Prodaja Telekoma
Još uvek u raljama vlasti
Kako jedna od najuspešnijih firmi u većinskom vlasništvu države ponovo nije prodata
Kako jedna od najuspešnijih firmi u većinskom vlasništvu države ponovo nije prodata
Vojvodina je tokom čitave istorije bila migratorni prostor. Talasi migracija značajno su menjali strukturu, način života i kulturu ovog prostora. Kao izrazito višenacionalna sredina u današnjem obliku nastaje tokom XVIII veka, što je bila posledica doseljavanja Srba u Velikoj seobi 1690, kao i kolonizacije koju je sprovodila austrijska vlast. Migracije nakon Drugog svetskog rata, proterivanje Nemaca i kolonizacija Srba iz Bosne i Hrvatske, a zatim i migracije tokom i nakon raspada Jugoslavije, promenili su strukturu stanovništva Vojvodine, ali je ona i dalje zadržala svoj multietnički karakter. U Vojvodini danas živi nešto manje od dva miliona stanovnika i 26 nacionalnih manjina, a šest jezika ima službeni status – srpski, mađarski, slovački, hrvatski, rumunski i rusinski
U trenutku nastanka ovog teksta stiže vest da je Turska, inače članica NATO-a, 24. novembra oborila ruski vojni avion. Dok Ankara navodi da je suhoj 24 povredio turski vazdušni prostor, rusko ministarstvo odbrane tvrdi da je njena kontrola leta u Homsu uočila da su zapravo turski lovci ušli u sirijski vazdušni prostor. Predsednik Rusije Vladimir Putin je izjavio da je to nož u leđa od saučesnika terorista i da će biti posledica po rusko-turske odnose... Može li Srbija biti neutralna ili se mora uhvatiti u ludo kolo
Izvor "Vremena" iz samog Telekoma kaže da postoji osnovana zebnja da će današnji pretežni izvor prihoda ove kompanije, mobilno telefoniranje, uskoro postati bagatelni resurs s obzirom na to da su cene telefonske komunikacije u padu, pa će se konkurencija "domaćim kompanijama" na tržištu Srbije neverovatno proširiti. Prihodi svih naših operatera od gole mobilne telefonije već 2014. godine opali su za četiri odsto, a ta tendencija će se verovatno nastaviti
"Ne ćute svi umetnici. Ali interesantno je šta kažu oni koji odluče da govore. Meni je zamorno, dosadno da čitam to o čemu oni baljezgaju, to je jedna jalova babažvaka. Njihov je diskurs postao deo folklora. Godinama unazad odbijam da razglabam o procesima u društvu ne zato što me je strah, već stoga što i kada pričate protiv nekog, nesvesno ga promovišete, pomažete posredno učvršćivanju njegove pozicije. Tako ste se upecali na udicu koju su bacili on i njegovi, da bi se samo pričalo o njemu i o njima. Ja ne želim da pričam o njemu i njima. Njih zaista treba ignorisati"
Entuzijazam sa kojim su Austrijanci i Nemci dočekali izbeglice opada. Solidarnost ustupa mesto trezvenoj kalkulaciji o redukciji broja izbeglica. Bilo je lepo dok je trajalo: taj osećaj iskupljenja zbog nacističkog pragreha
Kroz Srbiju je u oktobru ove godine prošlo 180.307 izbeglica iz Sirije, Avganistana, Iraka, Somalije, Eritreje, Pakistana... Zvaničnici EU sve češće pominju Zapadni Balkan kao predvorje Unije na kome će se otvarati kampovi za prihvat i registraciju izbeglica pre nastavka njihovog egzodusa ka Zapadu. Domaći zvaničnici kategorički odbijaju tu mogućnost govoreći da Srbija neće postati logor za izbeglice. Ipak, iz obaveštenih izvora "Vreme" saznaje da je novac za otvaranje novih kampova obezbeđen iz EU i da se na njima radi
Vučić se ponaša kao da je sa samom budućnošću sklopio tajni ugovor koji mu daje punomoćje da nastupa u ime budućnosti. Normalan svet iritira što s velikom sigurnošću i samo sa odglumljenim oklevanjem povezuje sudbinu Srbije sa sopstvenom sudbinom
O partiji koja je izašla iz mene. O komunistima koji su postali nacionalisti. O tome kako sam 9. marta mrzeo i tenkove i demonstrante. O iskonskim strahovima, gađenju, odlasku u Beč, ćupriji u Mostaru i tome da je dom, uprkos svemu, samo jedan, da će ova zemlja postati onakva kakva bi trebalo da bude, kada jednog dana bude podigla spomenik nepoznatom dezerteru iz jugoslovenskih ratova devedesetih godina prošlog veka
Privrednom krizom načetu i razjedinjenu Evropsku uniju preplavio je talas izbeglica i na površinu isterao njenu najveću slabost: nacionalni egoizam koji otežava bilo kakav dogovor o bilo čemu, a samim tim dovodi u pitanje opstanak EU kakva danas postoji. A i to je daleko od lepe ideje o zajednici naroda koja počiva na solidarnosti i zajedničkom evropskom identitetu
Zamislite koliko je teško, ali i hrabro, nakon tolikih grobova i nacionalizma bilo pisati kao Branko, ili kao Skender Kulenović (a bili su kumovi). Mnogo puta tokom devedesetih, kada su vesti bile ponovo krvave, ili danas kada se prebrojavaju žrtve i meri nesreća pojedinih naroda, padao mi je Branko na pamet. Shvatio sam da je najteže sačuvati narednu generaciju od mržnje, ili kako preneti tradiciju svojoj deci, bez ulepšavanja i mita, ali još važnije – bez mržnje prema komšijama. E to je, brajko moj, Brankova veličina
Od kraja Drugog svetskog rata Beč je "crveni" grad. Socijaldemokrate će u koaliciji sa Zelenima vladati i posle lokalnih izbora održanih 11. oktobra. Ali ne tako komotno kao do sada jer je desničarska Slobodarska partija Austrije (FPÖ) osvojila rekordnih 30,79 odsto glasova. Na rezultat su u dobroj meri uticali glasači srpskog porekla, kojih u Beču živi oko 180.000, a kojima se austrijski ksenofobični nacionalisti udvaraju kao "dobrim" strancima