Nuspojave
BS BS, ili: Bacam sistem na kamenje
Teško je zamisliti nešto više, dublje i sveobuhvatnije "sistemsko" od Beogradskog sindikata
Teško je zamisliti nešto više, dublje i sveobuhvatnije "sistemsko" od Beogradskog sindikata
Evropska klima dugotrajne društveno-ekonomske krize, nesigurnosti i nepredvidivosti, egzistencijalna ugroženost i neizvesnost gotovo do savršenstva pogoduju tipu autokratske vladavine koji se može prepoznati kod Aleksandra Vučića. U njegovom se ophođenju i očekivanjima od građana Srbije daju prepoznati karakteristike direktora kakve beogradske ispostave neke multinacionalne korporacije, koji funkcioniše po principu bicikliste, one ispod sebe – gazi, stalnim pretnjama i kritikama "zbog neproduktivnosti i nepostizanja ciljeva" a glava mu je povijena u odbrani od pedaliranja "na spratu iznad", tamo gde su MMF, Svetska banka, briselska i vašingtonska administracija zadužene za region. Moć pedaliranja sokoli u neskrivenom preziranju onih od čijeg mu glasa zavisi novo, četvorogodišnje pedaliranje Srbije
U Srbiji je reč o težnji da se antifašizam isticanjem doprinosa četničkog pokreta učini nacionalnijim, srpskim. Uz to se neretko, putem anti-antifašizma, javljaju pokušaji rehabilitacije čak i otvorenih fašista. Na nekadašnjim i sadašnjim praznicima stare i novih država prelama se isti problem kao i u slučaju udžbenika istorije, ali i dnevno-političkih događaja i, uopšte, svega što ima veze sa prošlošću prema kojoj se proizvoljno određujemo, uzimajući od nje šta nam u kom trenutku odgovara
Premijer kao i uvek deluje zabrinuto. Ovo sa "Šešelj-gromom iz vedra neba" odlično mu ide naruku u pričama kako su izbori "biti ili ne biti" za Srbiju. Kao što je presuda Karadžiću bila važna da Vučić izađe pred narod i kaže da ne dâ Republiku Srpsku, Vučićevi tabloidi oslobađanje Šešelja od svih tačaka optužnice zvanično predstavljaju kao "nož u srce" premijeru Srbije. Vučić pak sa svojim trabantima uverava birače da "nikad nismo bili bliži gubitku izbora", jer "svi mogu da se ujedine protiv nas", pa zato "svi na izbore", pozornost i budnost treba da budu apsolutne i besprekorne "jer đavo ne spava". I zato je i podigao izbore na referendumski nivo "za i protiv Vučića – za i protiv Srbije". I baš svakog će upregnuti u tu zapregu. I Vojislava Šešelja, naravno, njega pre svih. Ono jeste da je prošlo osam godina otkako su Nikolić i Vučić razbili SRS, odneli mandate i birače, napravili svoju stranku a 2012. godine i došli na vlast, ali ovo će biti prvi put da Vučić izlazi na izbore na kojima će biti i fizički prisutan i izborno aktivan Šešelj
Broj izbeglica u Grčkoj za sada se ne smanjuje. Prihvatni centri na otvorenom pretvaraju se u zatvore sa čvrstom gradnjom i stražom. Prezadužena Grčka je prihvatila da za Nemačku i druge zemlje EU radi prljav izbeglički posao u nadi da će Brisel i MMF imati više sluha za još jedan otpis grčkog duga
"Službena levica izdala je svoje ideje. U takvim uslovima stanovništvo se okreće onim snagama koje urlaju o otporu i koriste strah od daljnjeg osiromašenja. Ako levica ne ponudi internacionalistički otpor tržištu, on će se pojaviti u nacionalističkom obliku – ma koliko taj odgovor bio lažan – u šta se onda uklapa i mržnja prema izbeglicama"
Desnopopulistička Alternativa za Nemačku ulazi u još tri pokrajinska parlamenta ubedljivim rezultatima. To je stranka bez programa i bogzna kakvih kadrova, ali se odlučno protivi izbegličkoj politici kancelarke Angele Merkel i potpiruje mržnju protiv muslimana. Time je pogodila raspoloženje mnogih Nemaca koji osećaju da su ih velike stranke ostavile na cedilu
U ružmonovskom smislu, Frano Cetinić je bio čovek anganžmana: učestvovao je u Studentskom pokretu ‘68, bio je svedok događanja oko Korčulanske škole, osnovao je 1989. Jugoslovensko veće evropskog pokreta, štitio pravo anganžmana u svojoj novinarskoj profesiji na Francuskom radiju (RFI), a posebno kao prevodilac Ružmona, Suvarina, Bezansona, Vidal-Nakea, Kastorijadisa, Morisa Žolija..., i kao pisac važne knjige Pozovi NATO radi umorstva, knjige-dnevnika o bombardovanju Srbije povodom koje je trpeo neljudske, nemoralne, neprofesionalne napade, pre svega u Beogradu i Zagrebu, a i u ostalim ludim kućama onog i ovog vremena. Ali uprkos napadima i osporavanjima svim primitivnim i neargumentovanim metodama, on se dosledno držao onoga što je od gorepomenutih mislioca saznao: da se čovek uvek mora braniti osnovnim pravilom da je "istodobno slobodna i odgovorna osoba, ne samo kolektivizirani pojedinac"
Otadžbina je jedan od onih filmova kojima odgovara ona Kafkina fraza o umetničkom delu koje je poput sekire za zamrznuto more u nama
Poslednjeg dana februara, u Hali sportova "Ranko Žeravica" u Novom Beogradu odigrana je košarkaška utakmica između domaćeg Partizana i hrvatske Cedevite. Ubedljivo je pobedio Partizan, oprostivši se od rezultatski loše sezone u Jadranskoj ligi. Da ta utakmica, koja nije imala takmičarskog značaja, postane jedna od gorućih tema srpske politike i medija, pobrinuli su se navijači Partizana, skandirajući premijeru Srbije ono čuveno: "Vučiću, pederu!" Na prvi pogled, to zvuči kao sitnica u režiji navijačke mase, ali prozvanom Aleksandaru Vučiću to je bilo previše
"Kada klubu za koji navijaš ide dobro, lako se preguraju svi problemi – i smanjenje plate, i kvar na kolima, i grip u kući. To se, dakle, ne odnosi samo na aktuelnu vlast nego i na vlastiti život. Ako tvoj klub gubi, prepoznaćeš krivce gde god se okreneš"
Neuspeh opozicije se ne može opravdati malom izlaznošću, niti Vučiću legitimitet mogu umanjiti računice kako je svu vlast jednom čoveku u ruke dala "tek četvrtina biračkog tela Srbije". Ako je Vučić uspeo da izvede svakog svog potencijalnog birača na biralište, zašto to nisu mogli da učine Dragan Đilas, Vojislav Koštunica, Čedomir Jovanović? Međutim, sasvim je drugo pitanje s kakvim ćemo se Aleksandrom Vučićem nadalje susretati u njegovoj apsolutnoj vladavini Srbijom