Strip
Ljubav bez reči
Strip Okean ljubavi Vilfrida Lupanoa i Gregorija Panačonea nemom naracijom, bez teksta i onomatopeja, pokazuje da odsustvo teksta nije prepreka već prednost
Strip Okean ljubavi Vilfrida Lupanoa i Gregorija Panačonea nemom naracijom, bez teksta i onomatopeja, pokazuje da odsustvo teksta nije prepreka već prednost
Ova vlast zna kako da vlada narodom. Neko nas je dobro prostudirao, psihološki, sociološki, svakako. Neprestano nas plaše da će nam biti gore, da će se, na primer, vratiti "žuti", da će se vratiti neman! I narod poveruje da su ‘žuti’ gori od ovih. Tačno je da su oni pravili svakakve gluposti i greške, ali sve je to manje od grešaka koje pravi sadašnja vlast. A narod je lako zastrašiti, zato što pamti sankcije, nemaštinu, rat i bombardovanje. Takav narod kaže: dobar nam je ovaj, ne spava, stigne svud, zna engleski, ima i indeks, bolje da ja ćutim da ne bude gore od ovoga
Politička ofanziva desnice u Indoneziji, nasilni antikomunistički mitinzi i napadi na aktiviste za ljudska prava nastavljaju se punom snagom nakon godišnjice političkog genocida od pre pet decenija
Nacionalni kongres KP Kine uvrstio je "istorijsku misao" predsednika Si Đinpinga o "socijalizmu sa kineskim karakteristikama" u statut partije i stavio ga tako u istu ravan sa Mao Cedungom
Sve u filmu je odlično. No, bez dobrog scenarija, uz hiljadu produkcionih i autorskih napora, film, nažalost, nikada ne može biti remek-delo
"Daj bože da naša koza uhvati vuka" (gruzijska poslovica)
Kazuo Išiguro, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za književnost, očima njegovog srpskog izdavača
U najnovijem masakru u SAD penzioner Stiven Padok je ubio 59 ljudi. Sa sobom je imao 22 komada poluautomatskog oružja koje je legalno kupio. Još se puške nisu bile ohladile, a već se povela diskusija o tumačenju Drugog amandmana američkog Ustava koji dozvoljava da se pojedinci naoružavaju. Kao i posle svake slične tragedije i bez izgleda da se nešto promeni
Kavandoli i njegova čuvena La Linea na radovima svetskih i naših strip crtača okosnica su pančevačkog Nova festivala
Slavko Goldštajn je prepoznao isključivost i netrpeljivost kao osobine koje vode ka bezosećajnosti za patnje drugih i ka zlu koje je sam iskusio. Kao da se ceo život držao načela koje mu je u svom poslednjem pismu iz ustaškog zatvora napisao njegov otac, pisma koje će čudnom igrom slučaja Slavko ipak dobiti, ali 64 godine nakon što je pisano: "Bolje je trpjeti nepravdu nego je činiti!"