Vreme uspeha
Biznis
Korisnici mobilnih telefona u Srbiji poslali su od osam uveče 31. decembra do osam ujutru 1. januara oko 40,5 miliona SMS poruka
Korisnici mobilnih telefona u Srbiji poslali su od osam uveče 31. decembra do osam ujutru 1. januara oko 40,5 miliona SMS poruka
Cela ta stvar sa novina(ri)ma i Službama je vrlo ozbiljna u svojoj poslovičnoj blesavosti
Poslednja u prošlogodišnjoj seriji od pet tribina – u organizaciji Fondacije "Fridrih Ebert" i nedeljnika "Vreme" – sa zajedničkom temom – Put Srbije ka Evropi, održana je Paviljonu "Veljković" u Beogradu, u drugoj polovini decembra, u središnjici izborne kampanje. Učesnici tribine bili su Jelica Minić, naučni saradnik u Institutu ekonomskih nauka, Srećko Mihailović, sociolog sa Instituta društvenih nauka, i Jovo Bakić, asistent na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tribinu je vodio Dragoljub Žarković, glavni urednik "Vremena". Glavno pitanje bilo je koliko je i kako tema evropskih integracija prisutna na izbornom tržištu političkih ideja i koliko je ta tema prisutna u srpskoj javnosti
Milanka Mara Karić nekada se bavila humanitarnim radom, rađala i uzgajala decu, pevala i podržavala svog supruga. Danas ona obećava pelene bez PDV-a, planira privredni procvat i objašnjava ko je branio srpske manastire a ko krao narodne pare...
"Sebe vidim u zatvoru, s obzirom na sva ta njihova pravila...", odogovor je slučajnog prolaznika na pitanje "Vremena" kako vidi sebe kao građanina Evropske unije
Tržište informacionih tehnologija u Srbiji trenutno se nalazi na nivou statističke greške jedne Nemačke. Kakvi su nam potencijali? Da li ćemo, i kada, uspeti da uhvatimo korak sa poodmaklim komšijama? Od ukupnog "kolača" Adriatik regije na Srbiju otpada skromnih deset odsto. Kada se tome dodaju prognoze po kojima ćemo tek 2014. dostići nivo razvoja tržišta Mađarske iz 2005, nameće se zaključak da je našem tržištu potreban "bum"
Nakon juriša grčkih specijalaca, akcija sudskih izvršitelja i kletvi vaseljenskog patrijarha, monasi Esfigmena, pojačani nekolicinom iskušenika iz Srbije, odoleli su i napadu svoje pravoverne sabraće
Kao najveća zvezda SFRJ, Zdravko Čolić uspešno se odupro svim iskušenjima slave, novca i uspeha. Ne pogazivši ni sebe, ni druge, traje već 35 godina – ponekad na vrhu, ponekad u blizini vrha. Neokaljan i tih, čovek jednostavno živi i peva...
U godini 2006. u Beogradu je ponavljano Kosovo, Kosovo, Kosovo, a u Briselu Hag, Hag, Hag. U tom procepu 2006. je ličila na "čekanje Godoa", sudeći bar po čekanju na događaj koga nema – potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU-om, a vize i da ne pominjemo... Nade su bile porasle 26. januara 2005. kada je usvojena Studija o izvodljivosti i 15. decembra 2005, kada su pregovori počeli, i Koštuničina vlada se hvalila da je uspela ono što nije uspela prethodna reformska vlada. U aprilu 2006. Brisel zamrzava pregovore sa Srbijom zbog neizvršavanja haške obaveze. To je izazvalo parlamentarnu krizu u Srbiji koja je trajala sve do raspisivanja izbora (ostavka Miroljuba Labusa, rascep u G17 plus, rekonstrukcija vlade, odložena demisija ministara G17 plus). Pokušaji da se pregovori nastave uz primenu od Evropljana odobrenog Akcionog plana za saradnju s Hagom nisu uspeli, pa se obećavajući uspeh pretvorio u neuspeh Koštuničine vlade. Došlo je nekoliko uteha: verbalna podrška Srbiji stigla je iz Brisela sredinom decembra; prijem Srbije u Partnerstvo za mir 14. decembra (vojska i kabinet predsednika Tadića ovo su ocenjivali kao značajan napredak, što je ljutilo Karlu del Ponte i nekoliko prohaških komentatora u Beogradu); otvorena je kancelarija NATO-a u Beogradu, (što je ljutilo radikale i socijaliste), i ulazak Srbije u predsoblje za ulazak na tržište Evropske unije potpisivanjem ugovora o pristupanju asocijaciji CEFTA, koja čini bescarinsku zonu od oko 30 miliona ljudi, što je vlada prilično reklamirala, a što je opet, iz nekih protekcionističkih razloga, ljutilo radikale.