Lisica i ždral
Novi horizont
Povlačim sve što sam napisao protiv preglasne i preopširne upotrebe mobilnog telefona na jav. mestima: svaki put kad uđem u trolejbus, ja kao ona ministarka kad vidi Miloševića – puno od trolejbusa naučim
Povlačim sve što sam napisao protiv preglasne i preopširne upotrebe mobilnog telefona na jav. mestima: svaki put kad uđem u trolejbus, ja kao ona ministarka kad vidi Miloševića – puno od trolejbusa naučim
Imamo najboljeg i genijalnog premijera, koji niti pije, niti puši, niti kocka, a vredan je ko košnica pčela. Ali, ima jedna od Vuka Karadžića, koji je zabeležio narodnu pamet, koja kaže: Dobar konj ima sto mana, a loš samo jednu, ne valja ničemu!
Premijer je imao alibi. Nije bio u beogradskoj Areni. Dakle, nisu zviždali njemu. Ali zviždali su na pomen njegovog imena. To je još gore
Širok je i preširok dijapazon uvreda, konstrukcija i neistina koje su tokom 2015. bile upućene iz vrha vlasti na adresu zaštitnika građana Saše Jankovića. Vređan je i proganjan javno – sa skupštinske govornice, na naslovnim stranama, na konferencijama za novinare, u intervjuima. Istovremeno, Saša Janković je tokom 2015. dobio i najznačajnija priznanja za svoj rad: između ostalog, nagrađen je francuskim Nacionalnim ordenom za zasluge u rangu viteza. Svojevrstan je apsurd da se i jedno i drugo dogodilo s istim razlogom: zato što je radio svoj posao. Od 2007. kada je stupio na dužnost, Saša Janković se bez ikakvih ustupaka i izuzetaka bavio onim što je u opisu posla zaštitnika građana, ne brinući pritom koga će da naljuti, kome će da se zameri i ko bi to možda mogao pogrešno da protumači. To je naročito došlo do izražaja baš tokom 2015, kada je mnogima "stao na žulj", pre svega insistiranjem na nepravilnostima u radu Ministarstva odbrane i bezbednosnih službi. U obrazloženju odluke da Sašu Jankovića proglasi za Ličnost godine, uredništvo "Vremena" navelo je da je on u više navrata "postavljao ključna pitanja i nametao važne teme od javnog interesa za građane Srbije", da je "svoj posao radio beskompromisno i hrabro" i da je uprkos "medijskom i političkom linču kakav Srbija u svojoj skorijoj istoriji nije videla", njegova kancelarija i dalje radila visokoprofesionalno i u službi javnog interesa. U intervjuu za "Vreme" Saša Janković objašnjava kako mu je to sve pošlo za rukom, ko su mu najveći neprijatelji, šta su mu ciljevi, ali opisuje i svoj životni put – detinjstvo i mladost, odlazak na ratište, iskušenja, odluku da ne ode odavde, ličnu motivaciju. Bilo je tokom tog razgovora priča o ljudima koje pamtimo, o onima koji su još uvek tu, o onima koji misle da su jači od zakona, baš kao i o porodici, o jednom psu, muzici i pozorišnoj predstavi na koju će možda otići u društvu – Aleksandra Vučića.
Ljubav se osetila i u međusobnim odnosima Srbije i Hrvatske. Na HRT-u su konstatovali da se hrvatskoj himni zviždalo manje nego Tomi tokom vaterpolo meča u Beogradu. Ne znam ko je merio nivo buke, ali ako su zvižduci Tomi cena dobrosusedskih odnosa, onda neka čovek izdrži za opšte dobro
Pošto ne umem u jednoj reči da opišem Srbiju u godini koja prolazi objavljujemo jednu sliku: zatvorenici kite jelku u holu beogradskog Centralnog zatvora. Samo nek je ukrašeno
Sećam se sedamdeset i pet proslava novih godina. Ovde ću pomenuti neke, koje mi se čine značajnije od drugih: kada sam izlivao olovo sa ocem i bacao ga u vodu, što se kod nas danas zove salivanje strave, kada sam gledao kako vaške beže od samrtnika, dramatizovao "Jamu" Ivana Gorana Kovačića, posmatrao Peku Dapčevića i Milovana Đilasa, igrao valcer sa svojom ženom na ulicama Beča
Slika Pasijans iz 1943. godine zaštitni je znak velike Baltusove izložbe koja je trenutno postavljena u Rimu. Način na koji se devojčica sa slika naginje nad karte, način na koji su joj dlanovi i podlaktica naslonjeni na sto kao da su citirani iz Selindžerove tada još nenapisane priče Za Esme – s ljubavlju i mučninom
Hteo bi negirati uverenje stvoreno u javnosti da se neko smatra krivim samo zato jer je odbio poligrafsko ispitivanje. To može biti individualno mišljenje pojedinca neupućenog u tehnologiju i taktiku poligrafskog ispitivanja, ali nikad, baš nikad, ispitivači ni stručni korisnici poligrafskog ispitivanja nisu osobu koja je odbila poligraf zbog toga oglasili krivcem ili lažovom
Tokom ove godine ostali smo bez dve kultne radio-stanice, prepušteni tiraniji sterilnih džuboksa, uz nešto časnih izuzetaka nesigurne budućnosti
U dosadašnjim novinskim dodacima na temu komunikacija, za nedeljnik "Vreme" su kampanje analizirali stručnjaci domaćeg advertajzinga: Anja Kosić, Dušan Simić, Anja Radulović, Lea Stanković, Miladina Stojadinović, Milan Prodanović, Boris Miljković i Iva Mitrović
Mada je vlast u 2015. mnogo puta pominjala "dinamični razvoj" kao put na koji je Srbija nepovratno izašla, ovaj "dinamični razvoj" biće dovoljan da sa projektovanih 1,75 odsto rasta bruto domaći proizvod (BDP) u Srbiji na kraju 2016. bude otprilike jednak onome na kraju 2013. godine
Najinteresantniji segment romana kojim se nastavlja Milenijum saga jeste onaj koji neskriveno kritički govori o savremenoj situaciji unutar medijskog sektora u Švedskoj. U mnogo čemu to je očito velika tema naših dana, uostalom na srodnoj stvari je baziran i najnoviji roman Umberta Eka. Koliko god Švedska bila u središtu, a Srbija na periferiji globalnog poretka, neke stvari su uznemirujuće slične
Milošević nam je, ako ništa drugo, ostavio ustanovu, legat takoreći: Prijatelj Srbije
Četiri decenije su prošle od izlaska kultnog prvenca Buldožera, "magazina za daltoniste, bicikliste, rok gitariste, djecu i vojnike, teške bolesnike, profesore i grobare, striptizete, psihopate, konduktere i mornare"
Zašto je važno što je slučaj Jovice Stanišića i Franka Simatovića vraćen na ponovno suđenje
"I u okruženju kakvo je naše, kvalitet nalazi puta, koliko god to prozaično zvučalo – potrebno je samo odreći se letargije i s malo više rešenosti prionuti na posao umesto večito kenjkati kako živimo u zemlji od koje gore na planeti nema i gde nam lošiji zaklanjaju sunce i ne dopuštaju da zablistamo svojim punim, neprevaziđenim sjajem"
U medijsko-estradno-političkom trouglu Saša Mirković je poput velike železničke stanice na kojoj se može presedati sa jedne linije na drugu, pa volj’ ti u pevače, volj’ ti u političare. Najnoviji preokret u svestranoj karijeri ovog pravnika, menadžera i političara jeste prelazak u opoziciju i pozivanje Srbije na "buđenje iz sna"
Migrantska kriza se nastavlja, "ovo je samo prva velika godina izbeglica" – Pravo svakog tražioca azila je da bude saslušan i da njegov slučaj uđe u proceduru. Segregacija na bazi nacionalnosti predstavlja kršenje Ženevske konvencije o statusu izbeglica iz 1951. godine, ocenjuje UNHCR. Komesar za izbeglice i migracije Republike Srbije odgovara da Srbija migrantima ne sme "podgrevati" lažnu nadu, jer odluku (ko prolazi, a ko se vraća) donosi onaj ko prima, zemlja koja je krajnja destinacija. Međunarodna zajednica mora da sroči zajednički i sveobuhvatan odgovor na izbegličku krizu
Kratak prilog urbanoj utopiji, to jest kako je uređenje Cvetnog trga moglo da postane prekretnica u odnosu vlasti i Beograđana, nezavisno od toga šta ko mislio o sterilnom betonskom belilu na početku Njegoševe
Sveštenici su uklješteni, oni su pod apsolutnom vlašću vladika, u nekoj vrsti srednjovekovnog tretmana. Ja nisam ni protiv monarhije, naprotiv, ali ne može se jedan neprerađen model prenositi neprekidno i praviti se da on može da traje sto godina. Sveštenici su ucenjeni. Ceo vladičanski autoritet u odnosu na sveštenstvo, a to je surova istina, jeste ekonomski: oni mogu da izgube posao, porodica ostaje na ulici – šta će da rade. To mora da se promeni. Ja znam da nema drugog rešenja nego da se Crkva ispuni ljudima, da se obnovi sabornost
Kako jedna od najuspešnijih firmi u većinskom vlasništvu države ponovo nije prodata
Šta je najveći doseg Dejtonskog sporazuma, a šta su njegov najveći nedostaci, kako su tokom dve decenije tumačeni duh i slovo ovog akta potpisanog u Parizu 14. decembra 1995, da li je moguće da se izmeni, da li su bez njega održivi jedinstvo i stabilnost Bosne i Hercegovine, neka su od pitanja na koje su na tribini "20 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma" pokušali da daju odgovore profesor Nenad Kecmanović, urednik BIRN-a za BiH Srećko Latal, pisac i novinar Muharem Bazdulj i moderator Filip Švarm, odgovorni urednik nedeljnika "Vreme"
"Cela ta priča da smo mi korumpirani, nesposobni, nestručni, da ne umemo, apsolutno nije tačna. Mislim da su mnogi ljudi koji pričaju takve priče lobisti multinacionalnih kompanija, zastupaju ovde nečije interese, za to su verovatno plaćeni. Mi smo bili najrazvijenija zemlja jugoistočne, možda i centralne Evrope u nekim segmentima moderne tehnologije, digitalne elektronike. A nije to tako davno bilo. Ako smo mogli tada, zašto ne bismo mogli i sada? I danas su deca pametna, samo što od njihovog školovanja nemamo ništa"