Strip
Da li živimo u Betmenovom Gotamu
Zašto korona i veliki pad prodaje stripova koji ona podrazumeva ne utiče na izdanja iz osamdesetih, poput Povratka Mračnog viteza Frenka Milera
Zašto korona i veliki pad prodaje stripova koji ona podrazumeva ne utiče na izdanja iz osamdesetih, poput Povratka Mračnog viteza Frenka Milera
O balkanskom opusu reditelja Olivera Frljića, čije predstave istražuju niske istine ovdašnje sredine
Otvoren je treći Kaleidoskop, pet nedelja kulturno-umetničkih programa na Velikom Limanu, mestu gde se susreću industrijsko nasleđe Novog Sada i savremeno stvaralaštvo mladih umetnika
U Beogradu, godinu dana od mog prethodnog boravka, stvari su samo malo raspadnutije nego ranije. Beton se kruni i lomi, fasade deluju musavo, po ulicama su rupe prepune ustajale vode, đubreta, lišća. Pukotine, pukotine i siva vrelina svuda, a s druge strane – novo, novo, novo, bleštavo i hladno
Da li je zaista bio potreban ovoliki stepen pripovedno-dramuturške akrobatike, odnosno, da li je ova, u svojoj biti ipak evidentno rudimentarno postavljena priča zaista zahtevala toliko vratolomije
Vidi se da je publika željna direktnog susreta sa glumcima, sa pozorištem, vidi se da publika želi svoj civilni život nazad
Opera Sedam smrti Marije Kalas je donekle i didaktički muzičko-scenski spektakl kojim Marina Abramović maestralno pokazuje Kalasovoj i ostalima kako se ona u različitim svetovima (iz)borila sa svojim smrtima, životima, usponima, padovima i nesrećnim ljubavima i kako je proizvela te večne teme u glavne impulse svojih umetničkih radova
"Proza je samo mlađa sestra poezije, vremenski razvučeno pevanje i pripovedanje kao svojevremene raga rok psihodelične mega-etide grupe Grejtful ded, samo s nešto manje improvizacija i više raznovrsnog garnirunga na tacni. I kao i svaka poezija, ni proza ne sme da bude dosadna, jer to je smrtni greh pisanja bar koliko i smrtni čas čitanja"
"Pandemija je sa sobom donela neizvesnosti i strah kod starijih – strah da li će imati dovoljno novca, hrane, strah i neizvesnost povezane sa rizikom od infekcije i kako će to uticati na njihovo zdravlje, strah da će infekcija dovesti do potencijalnog smrtnog ishoda, zatim neizvesnost koliko pandemija može trajati, ali i u vezi sa finansijskom sigurnošću starije osobe kao i njene porodice. Drugi problem kao posledica izolacije je svakako usamljenost. Pa sada govorimo o ‘epidemiji usamljenosti’ kod starijih osoba"
"Imamo kulturu starenja, nažalost obeleženu predrasudama i stereotipima o starijima i starenju. Ljudi uglavnom ne žive svoju starost već uverenja o starosti i često ispunjavaju tuđa očekivanja, što posebno važi za žene"
Empatija prema starim licima je izostala od članova porodice koji ih, pod izgovorom da ih ne zaraze, retko posećuju. Empatija je izostala i od lekara, jer mnogi odbijaju da prime pacijente u ordinaciju, sve pokušavaju da završe putem telefona i sve čine da pacijent ne dođe na pregled. Izostala je empatija i države, jer kako se drugačije može nazvati insistiranje na neprekidnom izveštavanju, emisijama i priči samo o smrti i bolesti
Protesti protiv rasizma i brutalnosti policije prema Afroamerikancima koji su se u maju razbuktali širom Amerike se ne smiruju. Nedavna ubistva u gradiću Kenoša izazvala su bojazan da bi moglo da dođe do većih oružanih okršaja. Donald Tramp, koji se predstavlja kao predsednik reda i zakona, ne samo da ne smiruje situaciju, već opravdava samoodbranu naoružanih belih Amerikanaca protiv "levičarskih anarhista" koji ugrožavaju imovinu "poštenih Amerikanaca" i optužuje demokratskog predsedničkog kandidata Džoa Bajdena da ih predvodi. Tako je predsednička kampanja ušla u opasne vode
Deca izbeglice iz Sirije i Avganistana nemaju gde da se vrate. Rat u Siriji sada traje već skoro deceniju, što znači da većina dece u Siriji i ne pamti život bez rata. U Avganistanu deca čine trećinu žrtava sukoba koji ne jenjava već 40 godina. Odgovor bogatih evropskih država fokusirao se previše često na pritvaranje dece, nasilje na granicama i obesmišljavanje postupaka za spajanje porodice, uz nedovoljno inicijativa koje bi bile usmerene na smanjenje njihovih patnji
Mediji u Srbiji su prvo zanemarivali izbore u Crnoj Gori, da bi se posle euforično uključili u istorijski poraz Mila Đukanovića
Kampanja DPS-a se suštinski nije mnogo razlikovala od prethodne, lista "Za budućnost Crne Gore" najradikalnije je promenila svoj nastup na izborima, dok su demokrate opuštenim pristupom vešto iskoristile taktiku od vrata do vrata. Ipak, lista "Crno na bijelo" najveće je iznenađenje ovih izbora, a njen lider Dritan Abazović verovatno je najsimpatičnije lice na političkoj sceni Crne Gore
"Satanizovanjem DPS-a vređaju svaki treći glas na ovim izborima. To, naravno, ne znači da treba abolirati one pojedince koji su prekršili zakone ili učinili krivična dela. Sledeća vlast, ko god to bude, mora demontirati postojeći sistem vladanja, a ne državu zbog grešaka prethodnika"
Razloga je pun kofer. Na prvom mestu sukob sa SPC zbog Zakona o slobodi veroispovesti, koji je od DPS-a udaljio njegove tradicionalne glasače po onoj "i otac i đed i prađed su mi kršteni tu". Kad se tome dodaju ekonomska kriza kao posledica epidemije u zemlji koja je ionako ogrezla u korupciji, kriminalu i partokratiji i propala turistička sezona, 35 odsto na ovim izborima je odličan rezultat
Opojni ukus pobede i nade kao da može da se opipa u vazduhu, dele ga svi koji se osećaju kao pobednici u toj noći, sijao je i na licima lidera opozicije dok su saopštavali da će buduća vlast biti u njihovim rukama. To je ukus poznat svima na ovim prostorima koji su imali nesreću da pobede za koje su verovali da im menjaju život dugo čekaju, ali su ih i dočekali
Što čeka predsjednika Srbije u Bijeloj kući? Zašto je od svog puta napravio kombinaciju Kosovskog boja, prelaska Albanije i NATO bombardovanja? Može li zaista doći u priliku da odbije susret sa Trampom i kakve bi to imalo posledice? Zašto posle povratka svog lidera iz Amerike naprednjake čeka još jedan novi početak
Učenje o istini Aurelija Avgustina koji je umro pre skoro 1600 godina moglo bi se doživeti kao naravoučenije
Kada sam video naslovnu "Vremena" pre dve nedelje, na sve četiri mreže na kojima imam profile (Fejsbuk, Instagram, Tviter i Linkdin) napravio sam anketu: "Pitanje za moje prijatelje starije od, recimo – 40 godina: Gde ste bili u leto 1990. godine? Čega se sećate?" Dobio sam nekoliko stotina odgovora, mnogo više na Fejsbuku i Tviteru nego na drugim dvema mrežama – što bi moglo da bude predmet posebne analize. Komentare i sećanja na 1990. ostavljali su i neki koji inače nikad ništa ne komentarišu, "Vreme" je jednostavno ubolo temu, a ljudi su se sa puno strasti i emocija bacili na nešto što ne čini toksični koktel "korona + dnevna politika" kojim smo iz svih medija napajani proteklih meseci. O kolektivnom doprinosu kulturi sećanja ljudi iz celog regiona koji pamte 1990. čitajte u okviru "Znam šta ste radili tog leta", a u narednih par redova – o tome kako sam ja kao 22-godišnji student doživeo tu godinu u Novom Sadu
U takozvanoj "novoj normalnosti", pozorište mora da se podredi zakonima "važnijih stvari", pa je pred sve nas stavljen izbor: da se prilagodimo ili da nestanemo
Iako vizuelno i uslovno faktografski ukorenjena u ne tako davnu prošlost, ova serija ima dosta toga da kaže o neuralgičnim tačkama i aspektima uvek varljivog sveukupnog, nadrasnog i nadetničkog panameričkog identiteta
Jens Bjernebue,
Trenutak slobode (Dereta 2017, prevod s norveškog Ratka Krsmanović Isailović),
Barutana (Dereta 2019, prevod Radoš Kosović),
Tišina (Dereta 2019, prevod Radoš Kosović)