49. BITEF
Polifonija kolonije
Mada nije nagrađena, paradigmatična predstava ovogodišnjeg Bitefa bila je Common Ground berlinskog pozorišta Maksim Gorki u kojoj se ratni raspad Jugoslavije predstavlja u kombinaciji kiča kao najvišeg stepena banalnosti asocijacija i jedne skoro starinski kolonijalističke egzotizacije
Konferencija o radu memorijalnih centara u XXI veku u Berlinu
Kako se sećati zločina
Žrtve iz Starog sajmišta ili Topovskih šupa, ili, ako mrtvi ne mogu da svedoče, njihova deca, ne treba da imaju posebno pravo da utiču na odluke o tome kakve će memorijalne centre podizati današnji sredovečni Beograđani za XXI vek za svoju decu i unuke. Što se mene tiče, ne treba da budu groblja, već mesta života, pametnog učenja o dobru i zlu, svakako ne mesta na kojima bismo mi, malobrojni, još uvek živi svedoci Vremena zla, jedni drugima plakali na ramenu. Taj stav sam zastupao i na konferenciji o radu memorijalnih centara u Nemačkoj
Intervju – Zubin Mehta, dirigent
Gandi muzičkog sveta
"Mi pokušavamo da uradimo najbolje što možemo. Možda se to ne čini kao da je nešto veliko, ali nikad nemojte potcenjivati snagu muzike. Ona ima tu moć da ljude koji su suprotstavljeni – natera da se osmehnu jedni drugima... Uvek pokušavam da izgradim mostove preko muzike. Ali ne bih preuveličavao svoj značaj – kad Đoković igra sa Čilićem u tenisu, to je donekle slično"
Lični stav
Biznismen ili бизнисмен
Opstanak jednog pisma nikakve veze nema sa opstankom nacionalnog i kulturnog identiteta jednog naroda. Ja lično pišem ćirilicom, ali to nije niti poruka, niti preporuka, niti uslov za prijateljstvo, a kamoli pretnja. Skandaloznim bih, međutim, smatrao, da neki štampani mediji ili izdavači budu materijalno ili na bilo koji drugi način privilegovani, samo zato što koriste ćirilicu
Novo izdanje Pisama iz tuđine
Stanje stvari
Pekić u Pismima iz tuđine ne proriče apokalipsu; uveren da se ona već dogodila, on daje njenu dijagnozu
Grčka
Rekordna turistička sezona
Grčku bi ove godine po prvi put moglo da poseti više od 25 miliona turista. Za konstantan rast grčkog turizma ima više razloga
Intervju – Vjeran Pavlaković
Pad imuniteta na fašizam
"Emocije i simboli se koriste kao politički kapital. Bio sam prošle godine u Kninu. Milanović je pričao i nije se mogao čuti od zvižduka. A on je pričao o Tuđmanu, borbi protiv vanjskih okupatora, ali džaba. Mogao je reći ‘Za dom spremni’, oni bi i dalje tako glasno zviždali. Meni se čini da ova proslava Oluje nije toliko uperena protiv Srba, već je stvar unutarnjeg političkog obračuna. To je najprije sukob o tome ko će ispasti veći nacionalista"
Intervju – David Albahari, pisac
Smeh čistog srca
"Nisam siguran da li levica i desnica uopšte mogu da postoje u samoj literaturi. Pisac treba da bude izvan i iznad toga. Svako delo, ne mora biti veliko, ali dobro delo, mora da izražava sumnju prema svemu. Ako pišete s pozicija levice ili desnice, vi onda nemate sumnju, a ako ne sumnjate, čemu onda pisanje? Onda je to pamflet, letak. Kao što su mnoga dela napisana u socijalističkim režimima, upravo to, čisti pamfleti. I na Zapadu ima mnogo takvih pamfleta. To nije književnost. Mene kao pisca to nikada nije zanimalo... Ali, hteo to pisac ili ne, u delu moraju da, iz neke daljine, u pozadini, dopiru buka i bes nekog ratnog sukoba i nekog ljudskog nerazumevanja"
Ograđivanje Srbije
Zid za očajnike
Zašto Mađarska na granici sa Srbijom podiže ogradu dugačku 175 kilometara i visoku četiri metra? Ko podržava akciju Viktora Orbana, a ko je protiv nje? Kako su se kroz istoriju siti štitili zidovima od gladnih i zašto nikad ni na jednom mestu u tome nisu uspeli
Sarajevo – Poseta pape
Molite se za mene
Atmosfera za vreme posete vatikanskog poglavara glavnom gradu Bosne i Hercegovine i sadržaj njegovih govora više su delovali kao slika onoga što bi grad na Miljacki mogao da bude, nego ono što sada jeste
Kultura sećanja – Jedan performans, jedna izložba i jedna predstava o holokaustu
Moj krik iz dečjih usta
Osećam obavezu da govorim o holokaustu. Sve veću, što nas je manje živih koji možemo da svedočimo o tom Vremenu Zla. Istovremeno mi se sve besmislenije činilo to što imam da kažem, činilo mi se da malo ko želi da čuje, želi budućnost koja se seća mojih strašnih vremena. Pogotovo u Srbiji, u Beogradu, koji su tako temeljno očišćeni od Jevreja. A onda su učenici Treće beogradske gimnazije kriknuli na pozornici Bitef teatra. Taj krik devojčica i momaka sedamdeset godina mlađih od mene bio je moj urlik, moj protest što je svet takav, kakav jeste, moj vapaj za roditeljima, plač za svim mojim mrtvima, za koji ja nisam nikad bio sposoban