Zoom
Vojska i njena upotreba – Leva, desna po Crvenom trgu
Kad Vučić ne da svog ministra, ne da ni Nikolić svog načelnika. Iza detalja krije se možda najozbiljniji sukob između predsedničke i premijerske vlasti
Kad Vučić ne da svog ministra, ne da ni Nikolić svog načelnika. Iza detalja krije se možda najozbiljniji sukob između predsedničke i premijerske vlasti
Tako to ide kad vlast počne da funkcioniše na način propisan sa Najvišeg Mesta: vičemo, obećavamo, pa onda opet obećavamo u nadi da će se prethodna obećanja zaboraviti
Cinici tvrde da ima simbolike u tome što su ministar inostranih poslova Srbije Ivica Dačić i ministar odbrane Bratislav Gašić 18. marta, samo šest dana pre šesnaeste godišnjice početka bombardovanja SR Jugoslavije, potpisali tokom posete sedišta NATO a u Briselu Individualni partnerski akcioni plan (IPAP) o daljoj saradnji Srbije sa NATO alijansom. Oni koji nisu skloni simbolici kažu da je IPAP vlada Srbije usvojila 20. decembra 2014. godine, da saradnja traje odavno i da je IPAP samo jedan od oblika te saradnje (doduše, najviši oblik), i to u okviru programa Partnerstvo za mir, u kome je Srbija još od 2006. godine, a da Srbija ima brojne bolne godišnjice i bez 24. marta
Ekskluzivne informacije su one koje Vlast ne želi da objavi ili želi da zataška. One "ekskluzivne" vesti koje vam serviraju, od vas prave poslušne izvođače radova političkog marketinga.
Sedam ljudskih života i dragoceni vazduhoplov izgubljeni su u maglovitoj noći između prošlog petka i subote. Tragedije se događaju, statistički su retke, ali i neizbežne. Problem sa ovom tragedijom, međutim, jeste u tome što je izazvala neprilične i povremeno histerične samoodbrambene reakcije pre nego što je bilo kakva zamerka bila upućena. Čovek ne može da se otme utisku da tu nešto nije u redu, psihoanalitičarski rečeno, da je reč o omaškama; običnim jezikom – da je reč o nečistim savestima
Kad je reč o podršci Aleksandru Vučiću, nije ona tolika kako se obično misli. Reč je otprilike o četvrtini punoletnog građanstva. A zašto? Zato što je oko polovine građana razočarano i ne podržava nikoga. Ubijeni su u pojam i još nisu došli u ono stanje razdraženosti kada moraju da se angažuju protiv vlasti. A to će vreme doći, jer autoritarna, a nesposobna vlast nesumnjivo mora naposletku izazvati razjarenost građanstva
"Ja sam izabran za predsednika Vlade dva dana nakon Zoranove sahrane; to je, naravno, mesto broj jedan po moći u Srbiji. Čedomir Jovanović je postao potpredsednik, ali ne i drugi čovek Vlade. Boris Tadić je dobio Ministarstvo odbrane sa kontrolisanim mandatom... Miodrag Kostić je kao tajkun ili bogataš imao i dalje svoju moć, a Dragoljub Marković se nalazio u silaznoj fazi pošto njegov posao nikad nije bio takav da ga može pretvoriti u imperiju. Vladimir Beba Popović zaista nije bio važan u to vreme. Međutim, on se trudio da na svaki način stvori utisak kako je mnogo moćan"
Sasvim je besmisleno pozivanje vlasti na član zakona koji se bavi ovlašćenjima tužilaca, a sve u želji da se zaštitniku građana oduzme pravo kontrole izvršne vlasti i njenih organa. Da tu ima neke loše namere, govori i tajming poturenog argumenta
U najmanju ruku nezgrapni odgovori dva ministra – Stefanovića i Gašića – samo su još više zakomplikovali inače prost problem: kako je i zašto došlo do uličnog incidenta u kome je Žandarmerija tukla dva funkcionerska brata i dva vojna policajca. Pitanja su jednostavna i nema ih mnogo, ali – zbog nečega se Vlada opire jednostavnim odgovorima?
Trebalo je da zaštitnik građana Saša Janković uradi ono što se MUP nije usudio da uradi, pa da se rasplet događaja oko Parade ponosa a na ćošku Birčaninove i Svetozara Markovića pomeri još jedan korak. Zaštitnik je podneo krivičnu prijavu protiv dva pripadnika Vojne policije zbog napada na ovlašćena službena lica u vršenju službe i istovremeno se priključio krivičnoj prijavi MUP-a protiv sedam žandarma, ali samo u segmentu osnovane sumnje da su zloupotrebili sredstva prinude; ne i za napad na vojna službena lica koja je sam prijavio