Ćorava posla
"Devedeset šest sati Državnog vrha", VREME 1162
"Devedeset šest sati Državnog vrha", VREME 1162
Ono što naprednjaci i socijalisti imaju u Vojvodini je ili politički potrošeno i/ili kompromitovano, a "narodna energija" je slaba ako se poziva na red i mir i ako moraš ići na miting sa cvećem (naročito lalama, kad dospeju), a nema šanse da posle nekakvog lupanja grada dođeš bar do nekih novih patika iz obližnje autonomaške radnje. U stvari, narodni bes zbog siromaštva uvek se može okrenuti i protiv vlasti koja ga podjaruje na nacionalnim i državnim pitanjima
U predlogu nove mreže sudova gotovo se ništa nije promenilo, što govori da će i dalje nekima pravda biti dostupnija nego drugima i da će i dalje "na snazi" biti goleme svote koje se troše na putovanja, dnevnice, benzin, odvojeni život sudija, ali i građana
Deže Kostolanji: Zlatni zmaj Preveo Marko Čudić Književna opština Vršac 2012.
Osim što su sredu, 10. april, proglasili za Dan žalosti i izjavili saučešće porodicama, državni zvaničnici povodom masovnog ubistva koje je izvršio Ljubiša Bogdanović sada ne mogu da urade ništa. Jedan od meštana Velike Ivanče kaže za "Vreme": "Pa ko Ljubiši ne bi ovorio vrata? Ja bih otvorio. Možda se krava teli." Ipak, ostaju dva pitanja: da li su se ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i direktor policije Milorad Veljović kasno setili da treba "preispitati sve odredbe Zakona o oružju i municiji", odnosno "treba li uvesti veću kontrolu i periodične lekarske preglede ljudi koji imaju dozvolu za držanje oružja"
Možda briselske pregovore predstavnika Beograda i Prištine treba posmatrati i iz sledećeg ugla: među 58 evropskih konflikata, najčešći su oni koji se tiču autonomija (14) i secesija (14); pregled žarišta Hajdelberškog instituta za istraživanje konflikata pokazuje da je Balkan ugašeno krizno žarište, koje tinja...
Bilo je to vreme kada u malim dalmatinskim mestima poput Sućurja na Hvaru, na primer, nisu postojale brave na kućama; jedina brava bila je na zgradi pošte
"Nakon izbijanja afere sa plakatom za turneju Laboratorije zvuka 1982. zbog koga sam bio osuđen na 40 dana zatvora, moj brat Bata je odlučio da Vilmoš Kauboj, u kome su neki prepoznali karikaturu Tita, ne nastupa više sa nama. Slučajno sam posle toga sreo Vilmoša u gradu i on me kroz plač pitao: ‘Zašto ja više ne mogu da nastupam sa vama?’ Rekao sam mu da je to jako komplikovano da mu objasnim, ali da je nama strašno žao i da nastupe s njim pamtimo kao izuzetan period i da ga i dalje volimo. Umro je 1992, u zimu. Svi su bili ‘zauzeti’ pa sam ja otišao na sahranu i održao mu posmrtni govor. Na sahrani smo bili Cigani i ja, što samo potvrđuje teoriju da je čovekov život po sebi tragedija – glavni junak uvek umire na kraju"
Konzervativac i levičar, Argentinac sa italijanskim korenima, prvi papa jezuita, prvi neevropski papa, kardinal koji nije spominjan ni među prvih deset favorita za rimskog biskupa. Iako je već u prvim minutima svog pontifikata pokazao da je drugačiji od svojih prethodnika, u prvim danima svojom skromnošću pridobio velike simpatije javnosti, papu Franju tek čekaju ozbiljna iskušenja
Depresija je najčešće prirodna reakcija na nemoć pred "praćkama i strelama sudbe obesne"
Valjda 1950, usred preokreta u Jugoslaviji od SSSR ka ostatku sveta, u Beogradu se pojavila sitna, lepa, veoma zgodna i iznad svega šarmantna mlada žena po imenu Desa Trevisan – u svojstvu dopisnice londonskog "Tajmsa", tada veoma ozbiljnih dnevnih novina
Briga još nije stavljena na spisak psihijatrijskih oboljenja, ali ne sumnjam da će uskoro biti. Pojaviće se onda i pilule-lilule, psihoterapeuti će odrediti tarifu na sat, a farmaceutske multinacionalne korporacije trljaće ruke. Ali – šta je briga?
Gorka ironija je da se iz Evrope do Avganistana, i svuda po toj zemlji, pre 40 godina putovalo bez problema, a da običan putnik sada taj put ne može da prođe nikako. Ironija je i da, uz internet, satelitske programe, mobilne telefone, svet o Avganistanu sada zna manje nego tada
Zašto se događa ozbiljna eskalacija najopasnijih političkih sukoba za Vojvodinu, onih motivisanih "nacionalnim patriotizmom", koji se kod nas najviše iskazuje borbom protiv "nacionalnih izdajnika i agenata stranih finansijera"
Pre četrdesetak godina sproveden je na teritoriji današnje EU nenaučni eksperiment o čijim se rezultatima danas kao i u ono doba izuzetno malo zna
Dok u susednom Maliju besni rat, u Burkini Faso neopisiva beda i dalje je najveći neprijatelj "ponosnih ljudi". Zemlja hipnotiše svojom muzikom, čudnom tolerancijom, smislom za humor, arhitekturom i starim običajima. I muslimani i hrišćani imaju fetiše ispred kuće i veruju da su duhovi predaka moćniji čak i od Svevišnjeg, i jedni i drugi imaju više žena, mada muslimani, na veliko zadovoljstvo svojih supruga, obično piju mnogo manje. Ovo je priča o tronedeljnom putovanju kroz zemlju u kojoj jedan dolar dnevno znači opstanak
TV forma gde se bira neko ko najlepše peva – izuzetno je popularna u Srbiji, do te mere da postoje 3 konkurentska šou-programa na 3 konkurentske televizije
U određenoj vrsti "rećirilizatorskog" mentalnog terora nije teško prepoznati zamorno večito vraćanje istog, samo svaki put sve glupljeg
Nacionalna penzija je šamar ideji ravnopravnosti, ona je bolesno dodvoravanje estradnoj i sportskoj eliti zbog kojeg ću se kad tad obratiti Ustavnom sudu
Džoti Sing Pandi nije tražila da postane heroina ni mučenica. Nije nameravala da se ističe hrabrošću, niti da njene rane postanu simbol borbe protiv nasilja nad ženama. Htela je samo da živi. Od posledica silovanja i batinanja umrla je 29. decembra. A sve to, zbog naizgled bezazlene greške – ušla je u pogrešan autobus
Hirurg, pionir sporta, zaljubljenik u gimnastiku, fudbaler i lakoatletičar-rekorder, dobrovoljac u srpskoj vojsci u Prvom svetskom ratu, Feodor Lukač, otac znamenitog profesora žurnalizma Sergija Lukača, u svojoj kratkoj autobiografiji dramaturški sažima jednu epohu kroz ono što je proživeo u dva svetska rata, u Austrougarskoj i u dve Jugoslavije, u Sarajevu, Pešti, Beču, Bernu, Galiciji, Albaniji, Mostaru, Zrenjaninu, Novom Sadu
"Čak i ta državnost, prvo, nije do kraja ostvarena, a drugo nije donijela nešto što bi čovjeku omogućilo ličnu sreću, tako da smo ovdje pred jednim duboko uzburkanim duhovnim stanjem na obe strane. Kao episkop, ovdje primam i Albance i Srbe i sa svima razgovaram, i kod svih osjećam žudnju za nečim stabilnim, što se ne mijenja, što čuva ljudske vrijednosti i vrline bez pogovora, da ne mogu da se mijenjaju s vremenom"