Nuspojave
Misterije lustracijskog orga(ni)zma
Odakle ta gorčina koju mnogi osećaju? Ostaješ ogoljen i bez iluzija, i shvataš da si preživeo pukom srećom, i da neće biti bolje ni ubuduće
Odakle ta gorčina koju mnogi osećaju? Ostaješ ogoljen i bez iluzija, i shvataš da si preživeo pukom srećom, i da neće biti bolje ni ubuduće
Vojislav Šešelj, haški optuženik, lider SRS na suđenju Radovanu Karadžiću rekao da je sa sadašnjim predsednikom Srbije sve zajedno radio tokom ratova u Hrvatskoj i BiH (B92)
Za one koji veruju u podsticanje mehanizama samoizlečenja na energetskom nivou ova informatička priča je prava poslastica
Oko lika i dela sada već bivšeg predsednika Fudbalskog kluba Vojvodina iz Novog Sada obavijeno je više kontroverzi koje od njega čine čoveka koji je bio zanimljiviji od većine koji su se u srpskom fudbalu pojavili poslednjih decenija
Nacionalista misli da je jedini vlasnik i ovlašćeni tumač "identiteta", i otuda mu nije strano da posegne za njegovim nasilnim preoblikovanjem
Ovo je prvostepena presuda i toga su svi svesni u Srbiji. Aleksandar Vučić je – sa hvalevrednom uzdržanošću – promrsio da je to "dobro za Srbiju", ali niko iz vlasti nije se ukazao na Surčinu da ta dva veoma važna aktera naše novije istorije dočeka; pitanje je hoće li se ukazati i ako pravosnažna presuda bude oslobađajuća. Priča je malo složenija nego što bi se to iz haške perspektive moglo pomisliti: Jovica i Frenki kod njih su optuženi za jedno; kod nas su sumnjivi za nešto drugo, što se donekle i poklapa, ali je veće
Od 1913. godine, kada je Posvećenje proleća izazvalo reakciju koja spada u najveće skandale u istoriji baleta, preko stotinu koreografa dalo je svoju viziju ovog čuvenog dela. Šta je to u Posvećenju toliko privlačno modernim umetnicima koji s paganskom Rusijom nemaju nikakve veze? Odgovor se može potražiti u sledeće četiri inscenacije
"Otac srpske pismenosti cela života zavisan od neuka naroda i nepismenih gospodara – ima li strašnije sudbine?", napisao je Slobodan Selenić o Vuku. Pa još i oklevetan da je "špijun", "žbir", "uhoda", "pod avstrijskim uticajem". Vukov život i način razmišljanja bili su makar toliko moderni koliko je on modernizovao srpski jezik. A ako je pri tom uspevao da naplati svoje znanje o zemljama i narodima, pa šta?
"Kada sam se prvi put susreo sa Beogradom, doživeo sam, kako ja to zovem, ‘bum efekat’. Približio sam se Brankovom mostu, video sam ceo grad od Ratnog ostrva do Avale. Beograd vas dočeka, a utisak je da je tu, ispred tebe i ne možeš da ga zaobiđeš" – Johanes R.
Čin sirijskog kanibala jeste najbrutalniji, ali nije cinično reći da su podjednako šokantni svakodnevni prizori delova ljudskih tela rasutih po ulicama posle eksplozija automobila bombi koje podmeću različite radikalne muslimanske grupe. Samo što je svet, izgleda, na takve slike oguglao
U odnosu na Ilju Gorjačova i "Ruski Obraz", domaći Obrazovci deluju kao miroljubiva skupina dobrih đaka, željnih da pomognu bližnjem i doprinesu bratstvu među narodima
"Svet bi svakako bio bolje mesto kad bismo malo više vodili računa jedni o drugima, to je svakom jasno. Kad osnova politike ne bi bila pohlepa, nego istinska briga za ljude, imali bismo manje problema – onda bi svako vodio računa o svom ponašanju, jer bi znao da neko negde brine o njemu, i ne bismo morali da imamo policiju, niti vladu, a posebno ne političare koji nas sistematski i namerno stalno lažu. S obzirom na to kako se politika danas vodi, teško je razlikovati jednog lažova od drugog – svi su oni deo istog, kako volim da kažem – shitstema"
"Strane direktne investicije se nekritički prizivaju kao jedina poluga rasta. Niko ne postavlja pitanje da li će šire stanovništvo zaista profitirati od dolaska stranih kompanija. Dovoljno je osvrnuti se na životni standard ljudi u Bugarskoj i Rumuniji da bismo shvatili da ulazak u EU i uspeh velikog biznisa ne povlači za sobom automatski i blagostanje običnih građana. Istina je da je državni aparat Srbije danas u potpunosti zavisan od projekata i donacija koje odobrava EU na isti način kao što su domaći tajkuni zavisni od stranih banaka"
Odjednom, odnekud je zalajao njemački ker. Bilo je jasno da je naš položaj otkriven. Nismo smjeli da čekamo noć, morali smo odmah preći na drugu stranu Sutjeske. Onih osam "breda" je otvorilo vatru po Nijemcima na Tjentištu. Bitka je bila jeziva... Sjećam se, prvi sam zagazio Sutjesku
Nemci su na Sutjesci imali oko hiljadu mrtvih, partizani sedam i po hiljada – i pobedili. Komanda Druga čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade poslala je svoju poslednju poruku Vrhovnom štabu: "Dogod budete čuli na Ljubinom Grobu pucanje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu nema više živih proletera." Proleteri su izginuli. Nemci nisu prošli. Partizani su probili obruč
Probudite svoj istraživački duh i pronaći ćete impresivan, zapanjujući, prelepi komadić planete tu, u komšiluku. Otkrijte ono što je do danas za mnoge ostao neotkriveni svet…
"Ponosan sam što nas kriza nije omela u planovima, već je učinila da učvrstimo svoju lidersku poziciju na polju distribucije i da postanemo relevantan faktor u oblasti pružanja logističkih usluga"
"Pre mnogo godina prvi smo uveli neke odluke koje su tek sada aktuelne i postepeno su se stvari kretale uzlaznom linijom. Uz pomoć hrabrosti, božje volje i sreće ostvarili smo sve što smo zamislili", rekao je Veroljub Stevanović
"Ako je Aleksandar Vučić koordinator službi bezbednosti, ko je odgovoran za eksploziju nasilja u našem svakodnevnom životu? Ako upravlja radom Saveta za nacionalnu bezbednost, ko je odgovoran za haos u tim službama? Za haos u policiji? U kojoj to zemlji komandant Žandarmerije polemiše sa tabloidima preko Fejsbuka? U kojoj to zemlji pitanje direktora policije postaje pitanje života i smrti, opstanka vlade, kao što je bilo ovde kod nas? U kojoj zemlji se prebijaju vodeći političari? Zašto Vučić ćuti o događajima u Segedinu?"
Sto jada (Novosti, Beograd, 2013) je naslov nove knjige Emira Kusturice. Nakon velikog uspeha autobiografije Smrt je neprovjerena glasina, slavni režiser je napisao knjigu priča. Četiri priče (od ukupno šest) kao da čine konture labavog romana koji izvire sa margina Kusturičinog životopisa, ali dve, možda najbolje, deo su nekog drukčijeg i neobičnijeg književnog sveta
Ima nešto zajedničko kod svih koji su zauvek izgubili zemlju ili mesto u kome su rođeni. Nije to samo žal za detinjstvom i zlatnom mladošću, kada je svakome trava bila zelenija i sve nevinije i lepše. Više je neka obogaljenost duše, osećanje da njen nedostajući komad boli kao da još postoji, mada se zna da ga više nema ili da se nepovratno promenio
Na drugom Todo Mundo festivalu beogradska publika je imala priliku da sluša hrvatske klape, romske trubače, srpske harmonikaše, balkanske ženske horove, istanbulske rembetikaše i turski psihodelični rok u njihovim neočekivanijim izdanjima