
VREME BR.509 | 5. OKTOBAR 2000.
Srbija u štrajku
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
Uz ambiciju da menja svet, režim se prihvatio i krađe glasova. Posledice hvatanja u krađi su blokade i štrajkovi
Opozicija je stavila niz zamerki na korektnost izbornog postupka, na ponašanje izbornih odbora, stranke na vlasti i državnih organa. „Vreme" objavljuje veći deo „Bele knjige" o izbornim zloupotrebama kako bi one bile izložene sudu javnosti. U redovnom postupku želje opozicije nisu uvažavane i prvi krug izbora proglašen je legitimnim. Neki od pozvanih oglasili su se saopštenjima kojima odbacuju optužbe. Jedno od tih saopštenja organa unutrašnjih poslova, objavljeno je u našem dosijeu. Ne prejudicirajući zaključivanje, „Vreme" ovu faktografiju prenosi sa uverenjem da ona nije dovoljna za osporavanje rezultata izbora, ali sigurno ukazuje na žalosno stanje u kome se nalazi „pravna država" u trenutku kada je preuzima novoizabrana vlast. Možda je to i prvi zadatak budućeg parlamenta – da počne voditi više smisla za poštovanje zakona.
I tamo gde su priznali poraz, kao u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu... socijalisti prazne kase i otimaju lokalne medije. Demonstracije u velikim gradovima sa nesagledivim posledicama
Pojedini krugovi na Zapadu obradovali su se Vučićevom izbornom uspehu više nego sam Vučić
Bežanje od visoke politike i koncentrisanje na poboljšanje uslova života Novobeograđana bili su ključ za uspeh Aleksandra Šapića
Pokazalo se da TV stanice i informativne redakcije imaju favorite među analitičarima, pa ste retko u studiju mogli da čujete disonantne tonove
Mi bismo voleli da izaberemo domaćina koji "pokriva" sve naše rizike. To je neka vrsta braka iz računa, i sve dok u tom braku imamo neke benefite, ili nas "domaćin" uspešno i ubedljivo laže, mnogo bolje od drugih, mi mu verujemo i izbegavamo ono što se zove rizik
"Kao da sam u uspomeni...Iste svlačionice, iste tribine, sve kao nekad", kaže Milenko Materni, jedan od hroničara ovog kultnog beogradskog mesta, inače inženjer komunikacija po struci, večiti Partizanov hokejaš, i uzor po kome je Predrag Miki Manojlović gradio ulogu Mikija Rubiroze u seriji Grlom u jagode. U razgovoru za "Vreme" Materni priča o prošlosti Taša, slavnim danima hokeja u Beogradu, i kakvu su ulogu u njima igrali Dragoslav Šekularac, Braca Petković i Olivera Marković
"Građani na straži", ili posmatračka misija Crta, ustanovili su da je četiri posto izbornih mesta na kojima su uočene grube nepravilnosti "prilično veliki i to je zabrinjavajuća informacija"
U grad je, na belom konju, ujahao "magistar Beli Preletačević", i čuda su se desila. Posle kratke kampanje, direktnog, "do bola", parodiranja Vučića, lista "magistra Belog" je uzela 20 posto glasova, i ugalopirala u budućnost
Žrtve iz Starog sajmišta ili Topovskih šupa, ili, ako mrtvi ne mogu da svedoče, njihova deca, ne treba da imaju posebno pravo da utiču na odluke o tome kakve će memorijalne centre podizati današnji sredovečni Beograđani za XXI vek za svoju decu i unuke. Što se mene tiče, ne treba da budu groblja, već mesta života, pametnog učenja o dobru i zlu, svakako ne mesta na kojima bismo mi, malobrojni, još uvek živi svedoci Vremena zla, jedni drugima plakali na ramenu. Taj stav sam zastupao i na konferenciji o radu memorijalnih centara u Nemačkoj
Britanski časopis "Ekonomist" u septembru prošle godine objavio je tekst o tome šta bi ostatak Evrope mogao da nauči od Španije kada je reč o izbeglicama. Nakon naše kratke posete glavnom gradu ove zemlje, zaključak je – ne mnogo
Kako je nastup jednog nemačkog satiričara naljutio predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana i da li je Angeli Merkel važniji sporazum o zaustavljanju izbegličkog talasa od slobode govora
RIK je dopustio da se falsifikovane izborne liste nađu na glasačkim listićima, predsednik ove komisije je u ostavci, listići će biti sečeni u nekoj privatnoj štampariji u Borči, glasači u dijaspori nemaju gde da glasaju, birački spiskovi su nesređeni
Svakodnevno se susrećemo sa problemima starih ljudi. Na primeru Danske možemo da naučimo kako može da im se pomogne, kako društvo može da ih prihvati. Tu je volonterska pomoć starima sastavni deo života
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
Brižljivo se pazi na prezentaciju čitavog projekta, pa su tako izbledele zastave sa savskog šetališta zamenjene novima. Pravovremeno se popravljaju i gigantski bilbordi koje vetar cepa. Na prilazima gradu auto-putem iz pravca Šida ređaju se oznake "Belgrade Waterfront 10, 7, 5, 3… km", samo što na nultom kilometru gotovo ničega nema
Tokom kampanje, u medijima smo gotovo isključivo pratili promociju lidera i manipulisanje teškom ekonomskom situacijom građana
Udovica čoveka koji je ubijen zato što je pokušao da zaštiti svoje saputnike od zločinaca govori o dugogodišnjoj potrazi za istinom, susretima sa Miloševićem, i zašto Tomo Buzov zaslužuje spomen-ploču
Srpska vlast odlučila se da izađe iz zone zamrznutog konflikta i uz očekivanu dozu medijskog spinovanja mislim da će ubediti narod da je povukla pravi potez. Protesti u Beogradu su slabi i kratkog daha. Srbi na Kosovu već su živeli u nekoj vrsti provizorijuma, sad će morati da se prilagode drugom
Šta sve srpski premijer Aleksandar Vučić može da nauči od nekadašnjeg britanskog kolege Tonija Blera
Ma koliko se opirali vlastitim osudama nasilja i ma koliko nas bolela smrt Brisa Tatona – i ne samo njega u strašnim godinama smrti u Srbiji – mora nas uplašiti ta državna arbitraža u međunarodno važnim slučajevima, u kojima taman i bili sigurni da smo negde pogrešili zato što sasvim opravdano ne volimo huligane, dripce, navijače i barabe, prihvatamo državnu doktrinu o državnom razlogu da – za njih takve – možemo pristati i na nepravično suđenje i osudu
I pored žestoke kampanje provladinih medija da će protesti građanskih organizacija i opozicije ispred makedonske vlade biti nasilni, prošla nedelja protekla je mirno. Vladajuća VMRO-DPMNE odgovorila je sutradan kontramitingom, na kojem je premijer Nikola Gruevski poručio da mu na pamet ne pada da dâ ostavku. Za dva dana centrom Skoplja prodefilovalo je na desetine hiljada međusobno suprotstavljenih građana. Tenzija se ne smanjuje, rasplet tek predstoji. Kao što neko reče: "Ova ne e na arno" (Ovo ne sluti na dobro)
Srbija i BiH su u poslednjih sedam i po godina protraćile više od 47 miliona evra na naknade zbog nekorišćenja kredita za ključne infrastrukturne projekte. Novac nije potrošen na vreme, a građani plaćaju dvostruku cenu: ne dobijaju usluge koje bi trebalo, a zatim i naknade koje banke naplaćuju državama zbog nepravovremenog korišćenja kredita idu na teret poreskih obveznika
Ako neko traži diplomiranog ekonomistu, privatne kompanije vole da uzmu kandidata sa Ekonomskog fakulteta iz Beograda, a državna uprava, razna ministarstva, preko svojih partijsko-rođačkih i ostalih veza, zapošljavaju one sa diplomom privatnih fakulteta. Apsurdna situacija je u tome da se kadar privatnih fakulteta zapošljava u državnoj upravi, a pošto to nije nikakav kadar, onda će i državna uprava da bude takva kakva će da bude