
Na licu mesta
Nezavisnost, ponos i šverc
Kako i ko živi u Prištini? Kakvi su odnosi Srba i Albanaca na Kosovu? Šta čita, o čemu misli i šta sanja srpska i albanska omladina
Kako i ko živi u Prištini? Kakvi su odnosi Srba i Albanaca na Kosovu? Šta čita, o čemu misli i šta sanja srpska i albanska omladina
Na dan izlaska ovog broja "Vremena", američka grupa Arrested Development nastupa u Rijeci; pre toga svirali su u Ljubljani i Zagrebu, a nakon Rijeke sviraće još u Sarajevu, te u Beogradu (Dom omladine, 11. juna). Posle dvadeset godina postojanja, bend dolazi u širi zavičaj čoveka koji je režirao spot koji ih je proslavio
"Čini mi se da u depresivnim vremenima, a to je blagi eufemizam za ono kroz šta stvarno prolaze ovi krajevi, valja praviti komedije. Da se kroz njih, i pomoću njih, najtočnije može komunicirati i s vremenom i s ljudima. A ja i radim filmove da bih s nekim pričao"
"Ako imate šta da kažete, onda i postojite. Besmislena je bojazan da bi se mogli pretopiti i izgubiti integritet"
Iako je upotreba helikoptera u Libiji kako taktički tako i psihološki mnogo bliža kopnenom ratu nego "video-igrici" odozgo, ona i dalje formalno-pravno spada u vazdušne operacije koje je odobrio Savet bezbednosti UN
Čovek koji se dosad, kao begunac, godinama osvrtao oko sebe proveravajući da li ga je neko možda prepoznao, koji nije mnogo govorio, najednom je dobio priliku da priča o svemu i svačemu. Svemu onome što nije vezano za suštinu, za zločine i Haški tribunal; odatle te silne teme, od one ko je birao Miloševića do brade Brune Vekarića. Najednom je među ljudima koji su ga, kao prvo, nahranili i stavili u ljudske uslove, a kao drugo ga slušaju; dugo ga niko nije tako, pa makar i po službenoj dužnosti, slušao
Predsednik države i vladajuće partije je dobio na vremenu i ostvariće se njegov plan da se republički parlamentarni izbori održe u redovnom roku – april 2012. godine. Do tada, ako misli da pobedi, mora da smisli još par jakih poteza
Kako da se spremite za apokalipsu koja nikako da dođe? Ako vam je dosadilo da čekate, možda i sami nešto možete učiniti. Nedeljnik "Vreme" donosi četiri potencijalna načina da na svoju ruku uništite planetu Zemlju
Tokom teniskog meča, četiri veoma brze kamere snimaju kretanje loptice bez prekida, a veštački inteligentni kompjuterski softver uspeva da je prepozna na snimku kao grupu piksela. Kako je sve to počelo sa Talesom, piramidama i jedrenjacima
Američka televizijska ikona oprostila se od svog auditorijuma sa malih ekrana, ali ostaje u biznisu kao medijski producent. Opra Vinfri je postavila standard šou-programa za američke domaćice – uzbudljiv miks sudbina poznatih i nepoznatih koji su prevazišli neku muku u životu i uticala na živote miliona Amerikanaca
"Mladima ne treba ništa objašnjavati. Jer svako objašnjenje je zapravo krivo. Odnosno, u svim tim objašnjenjima koja oni danas slušaju – a čuju objašnjenja sa srpske strane, objašnjenja sa hrvatske strane, iz Bosne, sa Kosova – svako ima svoju istinu. Čuće taj mladi svijet objašnjenje i od nas defetista, nas disidenata, mirotvoraca i opet je to jedna od istina. Svoju istinu mladi će već pronaći sami, kroz život, muziku, književnost i kroz seks"
"Jalovi snovi o debelom moru"; VREME 1063
"Šta je sreća"; VREME 1063
Naše obrazovanje je nacionalističko, a književnost je glavno oruđe takvog obrazovanja. Ona ima tu "prednost" da je kao umetnost slobodna od naučnog ispitivanja, i da se o njoj, kao, ništa konačno i jasno ne može tvrditi ni zaključiti. Istovremeno, njene teme (jezik, simboli, motivi, fabule) najčešće su vezane za istoriju nacije kojoj pripada
Mlađan Dinkić, lider URS-a, o premijeru Mirku Cvetkoviću. ("Večernje novosti")
Srbiji su neophodna velika ulaganja i fokus na IT kako bi se izdigla iznad evropskog dna na kom se nalazi zajedno sa Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom, Makedonijom, Albanijom i dve članice EU – Rumunijom i Bugarskom. Cilj ne bi trebalo da bude samo puko poboljšavanje poslovanja IT kompanija – ovde se pre svega misli na izgradnju IT infrastrukture koja je nužna za razvoj privrede i podizanje konkurentnosti, kao i priliv investicija. Ipak, dugoročno je možda još važnije i potrebnije povećanje IT pismenosti građana
Na desetogodišnjicu smrti ruskog pesnika Borisa Rižija, u ponedeljak je u Beogradu predstavljena njegova zbirka pesama i prikazan film o njegovom burnom i kratkom životu
Ono što te prvo zapahne sa ovih stranica jeste sam taj jezik: bože, da li je moguće da je iko ikada mogao misliti da se na tom i takvom jeziku može izreći išta što bi imalo smisla
"U ružnoj, nesrećnoj uspomeni – sve je tačno. U lepoj – skoro ništa. Zato ružne guramo i gasimo, a lepe puštamo da se nekontrolisano šire i baškare u svojoj laži i lakirovci. Naša nesreća je što lepih uspomena imamo malo. A i to malo je falsifikat. Kako starimo, podgrevamo se tim romantizovanim istinama i patimo. Plačemo za prošlim vremenima i pokojnim događajima kao da su zaista postojali, kao da su se zaista odigrali"
Kod dobrih glumaca publika sa lakoćom zaboravlja da gleda glumca i zahvaljujući njegovoj veštini stupa u kontakt sa likom. Kod najvećih glumaca, pak, to se preokreće još jednom i uživamo u liku zato što ga tumači baš taj glumac. Sam glumac postaje nosilac značenja u našoj kulturi gledanja filmova. Primer za ovaj fenomen je Hemfri Bogart ili Džek Nikolson. Džoni Dep je najsvežiji primer takvog glumca, a njegov Džek Sperou je jedan od ultimativnih junaka našeg doba
"Ako sad padnem u nesvest", pomislila sam, "pašću tačno preko ove nedužne žene, upropastiću operaciju i karijere svima prisutnima"
Za vreme "novosadske racije" policajci su dolazili i u stan mog strica, gde sam tog janura 1942. godine boravio. Policajci su uglavnom bili učtivi, a žandari ubice. Pitali su ko tu sve živi, pogledali legitimacije, za decu – stričeve sinove i mene – bila je dovoljna đačka knjižica. Kad su drugi put došli, zavirili su i u poneki orman, zahtevali da se skinu koferi i pogledali čega u njima ima, pitali da li u kući ima oružja. To je bilo sve. Na snazi je bila potpuna zabrana kretanja, moja braća i ja pojma nismo imali šta se događa na ulicama Novog Sada. Uveče smo prigušeno slušali Radio London, ali ne zbog vesti, nego zbog džeza