
Pozorište
Nepodnošljivo prisustvo neispunjenih želja
Tenesi Vilijems: Tramvaj zvani želja, režija Jug Đorđević, Narodno pozorište Sombor
Tenesi Vilijems: Tramvaj zvani želja, režija Jug Đorđević, Narodno pozorište Sombor
Njegova filmografija i teatarski opus ostaju naša zajednička kultura sećanja, pa je tako i ovaj lament tek nešto više nego pokušaj da Borisa Komnenića ne svedemo na Bolji život, jer svih prethodnih trideset godina nipošto nije bilo tako
"Po pravilu, srpski udžbenici predstavljaju Srbe isključivo kao žrtve, srpske težnje i akcije kao legitimne, prećutkuju stradanja druge strane, a albanski udžbenici imaju isti narativ sa obrnutim predznakom. Vekovi zajedničkog života i mnoštvo pozitivnih primera se izostavljaju. Rezultat je da danas mlađe generacije Srba i Albanaca ne znaju ništa jedne o drugima, vide se međusobno kao neprijatelji i apsolutno im je nezamislivo da smo, zapravo, oduvek živeli zajedno, uz to vekovima i u istoj državi, bila to Vizantija, kraljevina Nemanjića, Osmansko carstvo ili Jugoslavija"
"Ne može da se promeni Srbija a da svi ostanemo nepromenjeni. Da bi se Srbija promenila, svako od nas mora pomalo da se promeni – u svom pristupu problemima, u svom mentalitetu, u svojim radnim navikama. Jer, Srbija, to je zbir svih nas" – Zoran Đinđić
I pored toga što je najdugovečniji gradonačelnik Balaševićevog grada, što ne silazi sa lokalnih ekrana i novinskih stubaca, što se visoko vinuo u političkom životu zemlje, Vučević i dalje odaje utisak čoveka koji se na tom mestu našao sasvim slučajno. Kao da je neko organizovao katastrofalno loš kasting i izabrao potpuno pogrešnog glumca za glavnu ulogu
Pretpostavljajući da su oba igrača makar prosečni šahisti, partija se može poprilično precizno rekonstruisati. Naravno da su manje varijacije moguće (u redosledu poteza), ali one nisu toliko bitne za odnos snaga do devetog poteza kada Aleksandar Vučić pravi veliku rokadu https://twitter.com/mladenme/status/1367578065044348930
U Srbiji nema mnogo specijalista-snajperista koji bi pristali da rade za kriminalne krugove, sve su to bivši vojnici i policajci, koji imaju neki kodeks. Da neko živi u okolini Beograda i počini ubistvo snajperom, odmah bi sebi natovario sve službe na vrat
Zašto su građani morali sklanjati decu od televizora? U kakvu poziciju je dospeo Nebojša Stefanović posle hapšenja svog kuma Gorana Papića, bivšeg zamenika načelnika SBPOK-a? Šta su visoki policijski funkcioneri tražili u stenogramima prisluškivanih razgovora Aleksandra Vučića i članova njegove porodice sa "bezbednosno interesantnim osobama"? Zbog čega istaknuti naprednjaci govore o zaveri unutar svojih redova protiv predsednika Republike? I kakve će političke posledice imati borba protiv organizovanog kriminala
Ako na jezik gledamo kao na oruđe ostvarivanja političko-identitarnih projekata i fantazama, onda je svaku proizvoljnost moguće legitimisati ukoliko iza nje stane dovoljno jaka sila
Verujem da policajci koji su prisluškivali Predsednika nisu prošli poligraf, ali su ga oni prisluškivali po nečijem naređenju, pismenom ili usmenom, sumnjam da je nekom tek tako dunulo da prisluškuje Vučića. Umesto da se kaže ko, po već ustaljenom principu šokiramo gledaoce – ovog puta leševima
"Želim da poručim svoj deci da razmišljaju, posebno deci koja osećaju da su različita i drugačija od ostalih, koja se uvek ne uklapaju u sredinu ili na neki način bivaju odbačena. U redu je ne biti kao drugi. Nastavite da verujete u sebe. Meni se to isplatilo, uprkos svemu" – Zlatan Ibrahimović
Vakcine imamo, ali krivu zaražavanja nikako da zaravnamo. Godinu dana proveli smo u anksioznosti i strahu, a mnogi su bez nekoga ostali… Kraj još nije na vidiku, prete novim merama. Predsednik se ne menja, za razliku od virusa koji uporno mutira
Svi se u martu sete tragičnog ubistva Zorana Đinđića i haške smrti Slobodana Miloševića, analiziraju se njihove politike, postupci, ideologije i modeli vlasti, zapravo u pokušaju da se razume ovo u čemu sad živimo: despotija azijskog porekla upakovana u nekakav EU marketing. To je ta hobotnica koja je usisala sve moguće ideologije i modele vlasti, napravljen je jedan politički smuti i više se i ne zna šta je Miloševićev a šta Đinđićev legat
Ozbiljno bih se zapitao gde to fundamentalno grešim ako sam dospeo dotle da u poređenju s mojim idejama čak i one Gorana Vesića deluju kao primeri prosvećenosti
Američka meka moć je oštećena ali ne i uništena, Rusija i Kina su pale na rang-listi, a Nemačka i Japan preuzimaju primat. Po potencijalu za rast ističu se Japan i zemlje BRIKS-a. Dok Evropljane javnost ne vidi među prvih deset perspektivnih nacija, evropski liberali u kovid konfuziji čekaju "američku konjicu"
Na dvodnevnoj regionalnoj konferenciji "Javni servis, nasleđe i budućnost" govorilo se o poverenju građana u medijske javne servise, o njihovoj ulozi u celoživotnom obrazovanju i o javnom servisu kao kreatoru i arhivu naše kulture
Deveti mart je bilo gubljenje nevinosti – ona tačka posle koje više nema nazad. Zemlja se nakon toga raspala u moru krvi, a mi smo preko noći odrasli znajući da više ništa neće biti isto. Posle se desio Vukovar, zatim Sarajevo, onda Srebrenica, Oluja, Kosovo i bombardovanje
Zašto predsednik Srbije po prvi put kriminalizuje ljude iz svojih struktura? Na koji je to način povezano sa fotografijama Danila Vučića? Zbog čega nijedna naprednjačka frakcija ne sme dominirati nad ostalima? Kako je politički interes pretegao nad ličnom odanošću? I šta se svim time dobija
Saslušavanje Slaviše Kokeze i Dijane Hrkalović danima je tema broj jedan u tabloidima i na televizijskim stanicama pod kontrolom vlasti. Sve dok se informacije sa saslušanja prvo pojavljuju kod medijskih jataka predsednika Srbije pa tek onda kod tužioca, teško da iko ikoga može da ubedi kako se radi o nekoj ozbiljnoj istrazi. U ovom podzemnom naprednjačkom ratu, gde svi pomno prate raspored figura, uz misteriozno ćutanje Nebojše Stefanovića, posebno je interesantno da se Aleksandar Vučić prvenstveno oslanja na kadar prebegao iz Demokratske stranke
Četiri filma snimljena tokom pandemijskog "lokdauna" koji su se, sa raznolikim uspehom, othrvali naizgled nesavladivim ograničenjima
Đorđe Pisarev: Velika očekivanja, režija Dušan Mamula, Srpsko narodno pozorište; Saša Radonjić: Čaj sa Kublaj-kanom, adaptacija i dramaturgija Aleksandar Milosavljević, produkcija "Upalimo reflektore", podrška Bitef teatar
"Miša Vasić me je jednog dana, početkom 1990. godine, obavestio da se osniva prvi privatni nedeljnik u Jugoslaviji i da bi bilo lepo da se pridružim. Rekla sam dobro, dobro, ali prvo idem Transsibirskom železnicom u Kinu, gde sam ostala dva meseca"
"Juna 1968. sve je počelo od incidenta u studentskoj menzi na Novom Beogradu, Devetog marta okidač je bio jedan glupavo osion TV Dnevnik, 1996-97. bahatost u pokušaju da se prikrije krađa na lokalnim izborima, a Petog oktobra drzak zahtev za drugim krugom izgubljenih izbora. Tu lekciju Vučić je naučio bolje nego Sociologiju sporta (iz koje ima čistu desetku), što se vidi po tome kako prikoči na vreme čim namiriše opasnost od ‘ulice’. Tako je bilo jula prošle godine kada je u roku od 15 minuta povukao odluku da zatvori studentske domove ili nedavno kad se odustalo od likvidacije studentskih poliklinika. Nešto slično se dogodilo i posle Balaševićeve smrti, kad se neustrašivi predsednik ućutao kao miš jer se setio svoje izjave o ‘jeftinoj fukari’, posle koje bi paradiranje saučešćem moglo da razjari iskreno ožalošćene ljude na ulicama"