In memoriam
Veljko Kadijević, 1925–2014
Poslednji ministar odbrane SFRJ i načelnik Generalštaba JNA od 1988. do 1992. godine umro je u Moskvi 2. novembra 2014.
Poslednji ministar odbrane SFRJ i načelnik Generalštaba JNA od 1988. do 1992. godine umro je u Moskvi 2. novembra 2014.
Transkript polučasovnog razgovora predsednika Vlade Srbije sa publikom u sali Londonske škole ekonomije i političkih nauka (London’s school of Economics – LSE), u kojem je obuhvaćeno mnogo tema: od medijskih sloboda, cenzure, pitanja restitucije, energetske sigurnosti, smederevske Železare, domaćeg avio-prevoznika, sve do odnosa sa Albanijom, Rusijom i Evropskom unijom, a premijer je ekskluzivno objavio i da novinar Predrag Sarapa prelazi na – Pink televiziju
Aleksandar Tijanić i Srđa Popović umrli su pre tačno godinu dana, u rasponu od jedva dvadeset četiri časa. Ova dva čoveka obeležila su, na različite načine, noviju istoriju Jugoslavije i Srbije, a njihov je odlazak u savremenoj srpskoj javnosti stvorio neuporedivu prazninu. Najbolja ilustracija te praznine jest nivo izgubljenosti i dezorijentisanosti na opozicionoj i aktivističkoj drugosrbijanskoj sceni, odnosno u medijskoj sferi
Naučno ima da obradim sve narode sa kojima sam u danima datim mi na zemlji imao posla, a koji nisu imali ludu sreću i počast da budu Srbi: sledeći biće Nemci, pa Amerikanci, biće i Rusi. Nakonec: zašto se ciklus ne bi završio poglavljem "Srbi i ja"?
I posle vanrednih parlamentarnih izbora "novi hladni rat" oko Ukrajine se nastavlja. Neizvesno je koje će sledeće poteze da povuče veliki istočni ukrajinski poverilac, nervozan zbog naftnog rata, a koje zapadni sponzori "Majdanske revolucije", koji više obećavaju nego što daju. Ko će i sa kime da obrazuje vladu u Kijevu čini se kao sporedno pitanje, dok Moskva optužuje Vašington da veštački obara cenu nafte na svetskom tržištu ne bi li uništio rusku privredu
Vratite nam, nama građanima, poslovnu sposobnost i pravo izbora i vratite, tek u drugom redu, advokatima pravo da rade ono što su temeljem Ustava Srbije i zakona ovlašćeni
"Sve što sam izrekao bilo bi dobro da neko sakupi kao Vuk Karadžić, da napravi ‘dajdžest verziju’ i neka se vlada izjasni sa kojim se to delom od onoga što sam govorio ne slaže. Nemam drugi način da odgovorim na te tabloidne i spinovane manipulacije"
Kako je tekao slučaj firme "Asomacum", šta piše u dokumentima, a šta pričaju političari, kako se otvara firma i da li je moguće otvoriti je pomoću falsifikovanih isprava
Možete li zamisliti da Srbi na stadionu u Tirani dronom pronesu zastavu Srbije ili neke Velike Srbije? Veliki je Gospod Bog koji nas trpi nepravedne! Ne može se biti Njemu Samom blizak, veran, ako se drugom čini ono što ne prihvatamo da se učini nama. Pri posmatranju utakmice sam osetio žal i sreću što nisam takav i što tome, jasno je, sa svojom porodicom nikada neću pripadati, jer Sami Bog nam jeste preči
Dok se Aleksandar Vučić ponaša u skladu sa interesima Zapada u regionu, nikoga nije briga što sužava demokratiju i medijske slobode prema sopstvenim potrebama. Dok se srpski vođa ka spolja ponaša kao "najevropljanin", tolerisaće se njegov azijski san o prosperitetu bez demokratije u Srbiji. Da bi se razumelo čemu Vučić teži i odnos Zapada prema njemu, treba baciti pogled na Ruandu, Izrael, Singapur ili Mjanmar, američke miljenike u Africi i Aziji i njihov politički marketing
Zašto evri iz naših deviznih rezervi nisu konvertovani u dolare kada je pre dve godine započeo rast američke valute; kako se izgubilo na zlatu i kakve veze sa svim tim imaju enormne plate u NBS-u
Nakon "slučaja Sanader", "slučaj Bandić" je najteži u novijoj hrvatskoj političkoj istoriji. Oba slučaja govore o karakteru države i društva nastalih nakon osamostaljenja 1990. godine
Najpametnijim se pokazao onaj mlađani i kratkoveki ministar finansija, Lazar Krstić, koji je pravovremeno, sa sve saradnicima, digao sidro i napustio brod koji je bušan sa svih strana, ostavivši na cedilu kapetana "mekog srca" da zapuši rupe
Zašto je ritual uterivanja straha izveden baš u Vojvodini koja pokušava da očuva upravo međunacionalnu "građansku toleranciju"
O tome zašto je policija sedela skrštenih ruku posle prvih napada na lokale Albanaca, da li nije opremljena, da li je tek tako inertna, ili ima neki dalji i dublji razlog, za sada ostaje da se čita između redova. Pa, kako ko pročita
Mi, u stvari, moramo da budemo jako zahvalni gospodinu Nikoli Selakoviću: mi ga zovemo Nikola Ujedinitelj. Zašto: zaista nikad, ne u Srbiji, nego u bivšoj Jugoslaviji u kojoj smo imali 20 i nešto miliona žitelja i, u toj državi, negde između 12.000 i 20.000 advokata, nikada nismo uspeli da imamo skup na kojem bi bilo više od 500 do 600 kolega. Na nedavnom kongresu smo imali oko 4500 advokata, sala u Sava centru je do poslednjeg mesta bila ispunjena i potpuno je normalno da je skup toliko visokoobrazovanih ljudi sa položenim pravosudnim ispitom prošao nezapaženo u medijima, s obzirom na to da smo saznali iz izveštaja Evropske komisije da su mediji pod potpunom kontrolom
Srbija ne treba previše da se obazire na pozive EU koja insistira da "pokažemo solidarnost i ne zauzimamo pozicije evropskih proizvođača na ruskom tržištu". Naprotiv, ja sam ubeđen da je što tešnja privredna saradnja sa Rusijom u najboljem interesu Srbije
U Africi već mesecima divlja epidemija ebole, najsmrtonosnija do sada. U međuvremenu su evidentirane i prve žrtve van Crnog kontinenta. Na račun Svetske zdravstvene organizacije pale su optužbe da je odreagovala kasno. Da li bi stvari isto ovako izgledale da je epidemija buknula u nekoj od razvijenijih zemalja sveta
Kroz ono što se dešava sudiji Vladimiru Vučiniću provlači se mnogo toga što karakteriše ne samo pravni sistem u Srbiji, već i trenutno stanje na onome što se zove "javna scena", u bilo kojoj oblasti – medijima, sudstvu, kulturi, politici… To stanje podrazumeva tabloidne hajke, optužbe i presude, provlačenje ljudi kroz blato, uz malo ili nimalo "cehovskih" i drugih reakcija
O poseti FIC-a Evropskoj komisiji, o investicionoj klimi u Srbiji, otvaranju Poglavlja 32 o finansijskoj kontroli i o politici subvencionisanja
U sandžačkoj prestonici sve je moguće. Na apsurdnoj političkoj pozornici, decenijama su u glavnim ulogama nezamenljivi statisti, što na život gledaju baterijskom lampom iz tamnog vilajeta. Iz mapirane zone sumraka, jer mrak je njihovo sunce, a ideologija koju očajnički nameću klasična je patologija
Počasti javne i zavere tajne: Ubistvo jugoslovenskog kralja u Marselju, koje su njegovi ratni drugovi iz ratova za oslobođenje i ujedinjenje veoma teško podneli, Beograd je dočekao u žalosti, a neki nazivali prvim metkom Drugog svetskog rata
"Mi sada imamo potpuno paradoksalnu situaciju da su antievropejci za Evropsku uniju, da su homofobi za organizovanje Prajda, da su četničke vojvode odjednom za antifašizam evropskog tipa, a ne ovaj naš kvaziantifašizam, koji hoće da izjednači partizanski i četnički pokret. Isti oni koji su godinama govorili o 20. oktobru 1944. kao o okupaciji, sada ga slave"
Na prvomajskim paradama u Jugoslaviji svaka opština, svako preduzeće ili škola hteli su da se pokažu u što boljem svetlu, izmišljali su originalne nošnje, kostime i maske, pravile su se scenografije i koreografije na vozilima koja su defilovala pred partijskim i državnim rukovodstvom. Kolone bi predvodile jedinice Narodne armije. Sredinom šezdesetih godina vojne parade koje su slavile pobedu nad fašizmom su razdvojene od prvomajskih. Poslednja je održana 1985. godine. Marširali su Jugosloveni, čvrstim strojevim korakom u budućnost. Šest godina kasnije počeli su da pucaju jedni na druge
Takozvana supermarket politika "za svakoga ponešto" podrazumeva da tu svako može da napuni svoju korpu želja i potreba. Na jednom su rafu ulice sa imenima Koče Popovića i Peka Dapčevića, na drugom Parada ponosa, na trećem vojna parada
"Ako ostane ovako kao što je sada, na prag EU stići ćemo kao gologuzo pleme bez ijedne duhovne potrebe, sa samo jednom ambicijom: redovnom platicom, što će stranim i domaćim kapitalistima odlično sesti. A pošto pleme slepo obožava poglavicu, sagradiće mu totem sa verno izvajanom zadnjicom koja može da primi bezbroj celivanja odjedared, i to će biti najvažniji kulturni spomenik. Spomenik na našem grobu"