
Intervju
Nebojša Broćić: Treba pridobiti i one koji se ne osećaju utamničeno
„Za razliku od Nušića, mi iz naše tamnice možemo da izađemo sopstvenom odlukom. Ne moramo da kroz zatvorski prozor posmatramo taj slobodni svet ili svet slobode“
„Za razliku od Nušića, mi iz naše tamnice možemo da izađemo sopstvenom odlukom. Ne moramo da kroz zatvorski prozor posmatramo taj slobodni svet ili svet slobode“
Novinar bi slobodan da upita Tanjug Tačno kolegicu, talasasta kosa na crveni komplet, ima li pitanje za Presednika, a ona odgovori, ne za sada, ako bude prilike...
Magla predstavlja ozbiljan problem za pravljenje satelitskih snimaka, čak i u Londonu gde je magla, kako ministar policije Bratislav Gašić kaže, “350 dana u godini”. Sve i da su uslovi bili idealni, sve i da je nemački satelit bio na mestu ubistva Olivera Ivanovića u pravo vreme, snimak ne bi omogućio da se pozitivno identifikuje počinilac. Reklo bi se da neko objašnjava trenutno stanje stvari dokazima koje nemamo. A nemamo ih zato što ne postoje, niti su ikad postojali
Pitanje ko će ostati i šta će ostati na talasima nacionalne televizije ne spada u prvorazredne brige prosečnog italijanskog građanina. I najgušći mrak se lako podnosi ukoliko se svetlo postepeno smanjuje
Posve prirodno, film se menjao tokom decenija dvadesetog veka, a isto važi i za filmske postere, pa i konzmerizam kao jedan od njihovih zajedničkih imenitelja
Po Netflixu, Kleopatra je bila tamne puti. A po nauci? Da li su stari Egipćani uopšte bili tamnoputi
Željko Mitrović zna šta želi da sačuva u Srbiji i šta želi da promoviše, samo me čudi što u ratu dva operatera i provajdera on predstavlja siguran presek i njegove kanale oba provajdera bez zadrške emituju. Podskup preseka kanala u ponudi SBB-a i Telekoma su uvek Happy i Pink, pa onda Željko možda ima osnovu da sebe smatra neupitnom Elitom
U Valjevo su došli, rekao direktor Hans Kalmbach, jer ima najbolje uslove, i ima sve što im je bilo neophodno, pa je to danas najodrživija lokacija u okviru „Hansgrohe Grupe“
Dve nedelje nakon premijere u Los Anđelesu, u Srbiju stiže najnoviji nastavak filmova o najčuvenijem filmskom arheologu, Indijani Džonsu. Od prvog, prošlo je 42 godine
Šta bi moglo da se desi da banda plaćenika, robijaša i dripaca predvođena Prigožinom zaista preuzme vlast i dočepa se, na primer, atomskog oružja? Da li bi ga valjali po svetu svakome ko debelo plati, ili bi plitka kriminalna pamet dovela do toga da ga upotrebe jer ih neko nije „ispoštovao“? Da li bi sličan scenario nastupio i da se Rusija raspadne?
Posle deset godina pauze, islandski post-rok giganti vraćaju se još jednom svojom velikom apstraktnom pločom, da opišu zlokobno naslućivanje kraja sveta kakvog smo poznavali
Uz jasno poimanje da se ovaj dokumentarac bez daljeg na prvom mestu obraća generacijskim “saborcima”, kao i onima iz mlađih naraštaja koji bi pristupili proučavanju bez ciničnog i navodno dubokoumnijeg otklona, nameće se upečatljiv sud da je ovo tematski film koji je pogodio metu
Činjenica da se slobodna teritorija ne mora omeđiti i definisati ni geografski ni nacionalno, već umetnošću, pokazuje da u Beogradu još postoji iskra slobode, koju smo ove godine videli, čuli i osetili, isključivo uživo, i na festivalu i na ulici tokom protestnih šetnji
U dubokoj starosti završio se život američkog marinca školovanog na Harvardu, koji je u početku radio za Ministarstvo odbrane i korporaciju Rand, bio generalski zet potpuno posvećen hladnoratovskoj borbi; a onda se, rizikujući da ostatak života provede u zatvoru, suočio sa moralnim rizicima i dao novinama Pentagonske papire, koji su 1970. govorili o prikrivanju, neistini i svesnoj laži u korozivnom Vijetnamskom ratu (1954–75), pa do kraja života bio uporni pacifista i uzor mnogim uzbunjivačima, kojima je na kraju života poručio: “Nemojte to činiti u zabludi da ćete imati velike šanse da završite kao Danijel Elsberg...”
“Nisam samo pisac, i mislim da se osećam loše u svojstvu samo pisca, ta egocentričnost počinje s vremenom da me ubija. Jako, jako su mi važne stvari koje radim a koje nisu namenjene samo meni nego drugim ljudima i u tom smislu je čitav moj rad i angažman u “Krokodilu” posvećen tome. Kako i to oduzima jedan veliki deo dana, sve to rezultira time da čitanje koje je realna potreba, počinje da liči na luksuz koji čovek sebi jedva uspeva da priušti. Meni je to jedna od glavnih životnih frustracija”
Kakve veze ima veliki Bekim sa ovim što nam se događa, pita se jedan od autora dokumentarnog filma „Bekim Fehmiu“. Na njegove mejlove nisu odgovorili Vučić, Brnabić, Gojković. Priča i da Beograd godinama unazad nema interesovanja za monografiju o velikom glumcu
Na društvenim mrežama pojavio se novi video snimak kojim se targetiraju srpski glumci i predstavnici opozicije. Optužuju ih da podstiču novu "obojenu revoluciju" koja za cilj ima smenu vlasti
Nebrojeno je primera da su uz pomoć veštačke inteligencije nastale slike, dizajni, fotografije za koje bi malo ko pomislio da nisu prave. Da li su sada na redu u knjige?
U zajedničkom saopštenju navodi se da godinama ukazuju na pogubno delovanje medijskih sadržaja koji promovišu nasilje, šire paniku, dezinformacije, zlonamerne sadržaje i manipulacije, uz ocenu da se takva medijska scena razvila isključivo zbog toga što se zakoni sistematično zaobilaze, a institucije ne reaguju na kršenje važećih zakona i pratećih podzakonskih akata
Porodica poginule Stanike Gligorijević traži pravdu. Za njih ta pravda traje svega dva minuta. Ona dva minuta koji nedostaju na snimku sa naplatne rampe u Doljevcu. A nepravda koju trpi porodica Gligorijević je večna i odavno je postala nasilje
Kako se SNS i predsednik Srbije ponašaju suočeni sa desetinama i desetinama hiljada građana koji svakog petka šetaju? Šta (ni)su shvatili? Kako se nose sa zahtevima protesta? Šta čine i govore u prvim danima juna? I kakvu to reakciju izaziva i tek može da izazove
Helander ovim filmom upečatljivo uspeva ono što baš i nije u potpunosti pošlo za rukom znatno probitačnijem Tarantinu u slučaju njegovih Prokletnika (Inglourious Basterds), praktično iz istog ili makar obližnjeg “sokaka”
Sve što se dešava u Srbiji u meni izaziva različite, često kontradiktorne emocije pa tako i sam treći maj. I tu me uz beskrajnu tugu zbog smrti nevine djece skoro pa istovremeno spopada i bijes što je Srbija odnosno što su ljudi u Srbiji dopustili da ta zemlja 2023. godine bude to što jeste i kakva jeste, što su dopustili da je vode ljudi poput Aleksandra Vučića i da im to bude normalno ili bar prihvatljivo. Beskrajno me ljuti što toliki ljudi nisu htjeli vidjeti kako se to ne može dobro završiti
Ne zavaravajte se da će samo glumci biti medijski linčovani, vlast na isti način percipira “naše” i “njihove” lekare, za koje neće biti mesta u državnim bolnicama, imamo i “naše” i “njihove” prosvetare, koji su nezahvalni i viču “Vučiću, odlazi”, a nikada nisu imali veću platu ni bolje uslove za rad