brat Aleksandra Vučića sa svojim obezbeđenjem s druge strane. Do toga nije smelo da dođe, samo da su se svi pridržavali pravila službe i normalnog postupka. Ovako se sve svodi na "porodicu" koju premijer ionako pominje svako malo
Peti oktobar je posle neprimerenih glorifikacija ostao u raljama nipodaštavanja, obezvređivanja i ismevanja svih onih koji su do tog datuma negirali ono za šta se sada zalažu, ali i onih koji su dugo verovali da je Srbija počela da živi od tog datuma
Legalizacija marihuane u medicinske svrhe u ovdašnjem svetu pre svega je političko pitanje. Oni koji više nemaju šta da izgube i koji u tome vide jedini izlaz, od društva traže samo jedno – da im omogući pravo na taj vid lečenja i da prestane da ih zbog tog izbora tretira kao kriminalce
Mada se uveliko priča o sajber-ratovima Amerike i Kine, Irana i Izraela, Rusije protiv Estonije i Gruzije, nijedna dosadašnja aktivnost na mreži ne uklapa se u definiciju rata po Klauzevicu: ne postoji element sile, spremnost jedne strane da svoju volju silom nametne drugoj, niti su definisani jasni politički ciljevi. Uz to, nema dokaza da je na elektronskom bojnom polju izgubljen makar jedan ljudski život. Ipak, posledice bitaka u virtuelnom prostoru mogu biti i ovakve: "Svetla se gase, voda prestaje da teče, vozovi iskaču iz šina, banke ostaju bez podataka, avioni padaju sa neba, ulicom vlada rulja, ljudi ginu dok identitet napadača ostaje misterija"
Ko je bio Goran Obradović Suša, kako je delovao njegov klan, s kim je sve sarađivao i kako je završio čovek koga se decenijama plašio čitav grad
Niti godinu dana nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Zorice Jovanović državni organi ne samo da nisu ustanovili tačan broj roditelja koji traže istinu o svojoj deci nestaloj iz porodilišta već se nisu potrudili da donesu poseban zakon pomoću koga bi se napokon moglo doći do istine
Male nacije mogu samo udruživanjem da ostvare svoje interese. Neke svoje interese mogu da dovedu bliže ostvarenju. Ako nema udruživanja, onda su balkanske države ono što su sada. To su u ovom trenutku potpuno nemoćne tvorevine gde nacionalizam deluje karikaturalno. Ta disproporcija između realne političke moći i zablude o nacionalnoj veličini toliko je ogromna da zaprepašćuje, zasmejava i na kraju dovodi do suza
Učesnici zavera nedorasli poslu u koji se upuštaju uvek me podsete na rečenicu kojom Miki Rork odvraća od zločina Vilijama Harta u filmu Body Heat. "Svaki put kad planiraš zločin, imaš pedeset načina da ga zajebeš. Ako predvidiš dvadeset pet, ti si genije. A ti nisi genije." U knjizi Treći metak, kojom autorski tandem Nikola Vrzić – Milan Veruović pokušava da podgreje stare teorije zavere i možda da plasira neku novu, ovo odsustvo genijalnosti izbija iz svakog reda
Poslednje što je trebalo i inače neuralgičnoj teritoriji kakav je Sandžak bila je prošlonedeljna skandalozna priredba muftije Zukorlića, sa uniformisanim ljudima u stroju i formaciji. Vreme je da se konačno upitamo ko je taj muftija i čijim interesima služi
"Meni je bilo važno da u filmu bude ispričana iskrena priča o društvenim otpadnicima, navijačima, tinejdžerima kojih se društvo stidi i doživljava ih kao varvare... Da kad izađeš iz bioskopa možeš da kažeš ‘meni se ovo ne sviđa’, ali ne možeš da kažeš ‘to ne postoji i to je ni o čemu’"
Bivši predsednik Srbije se nikada nije pomirio sa statusom gubitnika, nikad nije utišao sopstvenu sujetu i nikad priznao greške koje su ga koštale ozbiljne državničke karijere. Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, Boris Tadić nikada zapravo nije otišao. Iako već dve godine praktično nema nikakvu moć, on je uvek nekako tu, prisutan – s razlogom ili, mnogo češće, bez njega
Prvi put u poslednjih dvadesetak godina, na Konferenciji o Zapadnom Balkanu u Berlinu dogodilo se da su sve zemlje shvatile koliko su, u stvari, ekonomski male kada se posmatraju odvojeno i koliko više vrede i mogu da postignu ako se zajednički pojavljuju kao region. To su najbolje razumele dve najmlađe vlade, srpska i albanska. Dvojica premijera došla su sa konkretnim predlozima koji podrazumevaju regionalnu saradnju i regionalne projekte
I u srpskoj i u hrvatskoj kinematografiji preovlađuje kritika crkve. Ali srpski filmovi ne preispituju religiju, njena pravila ili ponašanje sveštenstva na dublji način, pa je kritika crkve obično usputna. Sa druge strane, hrvatski film mnogo dublje promišlja o tome. Kritikuje se crkvena hijerarhija i ta kritika ima eho u javnosti
Nedavno je u izdanju "Lagune" objavljena knjiga Hirurški precizno Marka Mazetija. U njoj ovaj američki novinar, dopisnik "Njujork tajmsa" i dobitnik Pulicerove nagrade, piše o novoj vrsti rata koji su Sjedinjene Američke Države nakon Jedanaestog septembra pokrenule protiv islamskog ekstremizma u Pakistanu, Avganistanu, Jemenu, Somaliji i drugde, kao i o njegovim posledicama. Na temelju dokumenata i iskaza učesnika i svedoka Mazeti govori o ulozi Pentagona, CIA i Bele kuće u ovom tajnom ratu, o angažmanu privatnih bezbednosnih firmi i vojski, kao i o upotrebi bespilotnih letelica, dronova koji po naredbi izvršavaju ubistva "preko daljinskog upravljača". Uz dozvolu izdavača, prenosimo deo jednog poglavlja iz ove knjige
Objavljivanje nacrta ugovora između Vlade Srbije i Etihad ervejza uzburkalo srpsku političku scenu, ali nije dovelo do onoga što premijer i njegovi saradnici najavljuju mesecima – da će sve biti stavljeno javnosti na uvid
Čini mi se da se ljudi više foliraju, što iz straha, resentimana ili interesa, nego što Vučiću istinski veruju. Jer niko neće za sebe reći: "Ovo čudo će izgleda potrajati, a ja sam jedan bedni kalkulant, kukavica i oportunista, pa zato ćutim i trpim ovu laž, prevaru i iživljavanje."
Megakruzer od 570 miliona dolara, čija je izgradnja trajala deset meseci, nasukan je zbog čiste razonode; dve i po godine vađen je iz mora, uspravljan i odvučen na rezalište, što je koštalo milijardu i po dolara, a trebaće još 22 meseca za njegovo demontiranje, sečenje i reciklažu