Najveći problem je napravio taj nepredvidivi i divlji Dunav koji je decenijama meandrirao i menjao davne granice, što nikoga nije zanimalo dok smo bili jedna država
Suočavanje sa prošlošću, nesuglasice oko poimanja vojne operacije "Oluja", današnji položaj Srba u Hrvatskoj, kultura sećanja, mogućnost pomirenja i povratak izbeglica neke su od tema o kojima je bilo reči na tribini koju su povodom 20 godina od operacije "Oluja" 3. avgusta organizovali nedeljnik "Vreme" i Forum ZFD. O ovim i drugim pitanjima razgovarali su prof. dr Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Dejan Jović, osnivačica i voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič, profesor i jedan od osnivača Srpskog demokratskog foruma Petar Lađević i gradonačelnik Knina za vreme vojne operacije "Oluja" Drago Kovačević. Tribinu je moderirao Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
Napuštene, porušene kuće. Rojevi muva. Slatkasto lepljiv miris, poput krvi. Tragovi koje za sobom ostavljaju ljudi koji panično beže. Gledam neke ljude u zelenoj odeći kako na prikolice tovare frižidere i mašine za pranje veša i pitam se da li su to vojnici, pljačkaši ili meštani koji s pravom iz svojih kuća iznose vredne stvari
Kad nacionalistička ili neka druga malograđanska sebičnost postane mera stvari po kojoj se svi ravnaju, demokratija postaje agens sopstvenog obesmišljavanja
"Oluja" nije nikakva "briljantna vojna operacija", već onaj mučki, završni udarac odavno oborenom protivniku. Ako se već i mora obeležavati reintegracija bivše Krajine u Hrvatsku iz godine u godinu, vojna parada na dvadesetogodišnjicu drugačije se ne može razumeti osim kao još jedna bahata i izazivačka legalizacija etničkog čišćenja. To ne može da promeni ni sav doprinos Vučića, Nikolića, Dačića i svih ostalih iz aktuelne vlasti u Beogradu tragediji srpskog naroda u Hrvatskoj
"Kad je Siriza došla na vlast, a posebno nakon referenduma, čini mi se da je globalna levica masturbirala i uživala, najčešće sa sigurne distance, u pobedama Sirize. A čim nije doživela orgazam, levica je za impotenciju optužila Ciprasa umesto da je razloge i za Sirizine neuspehe detektovala kod sebe same"
"Emocije i simboli se koriste kao politički kapital. Bio sam prošle godine u Kninu. Milanović je pričao i nije se mogao čuti od zvižduka. A on je pričao o Tuđmanu, borbi protiv vanjskih okupatora, ali džaba. Mogao je reći ‘Za dom spremni’, oni bi i dalje tako glasno zviždali. Meni se čini da ova proslava Oluje nije toliko uperena protiv Srba, već je stvar unutarnjeg političkog obračuna. To je najprije sukob o tome ko će ispasti veći nacionalista"
Domaća javnost često zaboravlja na važnost članstva Srbije u Ujedinjenim nacijama, i opšti je utisak da u društvu vlada uverenje kako velike globalne strategije malo toga konkretnog donose nama, sada i ovde. To, međutim, nije tačno
Joža Manolić, tada u svojoj devedeset petoj godini, završio je tek prvu knjigu svojih memoara i upravo ju je izdao. Sledi još jedna – ista tolika, 400 strana – pod naslovom Obavještajni rad i domovina. Čitajući, međutim, ovu prvu knjigu, nekako nam se čini da neke razlike u naslovu jedva da ima. Ako je sledeća knjiga posvećena špijunaži, životnom pozivu Jože Manolića – tek na šta će to ličiti, ako je ova, kao, politička
Kako mi je policijska plavuša uspešno pokvarila dan i kakve to veze ima s "postjugoslovenskim besom"
Ritualni gestovi želje za suočavanjem s prošlošću, kao stazom ka pomirenju, poput odlaska Aleksandra Vučića na komemoraciju srebreničkim žrtvama, pokazuju i drugu stranu medalje oličenu u onim kamenicama kojima je gađan srpski premijer
Većina hrvatskih medija – od HRT-a nadalje, tj. naniže – Dragana Vasiljkovića (na slici) već naziva "ratnim zločincem"; ni "navodnim", ni "optuženim", nego upravo tako. Pretpostavka nevinosti, uostalom, u Hrvatskoj važi samo za njihove "hrvatske vitezove"; kapetan Dragan već se smatra za nespornog, gotovog i spakovanog
