Tribina
Vidljivi za nevidljive
Da li društvo pomaže kulturi i obrnuto, šta vlast zapravo misli o ljudima koji stvaraju kulturu ove zemlje, razgovaralo se između ostalog na tribini "Vremena"
Da li društvo pomaže kulturi i obrnuto, šta vlast zapravo misli o ljudima koji stvaraju kulturu ove zemlje, razgovaralo se između ostalog na tribini "Vremena"
Doktor Rade Panić kaže za "Vreme" da su on i kolege već u situaciji kada razmatraju mogućnost da zaraženi zdravstveni radnici koji nemaju izraženu kliničku sliku ostanu da rade: "Nama je Batut pre sedam dana poslao preporuku za testiranje zdravstvenih radnika u kojoj stoji da se testiraju tek kada se pojave simptomi"
"Jugonostalgija se danas pripisuje slabašnim ljudima nesposobnim da srčano stanu uz čvrstu desnicu koja zna kako da se obračuna sa svim recidivima, Hrvatima, Ciganima, Šiptarima, Balijama i kako da uvede nove vrednosti kojima će pokazati ko smo i kakvi smo, zapravo"
Zašto režim o koroni samo kada mora i kroz zube? Kako izgleda odvraćanje pažnje javnosti na naprednjački način? Zbog čega Aleksandar Vučić nije državnik spreman da preuzme odgovornost i mimo vladajućeg raspoloženja, nego demagog u stalnom prilagođavanju recentnoj populističkoj matrici? I koliku cijenu svega skupa plaćaju građani
U razgovoru, koji je organizovao nedeljnik "Vreme", raspravljalo se o ekonomskim posledicama pandemije, šta nas očekuje u 2021. godini, kao i o onome što je država do sada uradila
"Sve dok efikasna vakcina protiv virusa korona ne postane dostupna, opstaće trostruki krug siromašenja radnika: slabo plaćeni esencijalni radnici, od čijeg rada svi zavisimo, a koji moraju da odlaze od kuće da bi obavljali svoj posao, čime se izlažu znatnoj opasnosti; bolje plaćeni zaposleni koji rade od kuće, ali od kojih će poslodavci očekivati da budu na izvolte tokom celog dana; neplaćeni ili veoma slabo plaćeni radnici u domaćinstvu, najčešće žene, koji se staraju da svi budu siti, odeveni i emocionalno kako-tako namireni"
Iako zemlja solidno prolazi kroz krizu, žestoka je rasprava o tome koliko rigorozne mere treba da budu. Kancelarka Angela Merkel se zalaže za oštrije mere i u tome ima podršku većine građana
Brzo premotavanje i osvrt na nekoliko filmova sa ovogodišnjeg izdanja najnekonvencionalnijeg domaćeg festivala
Kada traumatizovanom pojedincu ili društvu populista obeća kule i gradove, to je za žrtvu nasilja "muzika za uši". Jer, žrtve hroničnog traumatizovanja su već izgubile aršin normalnosti i njima je nekakva bajka o, na primer, poslu u inostranstvu koji se plaća 5000 evra, ili obećanje o hlebu od tri dinara, jednako ubedljiva kao i priča da su oni "niko i ništa", neradnici, neodgovorni, nezahvalni itd.
"Čini mi se da su često političke elite i same tvorci govora mržnje i da je to deo njihove političke strategije. Dovoljno je otvoriti tabloide i pročitati kako se protivnici, borci za ljudska prava, novinari, pa i drugi narodi, omalovažavaju, vređaju na najgrublji način, etiketiraju kao državni neprijatelji. (…) Situacija u državnim institucijama, koje opstaju dok se političke klase smenjuju, još je gora. Nažalost, malo je istraživanja, ali kad bi se, na primer, detaljno analiziralo funkcionisanje centara za socijalni rad, siguran sam da većina socijalnih radnika ne bi ni znala da odgovori na pitanja poput: šta je govor mržnje, šta je anticiganizam…"
Ne bi trebalo odustajati sve imajući u vidu ponekad jalove pokušaje isterivanja pravde i borbe za vrednosti. Odustajanje jeste neka vrsta pristajanja na to da postoje oni koji nekažnjeno i bezgranično mogu da vređaju
Istoričari i politički filozofi upozoravaju nas da prevelike koncentracije moći imaju po pravilu tragičan ishod. Ishod može da bude tragičan i po moćnika i po društvo koje je pokorio, kao što je bio slučaj naše zemlje potkraj minulog stoleća, a može da bude tragičan samo za državu i društvo