Podgorica by night

Kad se niko od putnika u vozu te večeri ne bi vratio kući, Beograd bi doživio demografski šok; telom uz telo, mlađi su đuskali uz kloparanje voza, čiju su jednoobraznost prekidali ulasci u tunele i povremeni prdeži. Poslije osmočasovnog rejv putovanja – konačno, Podgorica. Na stanici gomila kupača-namjernika i taksista iz čijih automobila dolazi zvuk Radio Elmaga, koji uz još dva radijska i šest televizijskih kanala (dva državna, dva italijanska, „Blue Moon“, „Palma“) predstavlja medijski prozor Crne Gore. Neka slušateljka traži da joj se „…pusti nešto od ‘Prljavog kazališta’ ili nešto drugo od alternative…“.

Sivi beton doma mog zatičem nepromijenjen, kao i likove u prolazu. Grad sa čirevima morala i običaja na želucu je teško vario promjene. Ista je bila i šestočasovna siesta poslije čijeg prestanka čovjek osjeti istinsku radost življenja. Najbolje rješenje za upotrebu pristiglog talasa energije, sa nostalgičnim elementima, bio je izlazak u grad. Par telefonskih poziva i određuje se meeting point. Gradski korzo i mnoštvo kafana, kafića i picerija u centru su nezaobilazni pa je susret tamo i dogovoren. S obzirom na duže odsustvo i nepoznavanje trenutnih mogućnosti za provod, očekivanja su mi bila velika, no…

Niz iznenađenja počeo je oko 23 h, jer je kroz inače pust korzo jurio stampedo od 15 hiljada mladih ljudi. Međutim, mladež od 12 do 20 godina nije pomjerala vremenski limit izlazaka, već se vraćala sa koncerta Dragane Mirković. Sudeći po izgledu podmlatka, koji je bolno namirisan, okovan zlatom i odjeven po sistemu „svako nosi gaće iz firme Versaće“, u toku je borba Forma protiv Sadržaja, gdje nesrećni Sadržaj ima male šanse za pobjedu. Taj paradoks fizičke ljepote i duhovnog kiča bilo je teško posmatrati, pa sam se koncentrisao na dva umorna i ostarela rokerska lika sa druge strane ulice. Gotovo sakriveni, nijemo su promatrali simboliku kretanja gomile u jednom pravcu. Za to vrijeme društvo se okupilo pa smo rezignirano napustili korzo i otišli u potragu za rijetkim lokalima koji još rade oko ponoći.

Poslije cooliranja i monotonije u „Torzu“, „Jazzu“ i „Boi“ uslijedilo je lutanje već opustjelim gradom. Iz letargije nas je digao zvuk specifične alternative. Naime, imperija očeva i đedova je uzvraćala udarac turbo-folku. Momci u godinama organizovali guslarsko veče koje je bilo jedini poslijeponoćni hepening u gradu sa oko 150 hiljada stanovnika.

Tragikomika nas odvlači u „gnijezdo junačko“, Dom J(N)A, odakle dopire pomenuti zvuk. Promatranje likova i njihovih pokreta originalan je vid zabave, ali smo se užasnuli brojem omladinaca i putnika koji su netremice promatrali i slušali „glas narodski“. Ostavili smo guslare i krenuli u noć.

Posljednji bastion naših planova o provodu bio je klub „Debela Berta“, nekad kultno mjesto u kojem su gostovala najpoznatija rok imena; te večeri, sačekao nas je klasični tumor-folk u potpunoj ekstazi. Malobrojni gosti su uz Đogani Fantastiko otišli na Mars, a mi smo izašli napolje. Na odlasku sam, ne bez patetike, gledao potpise članova rok grupa na vratima, koje je neko zaboravio da prefarba.

U međuvremenu, slučajno dolazimo do informacije da je negdje van grada u toku omanji rejv. Nakon oporavka od šoka, uslijedila je efikasna organizacija i ubrzo smo se, sa skepsom, našli na putu za rejv ruralnog karaktera. Međutim, neposredno po dolasku na rejv-odredište, moje sumnje se potvrđuju. Pseudotechno party je, u stvari, bastard između new primitivsa, lokalne alternative, rok-adolescencije i techno-komercijale. Uglavnom, očajnički pokušaj da se nešto u ovom gradu zatalasa rezultirao je mutant-žurkom sa koje se odlazilo mnogo brže nego što se na nju stizalo.

Sa nekoliko litara benzina manje i nizom pitanja više uslijedio je povratak u civilizaciju. Završavamo na parkingu ispred marketa i galerije koji su obavezna stavka u različitim periodima izlaska. Dok su posljednji kupci razmjenjivali dvosmislene fraze sa prodavačicama, kroz misli mi je protrčao drive-in restoran iz filma „Američki grafiti“. Neuobičajeno duga vožnja do kuće prošla je u tišini sa kojom umor nije imao veze.