Poslednje što je trebalo i inače neuralgičnoj teritoriji kakav je Sandžak bila je prošlonedeljna skandalozna priredba muftije Zukorlića, sa uniformisanim ljudima u stroju i formaciji. Vreme je da se konačno upitamo ko je taj muftija i čijim interesima služi
Administrativni problemi među državama administrativno se i rešavaju, a ne sumanutom izgradnjom suvišnih objekata o našem trošku
"Najbolniji problem su spora ekshumacija i identifikacija nestalih lica. Nedopustivo je da se u Hrvatskoj poslije 19 godina još uvijek nalazi 16 lokacija nastalih asanacijom terena poslije operacija ’Bljesak’ i ’Oluja’ tokom kojih je zakopano 238 žrtava"
O problemima i pitanjima povratka u Hrvatsku za "Vreme" piše Mirela Stanić Popović, predstavnica Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje Republike Hrvatske
"Da bi povratak bio održiv, povratniku je potrebno da ga lokalna zajednica prihvati. Može država da se deklariše kao ambijent u kome nema nikakvih prepreka, ali ako naši povratnici u Lapcu, na Baniji, Kordunu nemaju posao i školu za dete, ako nemaju pristup javnim službama, ambulantu ni autobus da odu da najbližeg mesta, onda nema ni uslova za održivi povratak"
Loša beskonačnost: sporovi oko humanitarnog konvoja, parade u Kijevu i u Odesi i "marš zarobljenika" u Donjecku. Na Saur Mogili štrči još samo noga bronzanog crvenoarmejca iz Otadžbinskog rata, a ofanzivama i kontraofanzivama na obe strane kraja nema, baš kao što se ni nakon razgovora u Minsku prošlog utorka o "miru u Evropi" ne nazire kraj rata
Razlika između Norveške i nas je jasna kao dan: tamo je porotnik istog trenutka kad je izneo svoje privatno mišljenje o slučaju Brejvik isključen iz odlučivanja, a tamošnjem ministru nije na pamet palo da koketira sa smrtnom kaznom. Kod nas dr Stefanović kao javna ličnost i ministar može i da se populistički trese, i da za smrtnom kaznom pati i čak je, na neki način, i priziva u pravnom sistemu Srbije
S proleća prošle godine u Americi je objavljena knjiga Marka Tompsona Birth Certificate, s podnaslovom The Story of Danilo Kiš. "Vreme" je o njoj opširno pisalo u dva navrata (brojevi 1162 i 1179). Prevod ove knjige, najkompletnije do sada napisane biografije Danila Kiša, pod naslovom Izvod iz knjige rođenih u toku ovog meseca objaviće beogradska izdavačka kuća "Clio". Knjigu je sa engleskog preveo Muharem Bazdulj. Uz saglasnost izdavača, u ovom broju "Vremena" prenosimo jedno poglavlje iz Tompsonove knjige, u kojem autor, između ostalog, piše o svojoj poseti Kerkabarabašu, selu u kojem je porodica Kiš provela najveći deo Drugog svetskog rata
"U dokumentima koja su okvir za rešavanje pitanja interno raseljenih jasno je rečeno da je jedan od ključnih principa da se odluka o integraciji ili preseljenju na neko drugo mesto, zato što nije postojala mogućnost povratka, nikako ne sme smatrati odricanjem od povratka jednog dana, kada se za to budu stvorili uslovi. To je ključno, ljudima se mora stvoriti mogućnost. Tek kada bude stvorena ta mogućnost, i oni mogu ravnopravno da odlučuju o varijanti A ili B, možemo govoriti o tome da neko ne želi da se vrati"
Dana 21. januara 2014. godine otpočeo je proces pregovora o pristupanju Republike Srbije Evropskoj uniji. Kao rezultat toga, srpsko društvo će u znatnoj meri biti izmenjeno, dok će građani steći niz novih prava i obaveza. Upravo zbog toga je potrebno učiniti ovaj proces javnim i otvorenim za građane. Samo na taj način proces pregovora će dobiti istinski legitimitet i postati vlasništvo svih građana
Od dvanaestog juna do trinaestog jula ove godine u Brazilu je održano dvadeseto po redu Svetsko prvenstvo u fudbalu. Bilo je to prvenstvo na kome su učestvovali svi dosadašnji svetski prvaci, prvenstvo na kome je branilac titule ispao već u grupnoj fazi, prvenstvo koje je, nakon istorijske pobede nad domaćinom u polufinalu, osvojila Nemačka
U Vukovaru je na snazi potpuna segregacija. Nevidljiva granica deli kafiće na hrvatske i srpske, "branitelji" se ne mešaju sa pripadnicima "agresorskog naroda". Najgore je, međutim, što se srpska i hrvatska deca razdvajaju još od obdaništa, što u školu idu u različitim smenama, uče samo o sebi, a ne o drugima. Čak je i dvorište jednog vrtića razdvojeno žicom, a po nepisanom pravilu hrvatska i srpska deca ne igraju se u istom pesku. Do sada su propali pokušaji da se osnuje nova, zajednička škola. O svemu tome se u ostatku Hrvatske malo zna i čini se da nikoga ne zanima kakav to zalog za budućnost ostavljamo
