
Johan Krojf (1947–2016)
Genije iz Amsterdama
Kada ga je prošle jeseni, na vest da ima rak pluća, jedan novinar upitao nešto o mogućnosti da izgubi tu bitku, Johan je u svom stilu odgovorio: "Na neki način, ja sam besmrtan." Bio je u pravu
Kada ga je prošle jeseni, na vest da ima rak pluća, jedan novinar upitao nešto o mogućnosti da izgubi tu bitku, Johan je u svom stilu odgovorio: "Na neki način, ja sam besmrtan." Bio je u pravu
"Službena levica izdala je svoje ideje. U takvim uslovima stanovništvo se okreće onim snagama koje urlaju o otporu i koriste strah od daljnjeg osiromašenja. Ako levica ne ponudi internacionalistički otpor tržištu, on će se pojaviti u nacionalističkom obliku – ma koliko taj odgovor bio lažan – u šta se onda uklapa i mržnja prema izbeglicama"
Umesto omaža sociologu i pacifisti Bogdanu Deniću (1929-2016) objavljujemo intervju koji je dao Vremenu 2001.
Olivera Milosavljević, doktor istorijskih nauka i docent Filozofskog fakulteta u Beogradu, objavila je u specijalnom tematskom broju lista "Republika" rad "Javna politička delatnost Srpske akademije nauka i umetnosti 1986-1992." čiji su delovi u širokim izvodima objavljeni Dosijeu Vremena broj 247. od 17. jula 1995. U martu 2016, mesecu nekoliko "haških ishoda" i mnogih tragičnih godišnjica, u kojima se pomovo raspravlja o kontroverzama bliske prošlosti, ponovo objavljujemo dajdžest tog teksta
Poslednje decenije XX veka u Srbiji moramo da se sećamo tačno onako kakva je bila, da ne bi podlegli "specijalnoj operaciji" koja je na delu ovih dana: da se Milošević od autokrate prepakuje u "dobrog momka". Tako oni koji su s njim stajali rame uz rame više neće biti loši momci. Oni koji trenutno vladaju Srbijom, žele zaborav i krivo tumačenje prošlosti, jer kad govore o napretku, oporavku, pomirenju, evropskim integracijama, voleli bi da se zaboravi da su nas upravo oni odvukli u suprotnom pravcu: u rat, bedu, glad, u mržnju...
"Kada su ove granice jednom pređene, mi nikada više nećemo ponovo postati jadni pedanti kakvi smo bili."
—Ralf Valdo Emerson
Niti je Srbija Jugoslavija, niti je Aleksandar Vučić novi Tito, koliko god premijer pričao da naša zemlja danas uživa veći ugled u svetu nego onomad. Vučićeva Srbija sa onom Jugoslavijom ima veze taman koliko i sadašnja Libija sa onom iz Gadafijevog vremena. Za tako nešto nisu krivi ni mediji ni oni koji pitaju šta se i zašto zaista u Sabrati desilo pre tri meseca, i šta je tome prethodilo
Iznajmljivanje aviona erbas 330 košta između četiri i pet miliona dolara mesečno, to je 50 miliona godišnje. Dakle, Er Srbija, kompanija koja sada beleži gubitke i dobija ogromne dotacije od države, ulazi u jednu investiciju od 50 miliona. Vi od juna 2016, kada počnu letovi, do juna 2017. morate da imate 50 miliona koje ćete, kao, zaraditi na saobraćaju. Na kom saobraćaju? Već sada se priča o tri godine gubitka. Šta iza toga stoji? Stoji strah da to ipak nije tako povoljan posao, a drugo, niko ne kaže koliki će taj gubitak biti. Ovde stižemo do tehnologije donošenja odluke o saobraćaju preko Atlantika. To vam je kao da pravite novu fabriku, to "zadovoljstvo" košta na trogodišnjem nivou preko 100 miliona. Ko je doneo tu odluku? Gde je doneta ta odluka
"I dalje se nadam da je muzika mlađima jednako važna kao i nama što je bila, jer ja sam onaj isti mali dečak koga je oduševljavala moć muzike da menja ljude na svadbama u mojoj rodnoj Strugi. Moć muzike je uvek ista, kad te pukne neki rif koji u srce dira, nema veze da li ga čuješ preko dizera, slušalica ili razglasa, ona osnovna emocija je uvek tu"
"NATO intervencija 1999. pocepala je i podelila ljude na nekolicinu koja je smatrala da je odluka o intervenciji pametna i da bi i liberali i komunisti trebalo da je podrže, i na većinu koja je smatrala da je intervencija neosnovana, da je ona protiv Srba i Srbije i da Srbija ipak ima pravo na Kosovo. U prvoj grupi bih mogao da nabrojim samo nekoliko imena među kojima sam i ja, a to su Sonja Biserko, Bora Ćosić, moj brat Voja Stojanović, bio je pokojni Srđa Popović, Nataša Kandić, Ivan Čolović, Svetlana Slapšak... Svakako ih ima više hiljada, ali vrlo malo. Na drugoj strani našao se niz uticajnih, uglednih kulturnih i javnih radnika, koji su tokom rata u Bosni bili angažovani na bosanskoj strani. Nakon bombardovanja, oni su zauzeli jaku patriotsku kritičku poziciju. Za nacionaliste to nije neočekivano, taj stav imali su i ranije. Ali kad građanski liberali prestanu da prepoznaju vrednosti koje su do juče zastupali i počnu da brane zločine države samo zato što su njeni podanici, to je teško svariti"
Nakon dve decenije postojanja, Muzej istorije Jugoslavije izložbom o Sokolskom pokretu između dva svetska rata najavljuje početak bavljenja periodom Kraljevine Jugoslavije, kao i buduću stalnu postavku
Aleš Debeljak, najznačajniji slovenački savremeni pesnik, poginuo je u saobraćajnoj nesreći 28. januara ove godine. Bio je i sociolog kulture, univerzitetski profesor, kolumnista i esejista, jedan od vodećih slovenačkih javnih intelektualaca, jedan od retkih koji su još u prvim danima nakon raspada Jugoslavije bez zazora govorili o jugoslovenskoj komponenti sopstvenog identiteta
Bio je hevi metal pre, ali on je uglavnom, kako je rekao Koja, bio "samo glasan"; bio je pank naravno, ali ni približno tako žestok, čak ni brz, čime se inače hvalio. Ramones i Clash su ubrzanje pogurali do maksimuma – Lemi i njegov bend kao da su rekli: "Zajebi to, presporo je"
"Cela ta priča da smo mi korumpirani, nesposobni, nestručni, da ne umemo, apsolutno nije tačna. Mislim da su mnogi ljudi koji pričaju takve priče lobisti multinacionalnih kompanija, zastupaju ovde nečije interese, za to su verovatno plaćeni. Mi smo bili najrazvijenija zemlja jugoistočne, možda i centralne Evrope u nekim segmentima moderne tehnologije, digitalne elektronike. A nije to tako davno bilo. Ako smo mogli tada, zašto ne bismo mogli i sada? I danas su deca pametna, samo što od njihovog školovanja nemamo ništa"
Vojvodina je tokom čitave istorije bila migratorni prostor. Talasi migracija značajno su menjali strukturu, način života i kulturu ovog prostora. Kao izrazito višenacionalna sredina u današnjem obliku nastaje tokom XVIII veka, što je bila posledica doseljavanja Srba u Velikoj seobi 1690, kao i kolonizacije koju je sprovodila austrijska vlast. Migracije nakon Drugog svetskog rata, proterivanje Nemaca i kolonizacija Srba iz Bosne i Hrvatske, a zatim i migracije tokom i nakon raspada Jugoslavije, promenili su strukturu stanovništva Vojvodine, ali je ona i dalje zadržala svoj multietnički karakter. U Vojvodini danas živi nešto manje od dva miliona stanovnika i 26 nacionalnih manjina, a šest jezika ima službeni status – srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski
"Vreme je tada bilo drugačije, nije bilo problema s novcem. Kada vidim da se dogodilo nešto naročito zanimljivo i značajno, i obavestim urednika, mogao je da me odmah tamo i pošalje. Uslovi su bili takvi da su nama novinarima omogućavali da dođemo više do izražaja. Naravno, svi smo imali i značajnu podlogu u obrazovanju."
U trenutku nastanka ovog teksta stiže vest da je Turska, inače članica NATO-a, 24. novembra oborila ruski vojni avion. Dok Ankara navodi da je suhoj 24 povredio turski vazdušni prostor, rusko ministarstvo odbrane tvrdi da je njena kontrola leta u Homsu uočila da su zapravo turski lovci ušli u sirijski vazdušni prostor. Predsednik Rusije Vladimir Putin je izjavio da je to nož u leđa od saučesnika terorista i da će biti posledica po rusko-turske odnose... Može li Srbija biti neutralna ili se mora uhvatiti u ludo kolo
Rođen u Vrgorcu 5. 7. 1891, a umro u Zagrebu, pre tačno šezdeset godina, 12. 11. 1955, Tin Ujević je paradigmatski pesnik jugoslovenske kulture
Propade mi zamysel da Srbija demonstrativno napusti UNESCO, uslovno na dve godine
O partiji koja je izašla iz mene. O komunistima koji su postali nacionalisti. O tome kako sam 9. marta mrzeo i tenkove i demonstrante. O iskonskim strahovima, gađenju, odlasku u Beč, ćupriji u Mostaru i tome da je dom, uprkos svemu, samo jedan, da će ova zemlja postati onakva kakva bi trebalo da bude, kada jednog dana bude podigla spomenik nepoznatom dezerteru iz jugoslovenskih ratova devedesetih godina prošlog veka
Kako je bilo prvih deset godina? Šta je "Vreme" pisalo dok su grmeli topovi, goreli gradovi i vukle se beskrajne kolone izbeglica? A kako je svedočilo o gospodarima ratova i tuđe muke, njihovim interesima i masovnim grobnicama? Na kakav način su ove novine izveštavale o redovima za hleb i mleko, hiperinflaciji, krađama izbora, narodnom buntu i antirežimskim demonstracijama? Kako smo se držali u toku NATO bombardovanja i zbog čega smo uvek uspevali da napravimo razliku između ispravnog i pogrešnog? Ukratko – vreme devedesetih
Mada se kuražio dosetkom da posle "Otpisanih" dolazi "Povratak otpisanih", Dragan Marković je teško podneo odlazak iz NIN-a. Strefio ga je infarkt
Ovo je priča o ženi koju istorija pamti kao Gun Hagberg, Gun Grut i Gun Bergman. U brojnim knjigama i monografijama o Ingmaru Bergmanu, ona obično dobije tek tri ili četiri reference u indeksu. U opširnijim hronologijama života Ive Andrića takođe će da zavredi jednu do dve napomene. Reč je, međutim, o ženi koja je povezala dvojicu velikih umetničkih genija XX stoleća, ženi koja je proživela kratak, ali ostvaren život, ženi bez koje ni Ingmar Bergman ni Ivo Andrić u istoriji ne bi imali mesto kakvo imaju
Slobodan Stojanović je nedugo posle završetka TV serije "Više od igre", emitovane 1977, započeo pisanje scenarija za njen nastavak koji nikad nije realizovan. Radnja nastavka, po Stojanovićevoj zamisli, smeštena je u 1956, petnaest godina nakon ustanka i prvog oslobođenja Gradine septembra 1941. godine, prikazanog u poslednjoj epizodi "Više od igre". Stojanović je napisao ovaj koncept nastavka serije u kome govori šta se u tih petnaest godina desilo s junacima popularne serije
"U pravu je Zoran Milanović, premijer Hrvatske, kad kaže da mi nismo država. Mi smo protektorat"
Kada se pogleda slika današnjeg sveta, preovlađuje osećaj da se ideali o trajnom globalnom miru nisu obistinili. Ipak, dostignuća UN-a u planetarnom razvoju su neosporna. Neprocenjiv je doprinos u dekolonizaciji, iskorenjivanju smrtonosnih bolesti, odbrani ljudskih prava i vladavini zakona
Ludilu očigledno kraja nema. Najnovija slaboumna ideja je rehabilitacija đenerala Milana Nedića, nečijeg omiljenog kvislinga, inače naše narodne sramote. Na stranu pravno pitanje – Nedić nije bio osuđen – ali to ove naše rehabilitatore ionako ne zanima. Istorijska istina ih takođe ne zanima, ali zanima ostale ljude i državljane Srbije, pa ćemo se zato na nju i osvrnuti