Lični stav
Kako da spasemo Srbiju
PKB ne treba prodavati, već povećavati proizvodnju i sačekati da se pojave strateški partneri sa kojima ćemo zajedno ulagati
PKB ne treba prodavati, već povećavati proizvodnju i sačekati da se pojave strateški partneri sa kojima ćemo zajedno ulagati
Aleksandar Vučić je besmislenom konferencijom za novinare, a povodom opšteg upozorenja zemljama kandidatima za prijem u EU i onima koji tek nameravaju da se pridruže tom društvu lovaca "na suknju Angele Merkel" – pokazao "odlučnost u nemoći".
Dok se u samom centru Prizrena mešaju mirisi roštilja, pečenog kukuruza i čaja, zvuci ezana, kosovskog turbo-folka i DJ-a sa jednog od punktova Dokufesta, zapadne novinarke primećuju da je na ulici nemoguće videti lokalnu devojku bez muške pratnje
"Nama je stvarnost nakon 2000. doslovno pljunula u lice – to se danas jasno vidi. Mi smo tokom devedesetih ulagali sebe, svoje živote, svoj komoditet, da bismo stvorili budućnost koja će biti naklonjena drugačijem senzibilitetu od onog seljačko-palanačkog nadasve destruktivnog nacionalsocijalizma Slobodana Miloševića. Kad ono, desilo se da su nas svi, doslovno svi, neprestano vraćali u devedesete. Najpre desničarsko mračnjaštvo DSS-a, pa ljigavost DS-a, koji je za osam godina vlasti postao moje veliko razočaranje: niko nije odgovorniji za to što danas imamo naprednjake i Vučića na vlasti od DS-a"
Narod kao nekakvu Vladinu reformu više doživljava vatromet smenjivanja direktora po javnim preduzećima ili u vrhu policije, nego što misli da će neko stvarno likvidirati oko 650 preduzeća u društvenoj svojini pa tako "isterati na ulicu desetine hiljada radnika"
U izdanju "Geopoetike" nedavno je objavljena obimna, zanimljiva i temeljno pisana studija Ivane Đurić Paunović posvećena delu američkog pisca Pola Ostera, pod naslovom Čudnoliki svet – Američki hronotopi Pola Ostera. Ivana Đurić Paunović se u svojoj knjizi bavi fenomenom Oster, kao i opsesivnim temama i motivima ovog i kod nas popularnog i rado čitanog pisca, među kojima su Amerika, Bruklin, nasleđe, samoća, slučajnost, otac, film, soba, nestajanje, rukopisi i granica. Uz dozvolu autorke u ovom broju "Vremena" prenosimo odlomak iz ove studije
Za Vladimira Iljiča Lenjina krvoproliće započeto 28. jula 1914. bilo je u dotadašnjoj istoriji najveći imperijalistički obračun oko preraspodele kolonija zarad pljačke i kao takav – apsolutno neprihvatljiv i nepravedan. Međutim, svako pravilo ima izuzetak. Ovde je to slučaj Srbije i Crne Gore; za ove dve države Lenjin je smatrao da vode pravedan, odbrambeni i oslobodilački rat. I bio je u pravu
"Pošto se na ovim prostorima polako razilazi ono što se u vojnoj terminologiji zove ‘magla rata’, postaje očigledno u kojoj meri je zastrašujući ovaj novi pejzaž: ‘okupirane teritorije’ – kako ih zove Džoni Štulić – koje su nastale raspadom Jugoslavije pokazuju sve klasične simptome kolonijalnih oboljenja. Ali, po rubovima te mape dominacije počinju da se pojavljuju i simptomi otpora. Pre svega mislim na generaciju koja je rođena za vreme ili posle raspada Jugoslavije, koja odrasta u kapitalizmu i kojoj je jasno da njihove vlade ne zastupaju interese svog naroda već stranih kompanija. Iz toga će s vremenom izaći jedan novi pucanj ili krik pobune"
"Već desetak godina smo svjedoci međunacionalnog postjugoslavenskoga žrtvoslovnog takmičenja, a motivacija je takmičara posve jednostavna: onaj tko pobijedi imat će, vjeruje se, bolju startnu poziciju u novome sukobu. Zato i izvanjski pritisak na to da se otvoreno prizna ono što se inače potiskuje ima dobrih strane, iako je praćen i s mnogo neugodnih posljedica. Ali to jest u osnovi uvjet za opstanak zdravoga društva"
Do kraja decenije, Evropska komisija će samo u nauku i inovacije praktično uložiti celih deset budžeta Republike Srbije, kroz jedan do sada neviđen program investicija. Šta to zapravo menja
"Aleksandar je Vučić naprosto zbirna imenica za sve političke neprincipijelnosti koje smo, s rijetkim izuzecima, gledali na prostoru bivše Jugoslavije proteklih dvadeset godina. Zašto kao pozorišni redatelj otvaram teme koje su traumatične za društva u kojima radim. Kakav god odnos imao prema tim sredinama, unutar onoga čime se bavim želim dati osobni mali doprinos nastojanjima da se ta društva koliko-toliko poprave. Ili da barem otvore teme koje bi, po mom sudu, bile važne za njihovo ozdravljenje"
Mesec dana nakon izbora za Evropski parlament konačno se nazire ko će biti na čelu Evropske komisije: provereni kadar EU, nosilac liste narodnjačkih partija Žan-Klod Junker. Njegovo postavljenje otkriva sve peripetije briselske politike, jer socijaldemokrate traže protivusluge, Evropski parlament više uticaja, a Britanci se po običaju ljute