33. Kosidba na Rajcu
Tvrda trava pobro
Kosci stigoše gde treba, udariše trubači, kad se to do'vati, primače, pomeša, kolovođa jedan naočit, ko da je predsednik, desnom se drži za gajku na pantalonama...
Kosci stigoše gde treba, udariše trubači, kad se to do'vati, primače, pomeša, kolovođa jedan naočit, ko da je predsednik, desnom se drži za gajku na pantalonama...
Dok su pristizale na rođendan Aleksandra Karađorđevića, zvanice su prolazile kroz počasni stroj pitomaca Vojne akademije čime je, činilo se, ceo događaj imao i državni značaj. Da li rođendan sina/unuka/praunuka... srpskog/jugoslovenskog monarha ima neke veze sa današnjom državom koja je, treba li reći, po državnom ustrojstvu republika
Neki su ocenili da je Đukanović tvrdnjom da je referendum važniji i od evropskih integracija zakoračio na put koji vodi u izolaciju u kojoj se Srbija nalazila deset godina. Crnogorski premijer verovatno se teši činjenicom da su u njegovom slučaju, mnoge prognoze bile katastrofalno pogrešne
Mandat za pregovore sa SCG, Nacionalna strategija za Brisel, crnogorski referendum, žuč u medu, francuski referendum i "vizantinske ponude"
Topos i utopos pravoslavne geopolitičke mašte. Prošla su vremena kada je i kroz srpsku mitologiju prolutao motiv Carstva koje se preselilo na nebo. Srbi su trenutno u fazi prizemljenja i sa neba ne očekuju ništa dobro. Šta je zaista pravoslavna geopolitika
Velika grupa poklonika hevi metal muzike zaposela je plato oko spomenika Svetozaru Miletiću, sedi i leži svuda naokolo. Danas je njihov dan jer u Srbiju dolazi Slejer, istinski kultni ansambl, jedan od rodonačelnika podžanra – spid metala. Negde po podne kiša počinje opet da pada spuštajući dobro raspoloženje na minimum
"Sve te priče o nacionalnoj slobodi i suverenosti obična su obmana. Nitko više nije na ovim teritorijama ni slobodan ni suveren, a u budućnosti će to biti još i manje. Svi ti izginuli ljudi, izgubili su glavu nizašta"
NIS bi trebalo da se dekomponuje u dve firme koje bi dugoročno ostale u državnoj svojini (dva javna preduzeća), u dve firme koje će očigledno prve u privatizaciju (uljne rafinerije) i u akcionarsko društvo, koje će državno vlasništvo napuštati prema modelu i u tempu koji odredi stopostotni akcionar – Republika Srbija
Bivši šef Miloševićeve tajne službe je još 2001. u istrazi priznao brojne detalje o zločinima prethodnog režima, dovoljno da brojne saradnike svog gazde smesti na dugogodišnju robiju. Zašto je Marković ućutkan i kako je trinaest od petnaest njegovih potpisanih izjava nestalo bez traga
Ono što Mesićevu posetu čini drugačijom od svih prethodnih poseta bilo kog državnika "s ovih prostora" jeste činjenica da je prvi put neko s te visine odlučio da se spusti među populaciju o kojoj se stalno u međudržavnim susretima priča, ali apstraktno, kao o duhovima – među Srbe izbegle iz Hrvatske
"Republički nivo je strategijski i oni su veliki mislioci. Sve važno se dešava kod nas, u regionalnim centrima odbrane", kaže za "Vreme" pukovnik Momčilo Jovanović, načelnik Uprave za odbranu Beograda. "Tu mora da postoji red, jer ako nema reda i postupka u delovanju, onda haos prerasta u čudo. To je ono na čemu mi radimo, jer smo u tome najmoćniji"
"Treba biti svjestan da je nostalgija retroaktivna utopija, selektivno-kreativno sjećanje, što znači da je upotrebljiva samo kao književna materija, a ne kao historija. Nostalgija mi je zanimljva kao prinicip narativne organizacije"
Kultura kao najživahniji deo srpskog društva iznedrila je mezimče koje već korača po čitavom regionu. Do polaska u školu moglo bi da bude u elitnom evropskom odeljenju
Izeš autonomiju koju će maltene ukinuti nekoliko nadrndanih prestoničkih činovnika, a da to ne proizvede posledice dramatičnije od verbalnih izliva jeda dvojice-trojice ravničarskih demogubernatora
Kako se dogodilo da pod firmom srpsko-crnogorskog trgovinskog rata državna administracija Srbije, zloupotrebom institucija sistema, lobira na tržištu mineralne vode
Svako ko je priči prišao hladne glave, pa makar bio i najveći protivnik radikala i njihove politike, uvideo bi da u kontekstu nedokazanih optužbi upravo radikali izgledaju kao strana koja se bori za istinu, tj. za svoje pravo da budu nevini dok se ne dokaže suprotno
Vlada Srbije usvojila je Nacionalnu strategiju Srbije za priključenje EU-u koja treba da postane osnov za donošenje nacionalnih programa za sprovođenje temeljnih reformi i usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnim okvirima Evropske unije. Dokument od oko 200 strana, na čijoj je izradi radilo na stotine najuglednijih stručnjaka, usvojen je u trenutku kada se iz Brisela sve češće čuje da će kriterijumi za buduća proširenja biti stroži. Drugu tribinu od ukupno pet tribina koje organizujemo u saradnji sa Fondacijom "Fridrih Ebert", "Vreme" je posvetilo obavezama koje je Vlada Srbije preuzela usvajanjem ovakvog državnog dokumenta i svim teškoćama koje Srbiju čekaju na putu ka EU-u. Na tribini su učestvovali Milica Đilas, koordinatorka izrade Strategije, Miroljub Labus, potpredsednik Vlade Republike Srbije, Gordana Matković, istraživač Centra za liberalno-demokratske studije, i Dušan Lopandić, pomoćnik ministra za ekonomske odnose sa inostranstvom Vlade Republike Srbije. Tribinu je vodila Duška Anastasijević, novinarka nedeljnika "Vreme".
"Da se srpska javnost tada drugačije odnosila prema žrtvama Prvog svetskog rata, istorija Srbije od 1941. godine do poslednje decenije prošlog veka izgledala bi drugačije. Jer, u tom ratu je stradalo 68 odsto aktivne muške snage, deca se nekoliko godina nisu rađala i u Srbiji nije bilo deteta ispod tri godine, 60 godina posle završetka toga rata nije bilo stanovništva koje bi ostarilo"
Srbija nema drugog načina no da prizna sebi poraz i oslobodi se pakla praznog egoizma
Deklarativna Izjava "sveskupštinskog" tipa propala je jer nije ni mogla da uspe, osim po cenu sopstvenog obesmišljavanja, trivijalizacije i utapanja u okeanu opštih mesta
Kako je Srbija dospela u tranzicioni paradoks u kome su oni koji bi trebalo da budu gubitnici tranzicije – i loše partije, i radnici u lošim firmama i državni monopoli koji loše funkcionišu – postali dobitnici